Danas slavimo blagdan svetoga Antuna, od ranoga jutra u franjevačkim crkvama okupljaju se vjernici koji s cvijećem, najčešće ljiljanima hodočaste svome svecu, koji je zaštitnik potlačenih i siromašnih, ali i propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, a na njegov blagdan održava se i tradicionalni blagoslov djece.
Svetom Antunu, zavjetovan je veliki broj Konavljana, a i danas se kao stoljećima unazad u franjevačkom samostanu u Pridvorju okupljaju vjernici iz cijelih Konavala. I danas se održao običaj hodočašćenja prema pridvorskom Manastiru na koji bi nekad vjernici već tijekom noći krenuli pješice kako bi bili na misi zornici i pred kipom svetog Antuna molili i obavili zavjete. Jutrošnja misa u Pridvorju nije bila iznimka i bila je puna vjernika koji su molili pred kipom svetog Antuna i ispunili zavjete koje su davno obećali sami ili su zavjete preuzeli od starijih i pritom zatražili blagoslov kojim se od svetog Antuna tražilo da zaštiti svu djecu.
Na blogu Muzeja i galerija Konavala prenesena su svjedočenja i sjećanja kako su kroz povijest Konavoke sa sobom u Manastir vodile i najmanju djecu, a naročito bolesnu čvrsto se uzdajući u čudotvorne i posredničke moći svetog Antuna. Nerijetko su se majke, ali i cijele obitelji zavjetovali ne bi li bolesno dijete u familiji ozdravilo, a običaj je bio da fratri zavjetovane bolesne dječake obuku u fratarske mantije, u koje bi dječaci bili obučeni cijelu godinu, pa i duže ako do sljedećeg blagoslova ne bi ozdravili: Moj ćaća je kao mali imao tu neku bolest, razbolio se. I njegova mater je njega zavjetovala sv. Antunu i on je to godinama radio obučen. Dvije ili tri godine nosio je fratarsku halju, bijelu. Svaki dan je nosio, tri godine dana. Od pete, šeste godine do možda osme, devete. A činio je zavjet dok se nije oženio. Brojna su svjedočanstva o fratrićima, kako su zvali zavjetovane dječake, što svjedoči o privrženosti Konavljana svetom Antunu kao osobnom svecu kao i o njihovoj dubokoj vjeri pri poštivanju i izvršavanju zavjeta.
Na zavjet u Pridvorje o Svetome Antunu bila je cjelodnevna svečanost ispunjena pobožnosti, ali i slavljem. Mnogi su od doma donosili hranu kako bi mogli cijeli dan provesti u veselju, a obavezno je bilo i nekoliko stolova za osvježit se, pa bi mladići častili cure i muževi žene, a nezaobilazne su bile i kriješve. Omladina bi se posebno veselila festi jer bila je to prilika za ogledat Konavoke i Konavljane iz cijelih Konavala, pa i iz najudaljenijih sela, a kako omladini i priliči, odvojili bi se te kod Trojice proveli dan u druženju i slavlju pa, kao i svi ostali, zahvaljivali Bogu i svetom Antunu na lijepom danu.
Franjevac koji se isticao svojim propovjedničkim darom te apostolskim djelovanjem živio je u 13. stoljeću te su mu danas posvećene brojne crkve, svetišta i oltari.
U likovnim prikazima odjeven je u franjevački habit, često držeći dijete Isusa u rukama, a pripadaju mu i osobne oznake poput knjige, križa i procvjetalog ljiljana, simbola kreposti i čistoće. S vremenom se njegov značaj povećavao zbog brojnih čudesa ostvarenih po njegovom zagovoru te je time sveti Antun postao izrazito značajan svetac osobne pučke
Sretan imendan svim Antunima, Antonijama, Tonkama, Tonijima, Antima, Anitama…
