Jubilarno, 15. izdanje Dubrovačkog filmskog festivala za djecu i mlade (DUFF) koji organiziraju dubrovački Kinematografi samo što nije počelo, a uz festival koji traje već godinama vežu se i brojne lijepe priče.
Jedna od njih je i priča naše mlade sugrađanke Karle Radović, koja se lijepo uklapa u ovogodišnju temu festivala – pripadnost.
S festivalom se prvi put susrela sa 14 godina, na početku srednje škole, i to kao natjecateljica. Iskustvo joj se toliko svidjelo da je poželjela ponovno biti dio te priče i to kao volonterka. Od tada se DUFF-u vraća svake godine, a ono što je počelo kao jedno lijepo festivalsko iskustvo s vremenom je preraslo u sedam godina druženja, volontiranja i uspomena koje rado nosi sa sobom.
Zbog čega se iznova vraćate DUFF-u i volontiranju na njemu?
– Sviđa mi se sama tematika festivala jer sam i sama entuzijastična kada su u pitanju gluma i film. Međutim, kroz volontiranje sam imala priliku pobliže upoznati i organizacijsku stranu festivala, kao i ljude koji stoje iza njega. Upoznala sam brojne glumce, redatelje i druge volontere, od kojih su mi mnogi ostali u lijepom sjećanju. Upravo su ti ljudi, atmosfera i osjećaj da svojim doprinosom sudjelujem u nečemu posebnom razlog zbog kojeg se svake godine rado vraćam na DUFF.
Koliko ste tijekom svih ovih godina naučili na DUFF-u i koliko vas je iskustvo volontiranja obogatilo kao osobu?
– Rekla bih da me iskustvo volontiranja na DUFF-u obogatilo puno više nego što sam u početku očekivala. Naučila sam koliko su timski rad, dobra komunikacija i fleksibilnost važni za organizaciju jednog takvog događaja, ali i koliko je truda i koordinacije potrebno da bi sve funkcioniralo iza kulisa.
Koji vam je najdraži dio festivala?
– Mislim da mi je najdraži dio DUFF-a onaj trenutak kada se sve završi i kada napokon možemo odahnuti, znajući da je sve prošlo kako treba, bez većih problema i nepredviđenih situacija. Iza cijelog festivala stoji puno truda, organizacije i zajedničkog rada, pa je poseban osjećaj vidjeti da se sve to isplatilo. Tada se nekako slegnu svi dojmovi, a ostanu ponos na ono što smo zajedno postigli, lijepa sjećanja i osjećaj zadovoljstva jer smo bili dio nečega što je publici i sudionicima donijelo vrijedno iskustvo.
Otvaranje jubilarnog DUFF-a je pred nama. Zbog čega mu se posebno veselite?
– Najviše se veselim samom otvorenju i trenutku kada nakon svih priprema festival napokon krene. Budući da je riječ o jubilarnom 15. izdanju, veselim se i tome što ćemo zajedno obilježiti još jednu važnu godinu festivala, prisjetiti se svega što smo dosad prošli i stvoriti nove uspomene. Uvijek je poseban osjećaj biti dio priče koja iz godine u godinu raste i okuplja ljude koji dijele ljubav prema filmu. I, naravno, veselim se što ću i ove godine biti dio volonterske ekipe i doprinijeti tome da još jedno izdanje DUFF-a prođe što bolje!
Njegujemo li kao društvo dovoljno kulturu volontiranja? Zašto biste posebno mladima preporučili da se uključe u volontiranje i na bilo koji način doprinesu svojoj zajednici?
– Mislim da kao društvo još uvijek ne cijenimo volontiranje dovoljno. Mladima bih ga preporučila jer pruža priliku za upoznavanje novih ljudi, stjecanje iskustava i razvoj vještina, ali i izlazak iz zone komfora. Volontiranje ti često donese puno više nego što očekuješ, a na DUFF-u sam to najbolje osjetila kroz ljude koje sam upoznala, uspomene koje sam stvorila i osjećaj da sam dio nečega vrijednog.
Danas ste studentica. Što studirate? Zanima li vas film i taj oblik izražavanja? Tko ste zapravo kada niste volonterka DUFF-a?
– Studiram ekonomiju, radim, družim se s prijateljima i volim isprobavati nove stvari. Film me dakako zanima pa ga nastojim održati dijelom svoje svakodnevice tijekom cijele godine kroz različite kulturne sadržaje, i u Zagrebu. Ipak, uvijek je poseban osjećaj vratiti se tamo gdje je sve počelo.
