Preminuo je književnik i autor knjiga o gastronomiji Veljko Barbieri, potvrdila nam je njegova kćer Sara. Rođen je 14. svibnja 1950. u Splitu. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je filozofiju i španjolski jezik. Autor je pripovijedaka, romana, eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih dijela, piše Jutarnji list.
Bio je član Društva hrvatskih književnika i Zajednice hrvatskih umjetnika.
Kako piše Matica hrvatska, “u ljeto 1991. pristupio je Zboru narodne garde te profesionalnomu sastavu Hrvatske vojske, gdje je aktivan sve do umirovljenja 2001. Za zasluge u ratu primio je najviša odlikovanja, a zbog konačne obrane grada Pakraca 1996. imenovan je njegovim Počasnim građaninom. Od 1998. do 2004. obnašao je dužnost dopredsjednika DHK u dva mandata”.
Od osamdesetih je surađivao u mnogim hrvatskim i talijanskim, u kasnije i slovenskim tjednicima i časopisima.
Na Hrvatskoj televiziji je vodio serijal o povijesti hrane “Jelovnici izgubljenog vremena”, a od njegovih kolumni u tjedniku Nacional nastali su i “Kuharski kanconijeri I-IV.” (2002–07), objavljeni do sada u nekoliko izdanja i na nekoliko jezika.
Četiri knjige “Kuharskih kanconijera” ne donose samo recepte, već i progovaraju o autorovoj rodnoj Dalmaciji.
U “Kanconijeru I” čitatelj upoznaje antički Mediteran, u “Kanconijeru II “, autor ga vodi u srednjovjekovlje te se bavi novim i starim receptima dalmatinskih težaka i ribara, dok je “Kanconijer III” posvećen jelima i običajima za renesansnom trpezom, a “Kanconijer IV.” bavi se recentnijim vremenima, navodi web knjižara Knjigoria planet te elaborira:
“”Barbieri majstorski priča o kulinarstvu, običajima za stolom, načinima pripremanja hrane i anegdotama vezanim uz poznate osobe te njihovim strastima prema hrani. Pisani rafiniranim stilom i jezikom, ‘Kanconijeri‘ su šarmantno prozno štivo koje slavi mediteransku kuhinju, a neke od drevnih recepata Barbieri odijeva u suvremeno gastronomsko ruho”.
Autor je niza drugih knjiga posvećenih gastronomiji, među kojima su i zbirka pripovijedaka “134 male priče o hrani” (2003), “100 mitova o hrani” i “200 legendarnih recepata”(2008) te “Priča o dalmantinskoj kuhinji” (2009) i “Večernje bajke o hrani” (2010).
Objavio je romane (“Priča o gospodinu Zaku”, 1972; “Zatvor od oleandrova lišća”, 1977; “Trojanski konj”, 1980; “Epitaf carskog gurmana”, 1983; “Odisejev erotikon”, 1984) i pripovijetke (“Novčić Gordiana Pia”, 1975).
“Tko je sa mnom palio kukuruz (1996) prozni je dnevnik ratnih zbivanja oko Pakraca (1991).
Objavio je i knjige “Split: roman staroga grada” (1997) i “Hvar: kantilene i kartoline” (2000).
Njegov roman “Dioklecijan” objavljen 2006. (nova je verzija “Ja Dioklo Jupitrov sin”, 2008) romansirana je biografija rimskoga cara. Riječ je o povijesnom romanu, kojim pisac čitatelje vodi u doba Rima (kao i u romanu “Epitaf carskog gurmana”) te, bazirajući se na povijesnim činjenicama, portretira lik i djelo cara Dioklecijana. Roman je nagrađen nagradom Matice Hrvatske za najbolju knjigu godine.
Objavio je i pjesničku zbirku “Sto koraka po šumi” (2009).
Proza mu je prevedena na engleski, njemački, talijanski, francuski, mađarski, nizozemski, poljski i češki jezik.
Svojim prozama sudjelovao je, u suradnji sa raznim slikarima i grafičarima, na stvaranju nekoliko grafičkih mapa.
Za svoj književni rad primio je Nagradu A. B. Šimić, Nagradu 7 sekretara SKOJ-a ., Nagradu grada Makarske, Nagradu Splitsko-dalmatinske županije Prvu nagradu za kratku priču Večernjeg lista za 2000., Gourmandbook award, nagradu u kategoriji “Best food literature in the world 2003” na sajmu knjiga u Barceloni, Gourmand book award, nagradu u kategoriji “Best Mediteranean book in the world 2004” na sajmu knjiga u švedskom Grythamu i Nagradu za književnost August Šenoa Matice hrvatske. 2007.
Bio je nećak nautičara i gospodarstvenika Veljka Barbierija (1929. – 2013.), unuk gradonačelnika Makarske, sin novinara i glavnog urednika Vjesnika Frane Barbierija (1923.-1987.) i brat kuhara Andreja Barbierija (1969.-2019.)
Piščev stric te imenjak bio je, među ostalim, veliki ljubitelj jedrenja, osvajač jedriličarskih trofeja i utemeljitelj regata, koji je 1983. godine osnovao Adriatic Club Yugoslavia (danas Adriatic Croatia International Club), piše Jutarnji list.
