Hrabri mladi fotograf Pavo Urban poginuo je 6. prosinca 1991. snimajući granatiranje svog Grada.
Pavo Urban, 23.-godišnji student zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti te dragovoljni branitelj Grada, poginuo je na današnji dan 1991. dok je hrabro fotografirao istinu o dubrovačkom crnom petku. Njegove su fotografije o razaranju Grada obišle svijet.
Poginuo je u vratima od Grada, na što se emotivno referirao povjesničar umjetnosti Antun Maračić, zapisujući:
Kao simbol, uči nas stručna literatura, vrata su mjesto prijelaza, odnosno – štoviše – poziv na prijelaz između dvaju sfera. Između poznatog i nepoznatog, svjetlosti i tmine, profanog i svetog… Iako se najvjerojatnije ne radi o autorovom svjesnom izboru nego o intuitivnom nagnuću-slutnji, navedena simbolika kasnije se organski utjelovila u činjenicama vezanima uz okolnosti njegove smrti. Njegova pogibija dogodila se upravo u vratima Grada (vrata od Ploča), na istom mjestu koje je godinu dana ranije snimio. I to s križem, jasno istaknutim u okviru luka vrata, koji nosi svećenik predvodeći procesiju prema gradskoj luci (Blagoslov porta).
Pavo je poginuo s kamerom u ruci, 6.prosinca 1991., na dan najžešćeg bombandiranja Dubrovnika, u rano jutro, nakon što je snimio dvije snažne, danas antologijske sekvence od ukupno 12 snimaka. Ti snimci, koji djeluju kao rezultat preciznog scenarija, također obiluju znakovitošću – zapisao je povjesničar umjetnosti Antun Maračić koji je tijekom života organizirao niz izložbi o Pavovom radu.
S tek navršene 23 godine Pavo je smrtno ranjen od gelera granate koja je eksplodirala između Orlandova stupa i crkve sv. Vlaha, a njegova posljednja snimljena fotografija je obišla svijet. Pavo je bio veoma hrabar mladić, iznadprosječno talentirani fotograf, ali i za svoje 23 godine života iznimno zreo mladi čovjek svjestan svih zamki kojima prijete vremena koja će doći nakon agresije, o čemu je pisao u svojim dnevnicima.
Kako drukčije protumačiti gotovo proročke riječi koje je zapisao?
„Bojim se da će vrlo brzo čim se sve malo smiri progovorit zlobe i niskosti, licemjerje i pohlepa i da će se sve početi vrtjeti po starom, možda čak i intenzivnije jer će se bolje izmišljat argumenti… Biće lova na vještice, biće inkvizitora i heretika, a najgore će to osjetiti onaj dio naroda kojemu je samo na umu mir i bolje sutra”.
Na mjestu njegove pogibije je postavljena ploča kojom je Grad Dubrovnik izrazio zahvalnost za njegov neizmjeran doprinos širenju istine o Domovinskom ratu u Dubrovniku i cijeloj Hrvatskoj.
