Na vratima njihove kuće u kamenoj ulici na Konalu dočekala me Lana i živahna havanezerica Ronni Kutta. U rano jutro ova je obitelj već na nogama, na prekrasnoj taraci nadsvođenoj bujnim kivijem uz pogled na Lovrjenac ispijaju prvu jutarnju kavu. Mirko se sprema za dostavu, a Lana će me provesti kroz njihov staklenik i vrt te mi pokazati kako razdvajanje otpada i proizvodnja komposta i nisu neka filozofija, pa ni kad živite u centru Dubrovnika. Njihova priča iznimno je važna, jer svi smo mi odgovorni za tone i tone smeća koje se odlažu na Grabovici, a s malo truda mogli bismo ih znatno smanjiti.
– Otpad razdvajamo već desetak godina, ne sjećam se više točno otkad, ali otkad su prvi kontejneri za razdvojeni otpad postavljeni u Dubrovniku. Sad nam je to već sasvim uobičajeno, a nedavno sam u jednoj trgovini pronašla i vrlo praktične kućne spremnike, vreće za razdvajanje stakla, plastike i papira. Već tamo negdje sredinom 90-ih, kad sam bila u gostima mjesec dana u Njemačkoj, naučila sam razdvajati otpad jer su kazne bile visoke, pa smo tako nastavili i kad sam počela živjeti u Dubrovniku, priča mi Lana, a niza skale čuju se dječji, tek probuđeni, koraci.
Miko (8) i Marki (4) znatiželjno izlaze na taracu i odmah se uključuju u razgovor, jer njih dvoje uz mamu i tatu sudjeluju u svim aktivnostima oko vrta, kompostiranja, zalijevanja i uzgoja biljaka te razdvajanja otpada. Lana smatra kako se briga o okolišu razvija od najmlađe dobi.
-Djeca biologiju sasvim prirodno prihvaćaju i uče promatranjem. Kad se, kao mali, brinu za biljke, za životinje, shvate taj prirodni ciklus života i sasvim je razumno očekivati kako će se, kao odrasli ljudi, brinuti o prirodi koja ih okružuje. Kad smo uređivali vrt prvo smo ga prekopali i prosijali svu zemlju, kako bismo mogli po vrtu bosi hodati. Našli smo svakojake vrste otpada, od plastične ambalaže do ostataka keramike, kamenja, metala…Naš prijatelj Viđen, kaže da je ovdje na Bogišiću bilo odlagalište povijesnog šuta, nakon Velike trešnje 1667., pa su i nalazi u vrtu bili raznoliki, objašnjava Lana.
Dok nas dvije razgovaramo, Mirko je krenuo u berbu. Neobična je to berba, gdje s malim škarama pažljivo reže cvjetove crvene begonije i slaže ih u kutije. Zašto?
-Danas imam dostavu za restorane. Uzgajam mikrobilje i jestivo cvijeće za ukrašavanje jela. Danas dostavljam cvijeće begonije, osim što je dekorativno ono je i jestivo i kiselkastog je okusa.
Sljedeća postaja je staklenik, Mirkov laboratorij. U rashlađenom prostoru ispod tarace koji je s tri strane omeđen staklenim stijenama, na policama su kutijice s mikrobiljem, zatim stol od inoksa , brojni alati, za pakiranje mikrobilja, stroj za sušenje bilja, kao i kalifornijske gliste, koje vrijedno prerađuju stajski gnoj, ali i sve ostatke voća i povrća i stvaraju visoko kvalitetan humus.
-Kompostirati smo počeli davno. Kad imate vrt to je dosta jednostavno. U jednu običnu kantu skupljate kuhinjski otpad, a u vrtu daskama treba ograditi prostor za kompostiranje kako bi imalo dodira sa živom zemljom. U kompost ne stavljajte mesne i riblje ostatke jer oni privlače miševe, mi smo biljojedi pa nam je i kompost takav. Ne stavljamo ni koru od krumpira jer ona je često tretirana sredstvima protiv klijanja, a koja onda u kompostištu ubijaju mikroorganizme, koji su preduvjet za razgradnju organskog otpada. Bitno je mikroorganizmima osigurati dovoljno vlage i zaštitu od sunca i svjetla. Dakle stavimo ostatke povrća i voća pokrijemo zemljom i kartonom, zalijemo vodom i tako sloj po sloj i s vremenom se sve pretvori u zemlju koju onda slažemo po vrtu. Do sada smo sloj zemlje u vrtu obogatili s 10 novih centimetara.
Nedavno sam u Čistoći uzeo i posljednji komposter, pa sad i njega koristimo. Inače moram pohvaliti taj projekt Čistoće i besplatno dijeljenje kompostera. Nadam se da će ih još nabaviti i podijeliti građanima, kaže Mirko.
Lana i Miko zorno su mi pokazale kako se otpad odlaže u komposteru, koji je zasad do pola pun, a ne smrdi niti malo. Pogledajte fotografije.
Osim kompostiranja na zemlji i u komposteru, nabavili su i kalifornijske gliste, koje, osim ostatcima voća i povrća, hrane i stajskim gnojem. Zemlja koju gliste proizvedu, služi im primarno za uzgoj mikrobilja, od kojeg i žive.
-Gliste su stigle autobusom iz Zagreba, a hranimo ih i stajskim gnojem, onim konjskim, koji ne smrdi, jer ne bi baš bilo dobro da ovdje usred grada imamo vreće s gnojem koji smrdi, kaže Lana.
Njihov vrt uopće ne izgleda kao klasični, urednim gredicama omeđen vrt, a i biljke se u mnoštvu teško razaznaju.
-Osnovna filozofija permakulture je da zemlja ne smije biti gola. Na taj način se lako isušuje i tako se ubijaju mikroorganizmi koji hrane biljke. Zato zemlju treba pokriti ili nasadima ili zimi sječikom. Mi vrt ne prekopavamo, samo posebnom alatkom prozračujemo, nekoliko puta godišnje.
Iskorijenili smo štetne korove, a one druge koristimo za kompost. Ovdje imamo nekoliko vrsta mente i melise, dvije do tri berbe godišnje. Između njih rastu pomadore, kukumari, suncokreti, koji privlače ptice, koje onda jedu gusjenica, ali i druge štetnike. Tamo kraj staklenika su nam same nikle pomadore, sjeme se zadržalo od lani i same su narasle. Iako izgleda kao džungla, sve u našem vrtu može se jesti ili piti kao čaj, objašnjava mi Lana.
Miko i Marki u vrtu uživaju, svatko ima svoje stablo, poznaju sve biljke, a igra na zemlji im je najdraža zanimacija, kao i njihovim malim prijateljima i susjedima, koji često borave u njihovom vrtu. Dok sam bila kod njih primijetila sam i veliku hrpu suhe trave i granja na gomili.
– To su nam susjedi, koji su čistili vrt prebacili. Oni bi vjerojatno to odnijeli na smeće, ali mi imamo stroj, koji košta svega 1000 kuna, koji suho granje i travu pretvara u sječiku, malč, kojim se pokriva zemlja tijekom zime i tako se čuva od ispiranja i isušivanja, kaže Mirko koji mi je pokazao kako to funkcionira.
I stvarno je nevjerojatno zašto ovakav, stroj nemaju i dubrovačka komunalna društva. Granje i svi ostatci nakon čišćenja vrta se usitne i ponovno polože na zemlju i tako je gnoje i štite. Zamislite da Dubrovnik i Županija umjesto gradnje, pola milijarde vrijednog i po okoliš potencijalno opasnog, Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje, naprave jednostavnu kompostanu i sortirnicu otpada i ulože u edukaciju građana. Uštedjeli bismo puno javnog novca, a smanjili zagađenje krških vodotoka.
-Mi kao zemlja smo tek sada stali na noge. Imamo dovoljno pametnih ljudi, imamo na raspolaganju suvremena znanstvena dostignuća i istraživanja. Rat smo završili, sad smo zadovoljni i mirni i sad je vrijeme da počnemo razmišljati o svojoj budućnosti i budućnosti naše djece. A to, u vrijeme klimatskih promjena, prije svega znači zaštita okoliša i čistih prirodnih resursa. Znanost ima rješenja, samo je treba poslušati. Mi živimo na kršu, poroznom vapnencu, koji ne trpi pesticide i umjetna gnojiva, s tim otrovima sami sebe trujemo i to je valjda jasno svima. Kompost, može zamijeniti umjetna gnojiva i smanjiti količinu smeća na odlagalištima, a tehnološki stručno vođena kompostišta ni malo ne smrde, niti zagađuju, kaže Lana.
Mirkov je san da jednog dana otvori veliko kompostište, koje će na prirodan način prerađivati sve vrste organskoga otpada, koje u ukupnoj količini miješanog komunalnog otpada čine čak velikih 67 posto, prema podacima EUROSTAT-a (2014.) ne računajući pri tom građevinski i glomazni otpad. Mirko i Lana znaju da su oni jedni od rijetkih iznimki koji gospodarenje otpadom shvaćaju ozbiljno. Jasno im je kako sami neće promijeniti ništa, no upravo njihov primjer trebao bi nas potaknuti svih pojedinačno na djelovanje.
-Razvijene zemlje odavno su shvatile važnost razdvajanja otpada, recikliranja i kompostiranja, ideju kako otpad nije smeće. To je tamo, a trebalo bi i kod nas, krenulo od vrha vlasti, prema građanima. No, može krenuti i od pojedinaca. Nama je jasno kako mi ne možemo promijeniti svijet, ali svojim djelovanjem unutar vlastite kuće, života, odgoja djece, možemo doprinijeti promjeni, kaže Lana.
Mirko nadodaje kako je mikrosvijet svugdje oko nas i mikroorganizmi od davnina hrane zemlju, razgrađuju otpad i dio su ciklusa prirode.
-Očuvanje zdravog mikrobioma u zemlji, u vodi, u crijevima, garancija je dobrog imuniteta i zemlje i biljaka i životinja i na kraju i ljudi. To je svijet koji ni ne vidimo, a itekako utječe na naše živote i zdravlje. Ciklus proizvodnje, iskorištavanja resursa, može se zatvoriti vraćanjem tih resursa razgradnjom u prirodu, kad je riječ o organskom ili ponovnom upotrebom, kad govorimo o anorganskom otpadu, zaključuje Mirko.
Nadamo se da će i Vas ova reportaža iz vrta obitelji Matić potaknuti da počnete razmišljati o razdvajanju i recikliranju otpada, a ako imate okućnicu i o kompostiranju.
