13.8 C
Dubrovnik
Subota, 26 studenoga, 2022
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljPero Kusalo, vodič ratnih tura, prof. povijesti, sastavljač kviz pitanja: ne bih...

Pero Kusalo, vodič ratnih tura, prof. povijesti, sastavljač kviz pitanja: ne bih se vratio u Zagreb

Pero Kusalo je turistički vodič, ljubitelj povijesti, sporta, pogotovo košarke. Ima diplomu zagrebačkog Filozofskog fakulteta, 2018. završio je povijest i informacijske znanosti … Naravno da radi kao turistički vodič – Ratna, food i klasična povijesna tura. Jedan je od pokretača Dubrovnik Pub Kviza, i zato ponekad kao lud bilježi i piše pitanja, ponosi se Gružem i sigurno obožava svijetu objašnjavati što su to informacijske znanosti?

“Boga pitaj!” – tako je započeo, a ipak sam dobio predavanje

Informacijske znanosti se bave čuvanjem svih informacija i baštine. Dijeli se na arhivistiku, bibliotekarstvo i muzeologiju. Na diplomskom sam odabrao arhivistiku jer sam studirao povijest i to mi je nekako bilo najbliže. Upoznao sam se dosta s principima očuvanja, najviše se danas bavimo e-izdanjima kroz cloude i slične platforme. Kao student sam volontirao u Booksi i oni su me spojili s Pogonom Jedinstvo koji su nakon 10 godina svog rada htjeli arhivirati svojih prvih 10 godina postojanja, skupa sam s kolegicom radio na tome. Skupljali, arhivirali, sistematizirali ključne riječi, davali arhivske brojeve … Na kraju je to završilo na njihovoj stranici kao službena arhiva i možete pogledati sve programe, događaje, koncerte koje su tamo imali.

Jesmo li se u Gradu digitalizirali?

U sklopu istraživanja na faksu, bio sam sastavio i poslao upitnik knjižnici, muzejima i arhivu u Gradu da vidim što se u nas učinilo po pitanju digitalizacije. Digitalizirali su dio i ide se u tom smjeru. Nažalost dosta toga još nije dostupno online, već se u digitalnom izdanju može dobiti na licu mjesta, znači u arhivu. Bilo bi sjajno da se može do takvih informacija doći online. Mnogima bi to olakšalo istraživanja, bilo bi i brže i jeftinije.

Zašto turistički vodič? Zašto povratak doma?


Nakon završenog fakulteta pokušao sam neko vrijeme pronaći posao struci u Zagrebu, ali nažalost s povijesti baš ne rastu poslovi na grani. Pa sam u Zagrebu upisao tečaj za vodiče, u Gradu sam završio specijalizirani dio Dubrovniku. Vodim uobičajenu povijesnu turu, food turu i ratnu turu. Samo na engleskom, na njemačkom se ne bi usudio iako se u govoru mogu služiti i njim. Što se tiče tečaja za vodiče dosta je kratak i lako se i brzo završi. Kad sam ja bio na tečaju za vodiče 2019, govorili su da smo mi zadnja generacija prije izmjene pravilnika. Trebalo je to postati malo duže, zahtjevnije, skuplje da ne može baš svatko kome padne na pamet postati vodič. Evo tri godine su prošle, nemam nikakvih promjena … Dovoljno je vidjeti kako su Grci i Austrijanci zaštitili svoje vodiče. U njih je dosta zahtjevno postati vodič, ne dopuštaju turističkim pratiteljima da vode ture. Treba na neki način očuvati domaće vodiče i struku općenito.

U početku mi je bilo možda malo žao što sam se vratio, ali sad sam se skroz navikao i da mi netko ponudi da se vratim u Zagreb, ne bi se vratio. U Grad sam se vratio, tako što sam došao kao samo odradit sezonu i u 9. mjesecu sam samo odlučio da ću ipak ostati tu.

Diplomski rad – Raspad Jugoslavije i sport: Košarkaška natjecanja kao primjer politizacije sporta

Uvijek me zanimala moderna povijesti više nego išta, pa sam izabrao to usmjerenje na svom diplomskom studiju. Kako je 19. stoljeće u Hrvatskoj odlično istraženo i pokriveno ja sam se odlučio baviti 20. stoljećem. Kako sam još uz to veliki obožavatelj sporta, pogotovo košarke, izabrao sam tu generaciju košarkaša koji su stvarno bili odlični. Dosta je politika upletena u sve to skupa iako nam je svima poznata fraza kako u sportu nema politike. Od 1990.-1995 svake je godine bilo neko međunarodno natjecanje, i na svakome je bilo incidenata. Na svjetskom prvenstvu u Argentini Jugoslavija postaje prvak svijeta, netko ulijeće na teren s hrvatskom zastavom i Divac je, uzima i gazi, svima poznati incident zbog koje su Petrović i Divac završili prijateljstvo. Proveo sam mjesece u NSB-u kopajući po novinama za vrijeme tih prvenstava. 1991. tijekom europskog prvenstva u Italiji počinje napad na Sloveniju, kada jedan reprezentativac Slovenac napušta reprezentaciju i ne dovršava prvenstvo. Već tad ni Petrović nije igrao, službeno se pričalo o ozlijedi, ali vjerojatno već tad nije htio igrati za reprezentaciju Jugoslavije. U međuvremenu počinje rat i u Hrvatskoj, koja još nije bila međunarodno priznata, a trebalo je igrati kvalifikacije za Olimpijske igre u Barceloni. Predsjednik FIBA-e je u tom trenutku Srbin Bora Stanković i uz njegovu pomoć se te kvalifikacije odgađaju, Hrvatska je u međuvremenu priznata, kvalificira se na Igre gdje na kraju osvaja srebro, u finalu smo izgubili od američkog dream teama. Opet konekcija politike, a na kraju krajeva, i Tuđman slavi s igračima … Ovo su samo neki primjeri iz košarke, ali sličnih primjera ima i u drugim sportovima.

RATNA TURA

Ljude tema rata u Dubrovniku zanima, a generalno nemaju pojma ništa. Za početak napravimo pregled 20. stoljeća, da ih upoznam s materijom i problemima, pređemo od Austro- Ugarske, atentata na Franca Ferdinanda, kroz cijelo stoljeće prođemo dok ne stignemo do osamdesetih i na kraju se fokusiram na Domovinski rat u Gradu. Najviše ih zanima koje su razlike, a koje su sličnosti među narodima Jugoslavije, pogotovo Hrvatske i Srbije. Nejasne su im razlike između naroda, pa im objasniš da smo mi katolici, oni pravoslavci. Mi smo bili pod Austro-Ugarskom i Venecijom, Srbija pod Turcima. Pa im treba objasniti i razlike u jeziku … Mnogima nikako ne shvaćaju kako se Jugoslavija u samo 10 godina nakon Titove smrti raspala u 5 godina odvratnog rata. Tek im onda posebno treba objasniti Bosnu i Hercegovinu cijelu njihovu „melting pot“ situaciju, a Sarajevo je svima zanimljivo jer ga se nazivalo i Jeruzalemom Balkana.

Pitaju koliko je ljudi i kako živjelo u Gradu bez struje i vode. Velika mi je pomoć što smo napravili i book s fotografija iz ratnog Grada koje su nam bile dostupne, pa kada tako direktno vide kako je to sve skupa izgledalo shvate što se zapravo tu događalo. Kada vidim da je netko od ljudi na turi stvarno zainteresiran uputim ih na Muzej Domovinskog rata na Srđu, ili ako ih zanima Jugoslavija u Muzej Crvene Povijesti koji ima sjajan presjek života u Jugoslaviji.

FOOD TURA


Opet nakon presjeka povijesti idemo na par lokacija gdje probamo kamenice, mušule, maslinovo ulje … Odvedemo ih na šporke makarule, obavezno neko vino pošip, plavac, Malvasiju dubrovačku, tu neko dobro naše. Najčešće završavamo s rozatom.

Ispričam im i priču kako su mnoge stvari koje su nam postale normalne i tradicija zapravo donijeli dubrovački pomorci, a zahvaljujući klimi koju imamo, razvoj različitih vrsta je bio lagan. Turistima to bude dosta zanimljivo.

Neugodne situacije? Glupa pitanja?


Imao sam situaciju baš na ratnoj turi, pokazivao sam kartu zapadnog Balkana grupi i žena koja nije bila na turi dobacila mi je „Kako mogu pokazivati kartu Balkana bez Srbije?“, pa sam joj pokazao Srbiju na karti … Pa je komentirala kako smo mi Hrvati nacionalistički nastrojeni i na ulazu u Grad smo postavili karte grada i označili gdje su sve pale bombe. Pa sam joj objasnio da se sve to dogodilo prije samo 30 godina i da je te bombe netko ispalio i da je skroz okej da imamo takve karte po Gradu. Na kraju sam je pozvao da pođe s nama na turu, ali tad više nije bila zainteresirana. Jedan gospodin iz grupe koju sam vodio čestitao mi je na strpljenju i rekao da bi je on bio poslao u neku stvar.

Super je bilo kada je jedan mislio da su oznake „IHS“ logo građevinske firme, a dogodilo se i pitanje „Kakve veze dominikanski samostan ima s Dominikanskom republikom?“

Kako izgleda tvoja sezona? Je li ih nekad sve mrziš?

Radim turu, turu i po dnevno. Nekad se potrefi više, nekad nema nijedna. Sezona počinje u 4. mjesecu, ako ćeš raditi do 10. i voditi tri ture dnevno … Ovako izdržim sezonu zdrave glave. Nije to neki fizički zahtjevan posao, ali govoriti 6 ura dnevno nije zdravo. Zna biti situacija kad je gužva, kada moraš skratiti turu, pričekati, prilagoditi se situaciji. Bude i nervoznih gostiju. Uglavnom ima kolegijalnosti pa se sve to skupa izvede na pristojan način. Na Nahodištu se najčešće stvara gužva …

Radio si i kao profesor u osnovnoj školi? Predavao informatiku i geografiju?

Totalno drugačije nego išta što sam dotad radio. Radio sam u Osnovnoj školi Mokošica, predavao sam informatiku od 1-6 razreda. Znači 6 različitih gradiva, a to mi je bilo prvo iskustvo rada s djecom. Moja priprema za nastavu je uvijek trajala. Osim informatike predavao sam i geografiju osmašima kao nestručna zamjena jer im je profesorica bila na porodiljnom. Teška mi je bila ta informatika jer su djeca ispred sebe imala kompjutere, pa je to bila borba. U školi sam radio samo jednu školsku godinu. Već sam potkraj te školske godine opet počeo voditi ture. Zanimljivo i drago mi je zbog iskustva, ali dosta zahtjevno i naporno moram priznat.

U petak je počela druga sezona Dub Pub Kviz, kako si se u tome našao? Kakav je to kviz? Poznajem neke koji religiozno petak provode na “tom” kvizu.

Kao student sam išao često na Pub kvizove u Zagrebu i kada sam se vratio u Grad toga tu nije bilo. Nastavio sam s par prijatelja preko video poziva rješavati zagrebačke kvizove. Kad je stigla korona došlo je samo od sebe pitanje“ Zašto ja ne bi krenuo smišljati pitanja, pa nekad kad se ova korona makne pokrenut nešto takvo u Dubrovniku?“

Bio sam među prvima u samoizolaciji kada je sve krenulo, i tad sam krenuo guglat i skupljati pitanja. Kasnije sam razvio poremećaj i sad stalno, uvijek i svugdje, bilo što da gledam ili čitam odmah bilježim i kasnije pišem pitanja. Naš Pub kviz je uobičajeni pub kviz općeg znanja.

Stvaram ga skupa s prijateljem Antom Kovačićem, u suradnju s cafe barom Promenada u Uvali, gdje se petkom kviz održava. Svakakav je taj naš kviz, trudimo se da bude svega pomalo, a ničega previše. Nismo najjači na polju fizike, kemije i matematike, ali pokrivamo dosta područja, trudimo se, rekao bi da su ljudi zadovoljni.

Kad smo krenuli, napravili smo Instagram i Facebook gdje se mogu naći sve informacije i pravila sudjelovanja. Treba prijaviti ekipu, ekipe su po četvero. Prošle zime smo imali 25 ekipa, a za otvaranje ove sezone prijavilo se 36 ekipa. Imamo i nagrade za prve tri ekipe i fore radi da svi imaju razloga za doći dajemo nagradu predzadnjima, tako da nema tankiranja. Iz tjedna u tjedan primamo prijave, kotizacija je 80 kuna po ekipi, znači 20 kuna po članu … ili 11.2 eura.

Gruška priča s Tarikom i solidan nastup na Potjeri.

Jednom sam bio na Potjeri dok sam živio u Zagrebu i nisam se proslavio. Prvi krug sam riješio, to je lako, šibaju pitanja i ide kako ide. Na ploči mi je bio Krešo … I trema me pojela, još je tad Tarik vodio emisiju, pa je on imao zafrkanciju u vezi Dubrovnika jer mu je žena iz Grada. „ A iz Gruža si?“, pa je pala neka gruška priča.

Kad smo već stigli do Gruža, koji je stigao među 16 najkul 16 kvartova u Europi – komentar?

Meni je odlično to što se događa u Gružu i drago mi je što napokon imamo mjesto gdje se skupljaju domaći. Mnogima je to mjesto gdje mogu stvarati i izražavati se kroz različite kulturne sadržaje. Super da je Grad uletio i kupio Tup. Ima tu još mjesta za različite udruge i ideje i nadam se da će to zaživjeti kako treba.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

KOMENTAR TJEDNA