Na redakcijski mail nam je stiglo pismo zahvalne pacijentice koja je željela javno pohvaliti mladu djelatnicu iz Sanitetskog prijevoza zbog njenog profesionalnog, iznad svega toplog i ljudskog ponašanja prema pacijentima. Lijepo je pročitati, u vremenu stalnog kritiziranja i iznošenja vijesti koje stvaraju loš osjećaj, ovakve riječi o mladoj ženi. Saznajemo kako je riječ o Roberti Matković, a kako se dojmila pacijentice, pročitajte u nastavku. Možemo samo ponoviti njenu želju: Roberta, nemoj se mijenjati!
Pismo prenosimo u cijelosti:
Ovoga puta ne pišem kako bih se požalila. Naprotiv. Pišem jer sam osjetila potrebu da se za nešto lijepo – i za jednu posebnu mladu osobu – jednostavno mora čuti.
Riječ je o Roberti, djelatnici Sanitetskog prijevoza u Dubrovniku. Njezino prezime, nažalost, ne znam. Znam samo njezino lijepo i pomalo rijetko ime, a teško ju je ne zapamtiti – mlada djevojka lijepe kovrčave kose, vedrog lica i osmijeha koji jednostavno ne prolazi nezapaženo.
Ali ono zbog čega vam zapravo pišem nije njezin izgled. To je ono što ta djevojka nosi u sebi i što prenosi na ljude oko sebe.
Toliko vedrine, topline i pozitivne energije u jednoj osobi danas se zaista rijetko susreće.
Kao pacijentica imala sam priliku doživjeti njezin odnos prema ljudima. Roberta je iznimno ljubazna, pažljiva, strpljiva i stručna, ali uz sve to ima nešto što se teško može naučiti – prirodnu toplinu i ljudskost.
Uz takav osmijeh i vedrinu, čak i onda kada čovjeku možda nije do osmijeha, uspije učiniti da se barem na trenutak osjeća bolje.
A ono što me posebno dirnulo i zbog čega sam odlučila napisati ovu pohvalu jest činjenica da nisam to primijetila samo u njezinu odnosu prema meni. Vidjela sam kako se ponaša i prema drugim pacijentima. Jednako lijepo. Jednako strpljivo. S istim osmijehom, poštovanjem i pažnjom.
Tada shvatite da to nije samo profesionalna ljubaznost. Takva je.
U vremenu u kojem smo, nažalost, navikli puno češće čuti kritike nego pohvale, mislim da se za ovakve ljude treba čuti.
Jer lako je primijetiti kada nešto nije dobro. Ali trebali bismo znati zastati i onda kada naiđemo na nešto zaista lijepo i reći: ovo vrijedi pohvaliti.
Roberta je mlada, lijepa i vedra djevojka, ali ono što je čini posebno lijepom upravo je način na koji se odnosi prema ljudima. Njezina stručnost, toplina, pristupačnost, osmijeh i ta nevjerojatna pozitivna energija zajedno ostavljaju dojam koji se jednostavno pamti.
Možda ona misli da samo obavlja svoj posao. Ali pacijentu koji ima svojih briga, strahova ili teških dana jedna takva osoba može značiti mnogo više.
Ponekad nečiji osmijeh traje nekoliko sekundi, a čovjek ga pamti cijeli dan.
Zato moja želja nije samo da Roberta osobno dobije pohvalu. Nju bih mogla pohvaliti i sama. Želim da i drugi čuju za nju.
Želim da se čuje i za jednu mladu djelatnicu dubrovačkog Sanitetskog prijevoza koja pokazuje da se stručnost i profesionalnost mogu spojiti s nečim jednako važnim – toplinom, vedrinom i iskrenom ljudskošću.
Ako odlučite objaviti ovu pohvalu, vjerujem da možete provjeriti o kojoj je Roberti riječ i, uz njezinu suglasnost, navesti njezino puno ime.
A Roberti, ako ikada pročita ove riječi, želim poručiti samo:
Čuvajte taj osmijeh, tu vedrinu i tu prekrasnu energiju. Možda niste ni svjesni koliko to nekome može uljepšati jedan težak dan. I nemojte se nikada promijeniti.
Molim vas samo da moj identitet ostane u potpunosti anoniman te da se moje ime, e-mail adresa niti bilo koji podatak na temelju kojeg bi me se moglo prepoznati ne objavljuju niti prosljeđuju.
Ova priča nije o meni.
Ona je o Roberti – jer je zaista zaslužila da se za nju čuje.
Srdačan pozdrav,
Jedna zahvalna pacijentica
