Poduzetnica Slavica Grkeš je u ovoj poslovno katastrofalnoj godini, najviše naučila o poslu. Ali i o ljudima oko sebe te sebi samoj.
U poslovnom životu nikad gora, ali nikad poslovno više nisam naučila nego ove godine.
U privatnom životu možda najbolja godina ikad, na sreću još mi se nitko od obitelji s težim dijagnozama nije razbolio od ove beštije, prijatelji koji jesu su prošli dobro. Napokon sam imala, ne jedno, nego par ljetovanja. Prošla sve otoke na dnevnom ili višednevnom odmoru – od Lopuda, Jakljana, Korčule, Mljeta i Lastova, pa i posjetila prvi put Marčulete, stigla sam i na Kobaš kod Đuraša opet ove godine jer to rijetko inače sebi mogu dopustiti zbog posla, a kad dopustim, imam grižnju savjesti.
Djeca su uživala, iako su još vrtićkog uzrasta, navikli su na turizam kakav smo imali do sada pa im je bilo čudno da sam više doma nego inače. Nekad neke stare stvari jednostavno moramo otpustiti, pod cijenu svega.
Vježbala sam zahvalnost i najzahvalnija sam na nekim prilikama koje su mi se otvorile s ljudima koje i nisam poznavala, a guraju me kao da se znamo cijeli život. Ostvarila sam neka prijateljstva i partnerstva s kojima planiram projekte koji pomiču granice i prilagođavaju se novim situacijama, svakodnevno se budim s osmjehom i snagom koju, nakon ovakve godine, čupam iz petnih žila, i prvi put ikad smo sebi dozvolili da smijemo razmišljati van svih granica, a ne uobičajeno i pod navikama. Ovo je jedan period rasta svima koji žele rasti. Zahvalna sam na svim kolegama što su ostali uz mene, svim partnerima s kojima svakodnevno komuniciram i nalazim nova rješenja i obitelji koja me tjera da se napokon naspavam jer u zraku osjećaju nove #pobjede.
Svima želim puno mira, preispitivanja, rasta i sigurnosti u ove neuobičajene blagdane.
