U Pridvorju se spravlja velika festa – proslava 30. rođendana KUD-a Stjepan Radić, pa ususret slavljeničkoj obljetnici objavljujemo integralni tekst Ivice Puljića koji je u skraćenom obliku objavljen u časopisu TZ Općine Konavle, In love with Konavle. Ovo je lijepa priča o tradiciji koja je savršeno uklopljena u suvremeni trenutak življenja u Konavlima.
Okruženo plodnim poljima i netaknutom prirodom u blizini rijeke Ljute, leži selo Pridvorje, svojevrsno središte konavoske tradicije, običaja i narodne nošnje. Sve to kao da je objedinjeno kroz djelovanje jednog mladog kulturno-umjetničkog društva koje ove godine slavi 30. obljetnicu, ali ima dugogodišnju tradiciju čuvanja folklornih vrijednosti Konavala. Mladost u narodnim nošnjama ne simbolizira samo očuvanje tradicije već i bogatstvo, te povijesne utjecaje, a jasno ukazuje na identitet, pripadnost i posebnost prigode kao što je ova okrugla obljetnica.
Putovanje prema tragovima iz prošlosti
Narodne nošnje su poistovjećivane sa životom na selu, pa je dio ljudi modernizacijom života u Konavlima svoje stare nošnje jednostavno odbacio. Veliki dio tradicionalnih nošnji uništen je tijekom Domovinskog rata 1991. godine, ali jedan dio je ipak sačuvan. U poratnom vremenu primjetan je porast svijesti o tradicijskim vrijednostima, identitetu i pripadnosti, no obnova domova i gospodarstva bila je prioritet. Ipak, mnogi u svojim domovima ponovno su željeli imati tradicionalne konavoske nošnje, ali riječ je o značajnoj investiciji. Za jednu kvalitetnu žensku narodnu nošnju treba izdvojiti između 2.000 i 3.000 EUR dok ručno rađena konavoska muška nošnja može stajati i više.
„Bilo je po Konavlima vrsnih majstora krojača za učiniti nošnju, ali više ih nema“ – ističe predsjednik KUD-a Pavo Đukan te dodaje da su se u nekim obiteljima čuvale mustre i krojevi za nošnje, ali je nažalost sve uništeno. Iz kartona i novinskog papira koji se umetao u tkanine da bi bile čvršće, stručnjaci koji čuvaju našu baštinu su iščitali da su albanski krojači tzv. terzije, svjetski poznati po svojoj vještini, dolazili u Konavle i šivali tradicijsku odjeću.
Taj podatak bio je smjernica skupini konavoskih entuzijasta za krenuti na put prema Kosovu i Albaniji. Kontaktirali su brojne terzije na Kosovu pokušavajući s njima obnoviti staru suradnju, no vrijeme je i tamo donijelo inovativna rješenja, strojnu obradu i materijale koji više nisu prirodni. Nastavak putovanja prema Albaniji imao je za cilj pronaći mogućnost izrade novih nošnji, ali po uzoru na one originalne, povijesne. Misija je ispunjena tek po povratku i to pronalaskom kolekcionara koji i izrađuje narodne nošnje u pograničnom području Crne Gore, u blizini Skadra. S tim kao da je priča dobila potvrdu izvornosti s obzirom da se vez na poprsnici tradicionalne ženske konavoske nošnje naziva „skadarica“.
Spoj ljubavi, mladosti i iskustva
Folklorna tradicija u Konavlima počiva na narodnim plesovima među kojima se izdvaja poskočica, a prate je potkolo, Marica, i Denči uz nezaobilazno pučko pjevanje i jedinstvenu konavosku zdravicu koja i danas živi na svadbenim svečanostima. KUD Stjepan Radić, uz to, obogaćuje svoje nastupe svirkom mandolinskog sastava i pjevom mješovitog zbora i klape.
Puno je nastupa tijekom godine, no jedan se izdvaja jer, kako kažu, najteže je nastupiti pred domaćom publikom. Manifestacija „Proljeće pri Dvoru“ već godinama je središnji folklorni događaj u Pridvorju na kojem sve skupine prikažu što su pripremali tijekom godine. Organizira se ispred Kneževog dvora, a svoj rad predstave sve generacije društva koje trenutačno broji oko 130 članova u više dobnih skupina, od čega je njih 100-njak do 18 godina. Ove je godine u prvom planu proslava obljetnice društva pa stoga jesen u Pridvorje donosi brojna folklorna iznenađenja i gostovanja brojnih kulturno-umjetničkih društava i sve to u čast zaštitnicima župe.
Kulturno-umjetničko društvo iz Pridvorja danas vode mladi ljudi među kojima su najstariji na pragu tridesete. Ta mlada uprava društva ističe da je ključ uspjeha naći dobitnu kombinaciju njihovih ideja, mladenačke energije i poleta s mudrošću, iskustvom i smjernicama nadzornog odbora kojeg čine stariji članovi društva.
Pridvorski lijeričari su na dobrom glasu
Folklor je obilježio život glasovitog i najpoznatijeg lijeričara iz Pridvorja Nikolaša Skvičala koji je svojim djelovanjem obilježio kulturni život svoga kraja. Svaki od lijeričara folklora iz Pridvorja dao je svoju notu vremenu.
Jedan od prvih lijeričara prilikom osnutka društva Ivo Letunić – Imbro kao da je naslijedio sve talente svoga prethodnika, a svoju ljubav prema tradicijskoj glazbi uspješno je unaprijedio i nastavio i kroz nastupe s etno bendovima. Tradicija se nastavila i kod osnivača društva Stjepana Marinovića, čiji unuk ponosno nosi đedovo ime, a još kao trogodišnak nastupao je uz đeda i učio svirati, u početku na vješalici za košulje. Danas je Stjepan Marinović mlađi vrsni lijeričar i veliki zaljubljenih u folklornu tradiciju, no dok on nije stasao, svirku lijerice u društvu iznio je izvrsni Ivica Karaman.
A i Letunić je svoje talente prenio na novu generaciju pa mu dvojica sinova, blizanci Josip i Nikola danas sviraju lijericu. Lijericu u KUD-u danas svira Vlaho Mujo, a i ta obitelj nastavlja tradiciju jer ga već prati rođak Matija Mujo. Društvo koje je po svemu zanimljivo i jedinstveno imalo je i lijeričarku Paulu Kukuljicu, a sada mlada Petra Marinović nastavlja niz djevojaka talentiranih za sviranje ovog tradicionalnog instrumenta. Mladi lijeričari imaju izvrsne prethodnice i prethodnike koji su zasigurno ponosni što će imena poput Luke Letunića ili Petra Dimnića u budućnosti sačuvati taj tradicionalni konavoski zvuk.
Nakon 116 godina ponovno u Beču
Gostovanjima u inozemstvu članovi društva žele osnažiti povezanost hrvatskih iseljenika s Republikom Hrvatskom pa su tako iza njih putovanja u Italiju, Mađarsku, Rumunjsku, Austriju, Sjevernu Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, Vojvodinu i Srbiju.
Iako posjet Gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj i Beču pamte kao organizacijski iskorak, ostat u sjećanju i kao jedno od najbitnijih putovanja u povijesti KUD-a. Prepričavaju se nastupi u mađarskom dijelu Gradišća, u selima Und i Hrvatski Židan, te druženje u župi don Bosco u Beču, a još su svježe slike plesa ispred dvorca Schonnbrun. Kako i ne bi bile kada su ponosni mladi članovi društva u tradicionalnim nošnjama zaplesali na istom mjestu na kojem su davne 1908. balali njihovi prethodnici.
Iako putuju diljem Europe u njihovim srcima su brojni nastupi na smotrama folklora od Đakovačkih vezova, preko Vinkovačkih jeseni do smotre Na Neretvu misečina pala. Rado ističu dugogodišnju suradnju s KUD-om Šokadija iz Slavonije, s KUU-om „Zvona Zagore“ iz Mirlovića, a na međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu upoznali su društvo iz Posušja „Fra Petar Bakula“ te njihovo predstavljanje uskoro možemo očekivati i u Konavlima. Koriste prigodu za napomenuti da su u Prizrenu nastupili kao jedina hrvatska skupina, a turneju u Vojvodinu pamte kao najbrojniju jer je na put išlo čak 70 članova društva i prijatelja.
Svako putovanje ispisuje nove potvrde o gostoprimstvu, ljubavi i čežnji Hrvata izvan domovine. Primjerice, prilikom posjeta Crnoj Gori, priča predsjednik KUD-a, po završetku nastupa prišao mu je jedan od posjetitelja i kratko rekao: „Hvala što nam održavate duh“. Time je u par riječi pojasnio koliko Hrvatima u dijaspori znači posjet sunarodnjaka i koliko cijene tradiciju svojih predaka.
Čast je imati svoga festanjula
Članovi folklora izuzetno cijene svoju tradiciju i svake godine brojni mještani u narodnim nošnjama budu dijelom Feste Svetoga Vlaha. Lani ih je u procesiji za barjakom iz Pridvorja bilo oko 90, a na ovogodišnjoj Festi može se očekivati još brojnija skupina. Naime, ove godine je posebna čast što je jedan od članova ovog KUD-a, Niko Prokurica izabran za festanjula. Godinama je ponosno koračao ispred svojih mještana i izvijao barjak svoje župe, a ove će godine on biti dodatni motiv žiteljima svoga kraja da u procesiji preko Straduna bude i više nošnji nego što je to bilo prethodnih godina. Od samoga osnutka ovoga društva Niko Prokurica bio je aktivan, a i danas, kao veteran, čuva tradiciju svoga kraja pa je odabir ovog zanatlije u red festanjula još jedan obljetnički dar pridvorskim folkloristima i potvrda vrijednostima koje čuvaju.
Naš folklor je više od folklora
Ovo društvo svojim svježim i inovativnim pristupom izlazi iz uobičajenih okvira i iz dana u dan pomiče granice. Članovi društva su mladi ljudi iz cijelih Konavala, ne samo iz njihovog sela. Ponosno čuvaju svoju tradiciju, ali i nesebično svoju ljubav prema folkloru prenose na nove generacije. Baš kao u tradicionalnom konavoskom vezu ovi mladi ljudi kroz ples, pjesmu i svirku povezuju prošlost i sadašnjost i nit po nit stvaraju čvrste veze i izvan druženja na folkloru. Nije stoga neobično da se članovi ovog društva nađu zajedno u maslinama ili da se natječu i zabavljaju na kvizu znanja kojeg sami organiziraju. Zajedničkim putovanjima ova mladost otkriva svijet, ali i sebe same, a kroz druženja koja organiziraju stvaraju zdrave temelje odnosa među mladim ljudima koji u svojim malim sredinama žive punim plućima.
Pridvorje je širom otvorilo vrata svim zaljubljenicima u folklor i stoga im se ljubav u folkloru višestruko vraća. Ova iskrena folklorna priča koja je utkana u ples i pjesmu leti Konavlima i već je dosta brakova proisteklo upravo iz KUD-a. I sada je nekoliko parova u vezi, a među njima i sam predsjednik društva. Velika i sretna folklorna obitelj zaista postoji.
Povijesna priča „našeg folklora“
1996. zahvaljujući inicijativi pokojnog Stjepana Marinovića i Iva Oreškovića osnovan je KUD Stjepan Radić.
Sredinom 80-ih godina don Marko Stanić, svećenik u Pridvorju osniva mandolinski sastav i zbor pri crkvi i tako se čuva folklorna aktivnost u Pridvorju.
1979. osniva se drugi tamburaški sastav kojeg vodi profesor Jozo Ajduković, a prestaje organizirano plesno djelovanje.
1968. do 1979. folklor kontinuirano nastupa u Konavoskim dvorima i dvorcu Sorkočević.
1977. godine sudjelovali su na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Plesnu skupinu u to vrijeme vodi, jedan od osnivača KUD-a Stjepan Marinović, a lijeričar je glasoviti Nikolaš Skvičalo.
1962. počinje sustavno praćenje folklornih aktivnosti pa postoje brojne fotografije i tonski zapisi iz toga vremena kada je folklor u Pridvorju bio središte okupljanja žitelja toga kraja, a kako su ga svi smatrali svojim počinje se koristiti termin „naš folklor“.
1954., nakon Drugog svjetskog rata, osnovan je prvi tamburaški sastav u Pridvorju, a folklor je te godine nastupio u Dubrovniku prilikom posjeta i susreta indijskog državnika Jawaharlala Nehru s Josipom Brozom Titom i Indirom Gandhi.
1939. povodom osnivanja Banovine Hrvatske folklor iz Pridvorja nastupa na središnjoj smotri hrvatske seljačke kulture u Zagrebu i osvaja prvo mjesto u kategoriji nošnje, a ukupno drugo mjesto.
1938. osnivanjem ogranka Seljačke sloge zabilježena je prva organizirana folklorna djelatnost, a iste godine na ljeto u Pridvorju se organizira „Kotarska smotra hrvatske seljačke kulture“, prva smotra folklora u Konavlima.
1931. u Pridvorju se održava veliki euharistijski kongres, a na tom značajnom vjerskom događaju nazoče brojni mještani u narodnim nošnjama s barjacima što tom vjerskom događaju daje folklorni značaj.
1926. folklor je nastupio na narodnom zboru prilikom dolaska Stjepana Radića u Pridvorje.
1908. zabilježen je prvi nastup folkloraša iz Pridvorja i to u Beču na proslavi 60. obljetnice vladavine cara Franja Josipa.
foto:fb KUD, Prijatelji konavoske baštine
