Prije svega moram istaknuti da je posljednjih godina predmet mog čitalačkog interesa u većem dijelu stručna literatura čiji naslovi, naravno, ne bi bili pristupačni širem auditoriju. Što se tiče preostalog dijela mog interesa koji bi mogao preporučiti kao knjige koje volim pročitati, kakve sam birao od djetinjstva su one knjige koje su tako pisane da bi čitajući njihovi likovi u mojoj mašti oživjeli i čije sam događaje doživljavao u slikama.
Napisao: Slobodan Begić, glazbenik
Isto tako moram istaknuti da me je od Domovinskog rata, obzirom na fakte zbog kojih se vodio taj rat u mnogome privukla i povijest ovih prostora te sam i tome posvetio jedan dio svoje biblioteke. I na kraju, moje je mišljenje da su neke knjige neizbježne i svevremenske pa se podrazumijevaju u izboru školskih lektira.
Iz ovog prvog mog dijela interesa vjerujem da bi se mnogima mogli svidjeti Memoari i razgovori, Roberta Crafta s Igorom Stravinskim, rezultat četverogodišnjih intervjua i razmjene pisama između dirigenta i pisca Roberta Crafta i genijalnog glazbenika Stravinskog. To je jedna vrsta autobiografije u kojoj je Stravinski uz svoje poglede na glazbu iznio i mnoštvo svojih zapažanja i mišljenja o umjetnosti i životu općenito.
Drugi naslov, Beskonačna raznolikost glazbe Leonarda Bernsteina, mogu preporučiti ipak samo onima koji su završili određeni stupanj glazbenog obrazovanja, barem nižu glazbenu školu, a ja pretpostavljam da je takve populacije u Dubrovniku značajan broj. U ovom djelu Bernstein približava široj publici glazbu koju bi općenito nazvali “ozbiljnom” klasičnom glazbom na jedinstven i osobni način.
Knjiga je napisana dosta maštovito, u vidu dijaloga sa samim sobom u kojem autor suprotstavlja i argumentira razlike između pojmova slušati i čuti, analizirajući simfonije neke od najpoznatijih svjetskih kompozitora.
Treća preporuka vezana uz glazbu je lako čitljivo štivo koje na dosta pristupačan način govori o životu Johanna Sebastiana Bacha, a radi se o Malom ljetopisu Anne Magdalene Bach, skladateljeve druge žene, jedne sasvim iskrene biografije koja nas s Bachom upoznaje na jedan živopisan način.
Mišljenja sam da bi svatko u Dubrovniku trebao pročitati ne jedno, nego sva Držićeva djela, koja uostalom najčešće i nalazimo u jednom izdanju kao izbor ili sabrana djela Marina Držića. Ako trebam istaknuti baš jedan naslov, onda je to Dundo Maroje, čije rečenice je većina moje generacije znala napamet. Držić jest komediograf, kako se danas ističe, ali svojim djelima analizira, propituje i kritizira društvo tadašnjeg Dubrovnika na ozbiljan način.
U istoj kategoriji bih spomenuo i Miroslava Krležu, ali sada bih ipak izdvojio djelo jednog drugog autora. Kiklop Ranka Marinkovića jedan je od najkompleksnijih romana hrvatske književnosti koji izražava moralnu krizu i gubitak ideala zbog straha kojeguskoro donosi Drugi svjetski rat. Skloniji sam knjigama, ali ekranizacija Antuna Vrdoljaka iznimno je uspješna.
Općenito sam mišljenja da neke knjige koje smo pročitali u mlađim godinama svakako trebamo ponovo pročitati, čak bih preporučio ponovno iščitavanje sa svakim novim desetljećem života jer svaka faza života donosi drugačija shvaćanja. To se odnosi na mnogobrojne klasike pogotovo ruskih ali i naših autora.
Međutim jedno djelo za mene je ostalo nepromijenjeno i uvijek jednako snažno, a to je Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova. Roman svakako treba razumjeti u kontekstu vremena i povijesnih događanja, međutim to je roman u kojem na satiričan i filozofski način autor razotkriva licemjerje društva koristeći mistične i fantastične motive koji traže da otkrijemo ono što je iza svega.
Također bih uz njega preporučio i Životinjsku farmu Georgea Orwella, jer iako je sadržajno lako čitljiva basna, duhovitost često ostavi okus gorčine radi prepoznavanja samih sebe i ljudskih slabosti pa i današnjeg doba.
Od knjiga posvećenih povijesti i politici ovih prostora kao pokretaču agresije na Hrvatsku i BIH preporučio bih kao svojevrsno objašnjenje knjigu Noela Malcolma, doktora povijesti na Cambridgeu i političkog kolumniste Daily Telegrapha Povijest Bosne. On se uistinu vraća u duboku povijest Bosne i Hercegovine i svojim istraživanjima dokazuje davno postojanje Bosne u potpunosti suzbijajući opravdanost ikakvog osporavanja bosanske vlasti te rušeći zapadnjačke mitove, laži i zablude koje je agresor obilato koristio.
Zadnje dvije preporuke pripadaju žanru modernih krimića, na način dobrog starog pripovijedanja tipičnog za Aghatu Christie većinu čijih djela sam pročitao.
Jedan roman je Sjena vjetra Carlosa Ruiz Zafona čija je radnja smještena u meni bliskoj Barceloni te prepuna napetosti koja te tjera da je ne ispustiš iz ruku.
Drugi roman pročitao sam slučajno, jer me naslov nije privukao, ali drago mi je da sam poslušao suprugu i zanemario ga.
Roman Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao Jonasa Jonassona nije tipičan krimić, ali je prepun akcije koja počinje u trenutku kada glavni lik umjesto da proslavi 100-ti rođendan pobjegne iz staračkog doma. Zapravo na jedan način on prepričava svoj život poput Forresta Gumpa, pa kome se svidio taj film, sasvim sigurno će ga dirnuti i emocija i humor ovog romana.
Svjestan sam da se u današnje doba sve manje čita iz različitih razloga, nedostatak vremena je samo jedan od njih.
Bit će mi drago ako i netko drugi ove naslove otkrije na svoje zadovoljstvo što me podsjeća na jednu izreku čuvenog Marka Twaina : „Čovjek koji ne čita dobre knjige nije nimalo bolji od čovjeka koji uopće ne čita.”
