Kristina Kojan Goluža, konzervatorica i umjetnica te donedavno i predavačica na studiju restauracije u Dubrovniku trajno se s obitelji preselila u Beč, gdje je sudjelovala u umjetničkom projektu time4artist 2021. Iako se inače bavi oblikovanjem gline, ovoga puta Kristina je oblikovala sapun prisjetivši se ratnog izbjeglištva u jednom dubrovačkom hotelu, kad je stvarala iz topljenog voska i sapuna.
Projekt time4artists 2021 za cilj ima dovođenje umjetnosti u bečke stambene četvrti. Vizualnim umjetnicima nudi se vrijeme i prostor za izradu umjetničkog djela, dok građani kroz izlog mogu promatrati stvaranje, ali i razgovarati s umjetnikom.
U razdoblju od 19. do 27. listopada Kristina Kojan Goluža boravila je u prostoru galerije projekta time4artists te je od bloka sapuna koji je težio 50 kg oblikovala posudu. Nakon izrade izvela je performans, koji će se prikazivati narednih 10 dana u izlogu galerije.
-Za vrijeme okupacije Konavala devedesetih godina živjela sam u prognaništvu u jednom dubrovačkom hotelu. Kako nije bilo gline, koju sam rado oblikovala, počela sam topiti svijeće i od toploga voska stvarala sam male predmete. Kad je nestalo svijeća, počela sam ribati sapun, dodavala mu vodu i tako oblikovala razne male posude s detaljima ruža.
Nedavno sam preselila u Beč i ponovno pronašla svoju sreću u Austriji. Smatrala sam važnim upravo ovdje predstaviti svoje iskustvo, stoga i sam naziv performansa, Bečki sapun.
U suradnji s bečkom manufakturom sapuna Wiener Seife napravila sam istu zdjelu koje se još uvijek sjećam da sam ju u ratu izradila. Posuda je ovdje uvećanih dimenzija, dok se u njenom izvrsnijem oblikovanju isčitava iskustvo. Gotovu posudu sam napunila s nešto vode te tijekom performansa perem prvo svoje lice, a potom i ruke. Gesta pranja ruku namijenjena je predstavljanju ispiranja prljavštine, osjećaja krivnje, tuge i neugodnog doživljaja kao vrsta razrješenja takvih emocija, dok pranje lica predstavlja ritual jutarnjeg buđenja.
Povijesno gledano, sapun se izrađivao od pepela i životinjskih masti te se isključivo koristio za liječenje ozljeda. Kao higijenski proizvod dolazi u širu uporabu u 19. stoljeću. U to vrijeme njemački kemičar Justus von Liebig (1803.-1873.) sapun proglašava mjerilom prosperiteta i kulture u različitim zemljama. Temeljeno na tim definicijama, ovaj performans predstavlja kraj jedne životne cjeline kao i rodnu identifikaciju ženske nasljedne linije te uvodi u maštu o budućnosti, izjavila je Kristina Kojan Goluža za dubrovniknet.
time4artists nastao je kao inovativni concept susreta između umjetnika i integracijske udruge Migrart koja u Beču djeluje od 2016. Tijekom razdoblja programa (do kraja prosinca 2021.), po dva tjedna predviđena su za jednog umjetnika u prostoru. Kustos projekta je mag. art. Iztok Maroh, dok se program odvija pod pokroviteljstvom Grada Beča, austrijskog Ministarstva za umjetnost, kulturu i sport, a ovaj projekt Kojan Goluža i pod pokroviteljstvom bečke manufakture sapuna Wiener Seife.