15.8 C
Dubrovnik
Petak, 19 travnja, 2024
NaslovnicaNaša čeljadPut oko svijetaPUTOPIS DUBAI: Anita Trojanović ovoga puta nije bila u šumi nego u...

PUTOPIS DUBAI: Anita Trojanović ovoga puta nije bila u šumi nego u pustinji

Evo jedan putni izvještaj, dijametralno suprotan aktivnostima koje me inače prate poput kampiranja u šumi, spavanja na ledini ili u jami. Svima koji su se čudili kako još nisam bila kod sestre Ivane u Dubaiju, došao je kraj. Na toj avanturi mi se pridružuju Lukša i šefica Mia. Šaljivo smo putovanje prezentirali kao studijsko u želji da istražimo arhitektonska dostignuća.

Napisala: Anita Trojanović

Datumi su dogovoreni – stižemo u studenom od 23. do 27. Ivana je svih 5 dana pomno isplanirala. No dolazi trenutak kad služba preuzima družbu. Nakon višegodišnjeg iskustva u Fly Emirates, Ivana zadnjih godina radi kao make-up edukator, te dobiva poziv za posao u Saudijskoj Arabiji do kraja godine. Ulogu vodiča u Dubaiju preuzima njen suprug Marko koji se u tome odlično snašao. Bili smo mu izazov jer nas nisu zanimali izlasci, već arhitektura. O njoj ću kroz fotografije.

Naš put započeo je letom iz Sarajeva za Abu Dhabi. Letjeli smo kompanijom Wizz air za samo 611 kuna u povratnom smjeru. U Abu Dhabiju nas je strpljivo čekao Marko u noći nakon kašnjenja od sat vremena. Za samo 45 minuta vožnje stižemo u njihov topli dom u blizini Dubai marine. Fali mi Ivana, ali sve u stanu podsjeća na nju.

Naspavani se budimo s nevjerojatnim pogledom s 25. kata na Dubai eye. Spuštamo se na šetnicu na prvi obrok u turski restoran. Ponuda hrane je toliko raznovrsna i nudi doživljaje u okusima sa svih kontinenata. Usluga je besprijekorna, a u jednom trenutku nas je posluživalo 6 konobara. Prvi dan je palo kupanje. Plaže prepune, more pretoplo. Meni taman.

Ako se kad odlučite posjetiti Dubai, birajte jesenje i zimske mjesece jer je sve ostalo temperaturno neizdrživo. Ulice su preplavili turisti, pretežito Rusi, Amerikanci i Indijci. Domicilne stanovnike smo jedva prepoznali, osim kad nam je Marko ukazao na njih. Također, rekao nam je kako većina domicilnih imaju zagarantiran posao i riješeno stambeno pitanje.

Na ulicama ne postoje odjevne restrikcije kao što mnogi misle. Marko nas vodi u noćnu vožnju po palminim otocima. Riječ je o umjetno izgrađenim otocima u obliku palme. Na njima se pretežno nalaze hoteli i rezidencijalne vile bogatih domicila. Na nikad manjoj površini nikad više zasađenih palmi. Vrtovi hotela i drvoredi sa gusto zasađenim palmastim vrstama. Na umu mi rive u Hrvatskoj: Trči, trči, pa palma. Večer privodimo kraju u pubu gdje pratimo utakmice svjetskog prvenstva. Što je nogomet bez pive – pola litre pive koja će vas koštati 50 dirhama, tj. 100 kuna. Do alkohola se može doći samo u specijaliziranim trgovinama ili u klubovima.

Idući dan započinjemo doručkom u Al Barariju, četvrt u Dubaiju okružena zelenilom i vodom. Desalinizacijom mora dobivaju tehničku vodu s kojom navodnjavaju sve javne i privatne površine. Zelene površine su toliko dobro održavane, bujne i zdrave. Održavanje je najčešći problem koji nas doma brine kad stvaramo nove projekte jer se redovito radi o manjku radne snage. Ovdje s tim nemaju problema. Jeftina radna snaga u Dubaiju je lako dostupna iz zemalja poput Indije, Bangladeša, Nepala, Maroka i sl. Sindikat radnika ne postoji jer je zabranjen. Primjerice, građevinski radnici rade tokom ljetnih mjeseci u neizdržljivim uvjetima jer je sada turistička sezona pa pravila o gradnji u naseljenim područjima vrijede kao kod nas.

Opet nas poslužuje nekoliko konobara svih narodnosti. Naručujemo jaja spravljena na 100 načina kako bi nakupili energiju za sadržajan dan koji je pred nama. Račun plaćamo preko aplikacije, a doručak za četvero je iznosio 1300 kuna.

Odlazimo u Miracle garden – krajobrazni trash. Površina od 72 000 m² prekrivena sa 150 milijuna sadnica cvijeća i ukrasnih bilja u punom cvatu. Da vam pamet stane! Lutali smo među srcima, pingvinima, konjima, Štrumfovima, Aladinom, avionom, medvjedima, slonovima i balerinama obučenim u cvijeće. Nije nas impresioniralo, ali da smo morali posjetiti – jesmo!

Iduće odredište je Burj Khalifa. Najviša zgrada na svijetu sa svojih 828 metara. Isplatilo se čekati u redu sat vremena da nas lift digne na 124. kat i pogledamo Dubai kao na dlanu. Temelji za iduću najvišu zgradu na svijetu su spremni. Čeka se kakav će biti odgovor ostatka svijeta na Burj Khalifu da mogu spremno odgovoriti u nadmetanju: Čiji je manji?

Večer provodimo u starom dijelu Dubaija, te posjećujemo obnovljeno ribarsko selo. Uske ulice prepune blještavila, suvenira, odjeće. Uslijedio je možda najbolji doživljaj našeg boravka. Zbog ovog je dobro imati Marka kao lokalnog poznavatelja jer kao turisti prepušteni sami sebi nikada ne bismo našli na ovo mjesto. U malom restoranu u starijem dijelu Dubaija smo imali priliku blagovati na tradicionalan način na podu i jesti rukama njihove specijalitete. Alkohol je u ovom dijelu strogo zabranjen pa ga nema na meniju. Sporo pečena piletina, govedina i janjetina servirana na širokom pladnju s rižinim rezancima, jogurtom i salatama. Za prste polizat – doslovno. Iz ovog razloga sam kroz izvještaj navodila cijene hrane jer smo za ovo iskustvo s najfinijom hranom izdvojili svega 100 kuna po osobi. Konobar iz Maroka, nakon nogometnog sraza u skupini 0:0, traži fotografiju s nama. Pozdravljamo ga do finala.

Idući dan opet započinjemo kupanjem. Divimo se čistim ulicama i savršeno popločanim šetnicama s minimalno izlivenog betona i asfalta. Hodamo bosi. Ekipa uličnih čistača mete ispred nas pijesak sa šetnice. No, milijunski i napredni Dubai ne odvaja otpad i nema sustav kanalizacije. U redu, nemamo ni mi u Konavlima, ali imamo reciklažno dvorište u polju gdje samoinicijativno možete odnijeti razvrstani otpad i proces aglomeracije nam je u tijeku. U Dubaiju u noćnim satima na ulicama vladaju kamioni za septičko pražnjenje i odlaze prema pustinji.

U pustinju odlazimo i mi. Popodne provodimo na safariju koji uključuje vožnju i boardanje po dinama (po želji i ATV-om), jahanje deva i večeru uz lokalne performere. Moja najveća želja bila je doživjeti pustinjski pijesak kroz prste i nepregledan krajobraz pješčanih dina. Od sreće radim anđele u pijesku. Simpatični vodič porijeklom iz Myanmara nas vraće u stan. Posljednju večer se opuštamo u noćnom izlasku.

Zadnji dan nas Marko vodi prema aerodromu u Abu Dhabi. Beskrajno zahvalni, obećajemo mu da ćemo se vratiti kad se slika Dubaija opet promjeni. A ja vas ovaj Božić, nažalost, ostavljam bez poklona.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA