Društvo prijatelja dubrovačke starine i ove godine donosi prigodnu predstavu za djecu Grinchovanje na Lovrjencu, redatelja Saše Božića, koja će se u subotu i nedjelju, 13. i 14. prosinca u 17:30 održati na tvrđavi Lovrjenac. Predstava je dio dječjeg programa 12. Dubrovačkog zimskog festivala.
Tekst predstave zajednički potpisuju Saša Božić i Damir Klemenić, kostimografkinja je Ana Paulić, za izradu maske, šminke i frizure zaslužna je Maja Travinić, a za mapping tvrđave Lovrjenac Loop produkcija.
Tim povodom sa Sašom Božićem smo napravili kraći razgovor.
Hoće li Grinch biti ove godine mrgudniji ili će ostati ista predstava kao lani?
Grinchovanje na Lovrijencu nastavlja graditi na prepoznatoj priči i dinamici iz lanjske uspješnice, ali dolazi s novim sitnim sagledavanjima, fokusom na lokalni kontekst Dubrovnika i interakciju s publikom. Nismo imali namjeru potpuno mijenjati srž predstave, već nadograditi ton, humor i intimnost koje bolje rezoniraju s lokalnom djecom.
Što je bilo najizazovnije u predstavi i poruka koju ste si zacrtali na početku autorskog projekta?
Najizazovnije je bilo uravnotežiti šalu, šarm i božićnu čaroliju s duhovitošću koja ostaje bliska djeci, a i odraslima. Ideja nam je bila napraviti predstavu koja afirmira zajedništvo, dobrohotnost i uvažavanje djece. Bitno je da Grinchov lik ostane složen – nije samo zlikovac, već figura koja uči, mijenja se i prepoznaje vrijednost malih radosti.
Koliko vam je važan izbor suradničkog tima?
Vrlo je važan. Suradnički tim donosi različite perspektive koje pomažu da predstava bude bogata, dinamična i relevantna publici. U Dubrovniku to znači i prilagodbu lokalnoj senzibiliteti, jeziku i atmosferi grada. Nicega ne bi bilo bez maestralne izvedbe Damira Klemenica koji je sa mnom sukreirao predstavu.
Osobni osjećaji i raspoloženje za Božićno vrijeme?
Božićno vrijeme mi budi refleksiju o zajednici, ali i poziva na kreativno igranje i eksperimentiranje na sceni.
Teško ili lako stvarati predstave za djecu; što vas veseli u ovom području; treba li edukativni okvir?
Djeca su beskonačan izvor čuđenja i energije, ali i zahtjevaju jasnu naraciju i sigurnu atmosferu. Najviše me veseli njihova iskrena reakcija i sposobnost da uče kroz igru i priču. Edukativni okvir je često važan, ali treba biti suptilan – ugraditi poruke kroz priču, likove i interakciju.
Grinchovanje na Lovrijencu kao zaštićeni projekt DPDS-a i izvođenje samo u Dubrovniku — događaj u karijeri i važnost uključivanja udruge u kulturni život grada?
Posebno je značajno da ovakav projekt bude povezan s lokalnom zajednicom i da udruga poput DPDS-a bude čvor koji povezuje umjetnost, grad i ljude. Smatram ga važnim jer kulturni život grada postaje živ i aktivan kroz ovakve inicijative i neizmjerno sam ponosan da su mi ukazali povjerenje.
Kako objasniti odlučujućim osobama važnost ulaganja u kulturu?
Ulažući u kulturu, grad čuva identitet, potiče kreativnost i otvara mogućnosti za nove poslove i turizam. Kultura povezuje ljude, stvara vrijednosti i oplemenjuje svakodnevnicu. Dovoljno je istaknuti ekonomske koristi ali i društvenu vrijednost: obrazovanje, socijalnu koheziju i kvalitetu života, cega je Dubrovnik Itekako primjer.
Gubi li se interes za kazalište zbog ekrana, ili mu se vraća zbog potrebe za koncentracijom?
Ekrani mogu odvlačiti pažnju, ali upravo smanjenje razmaka za stvaranje i fokus na iskustvenu, zajedničku izvedbu često vraća publiku kulturi. Kazalište nudi neposrednost, tijelo, zvuk i zajedničko prisustvo koje ekran ne može potpuno zamijeniti. Teško je, ali uz sveprisutnu tehnologiju, aktivna, dobro oblikovana kazališna iskustva mogu biti oaza koncentracije i refleksije.
