Odvjetnica Viktorija Knežević je prije imala stotinu želja, a nakon 2020. samo ima jednu.
2020. mi je više nego ijedna do sada pokazala da ništa nije sigurno i da je sve moguće. Naučila me koliko nam malo treba da bi bili sretni: obitelj, zdravlje i posao koji plaća račune. Koliko je sve drugo za čime čeznemo kao u onoj Oliverovoj pjesmi Rio de Janeiro, Acapulco i Madrid.
Kako običan posao kojeg nam je do jučer bilo preko glave jer “samo” plaća račune ili obična kava ili običan udah mogu biti neprocjenjivo bogatstvo! Prije sam znala imati stotine želja, sad imam samo jednu, da Novu dočekamo u zdravlju i pameti svi skupa.
A ono čemu nas je svih ova godina možda najviše naučila je da ne može biti loše mom susjedu, a meni dobro, ne može nikako.
