Pismo Luce kćeri Vlaha Barbić (Cavtat 1881. + Dbk 1973.), udatoj za kapetana Andra Benića (Cavtat 1872. + Dbk 1937.) upućeno 1909. iz Port Saida u Egiptu Lini Bogdan Bijelić prevažan je izvor za proučavanje Cavtatske svakodnevnice početkom 20. stoljeća.
Napisao: Niko Kapetanić
Luce Benić preselila se zajedno sa mužem i jednogodišnjim sinom Markom u Port Said, gdje je kapetan Andro Benić radio kao pilot na Sueskom kanalu.
U opširnom pismu Luce opisuje Port Saidsku svakodnevicu u usporedbi s Cavtatom, lokalne Arape, vrste vjetrova koji pušu, stanje na tržnici i vrste povrća koje se može kupiti ili iseljenike iz Dalmacije.
Danas iznenađuje Lucina tvrdnja kako tamo ima dostatno vode, za razliku od Cavtata, gdje vode nedostaje, a i skupa je. Nije mi namjera obraditi cijelo pismo, što bi zahtijevalo znanstveni pristup, već istaknuti samo jedan njegov dio. Naime, Benići su sa sobom u Egipat poveli i Konavoku koja im je bila sluškinja.
Evo tog odlomka pisma gdje je spominje:
“Našu Konavoku svak gleda u kostumu. Počela je razumjevat talijanski, tako ide više sama u spenzu, kad nema više stvari. Lijepa je sreća da ovdi, kvazi svi arabi znadu talijanski, tako se može razumjet. Govori se više jezika, te za djecu je sasvim lijepo za naučit bez muke i troška kako u nas”.
Uz podsjećanje kako je u to vrijeme na Mediteranu talijanski jezik imao istu ulogu kao danas engleski, saznajemo kako je naša Konavoka hodala po Port Saidu u narodnoj nošnji izazivajući sveopću pozornost. Tako smo u Lucinu pismu Lini Bogdan dobili neoboriv dokaz kako se konavoska nošnja mogla vidjeti i po egipatskim gradovima, odnosno na Afričkom kontinentu. Nisam (zasad) uspio otkriti ime navedene Konavoke.