Hrvatska je poražena u polufinalu Eura od Njemačke koja zasluženo ide u finale. Nismo imali daha za utakmicu s Nijemcima, bilo je to preteško za nas osakaćeni napad koji je jednostavno ustuknuo pred njemačkom obranom i Wolffom. Dalo se to naslutiti, ali nada je nada i nju nikad ne treba otpisati. Najveća nada je bio ludi dan vratara, ali on se na žalost po nas nije dogodio, pišu sportske.jutarnji.hr.
Zanimljiva utakmica, bez ijednog isključenja u prvom poluvremenu. Puno smo golova primili, najviše iz tranzicije. Prvo smo Nijemcima dopustili brze napada bez prekida u prvom naletu, pa smo finiširali sa igrom 7 na 6 što je bio rizik zbog kojeg smo primili neke lake golove zbog kojih su Nijemci ne poluvremenu imali +2.
Počeli smo u 5-1, Mamić ispred Načinović iza njega, do njih Maraš i David Mandić. Napad je počeo sa Martinovićem na sredini, reklo bi se uobičajeno. Kod Njemačke je obrambeno iznenađenje bio Langhoff koji im je omogućio lakše disanje. Prednost na strani Njemačke bio je Andreas Wolff, sa dvije obrane više od Kuzmanovića koje su se osjetile. U šestoj minuti pojavio se problem kada je Mandić tražio izmjenu nakon jednog dvoboja s Knoorom. No, otišao je na klupu i srećom brzo se vratio u igru.
Utakmica je bila u egalu. Njemačka se prvi puta odvojila u 26. minuti na dva razlike (15:13), a onda su to sačuvali do kraja poluvremena. Kako je utakmica išla dalje falila nam je okomitost u napadu, a kada napadi ne završavaju šutom, to je jako velika šansa za Njemačku koja je priliku odlično koristila, koliko je god mogla. Ušao je Cindrić, no dodavanja nam nisu pomogla bez okomitosti. Veliki problem je bila činjenica da smo promašili tri zicera sa crte u prvom dijelu i tu su Nijemci napravili razliku. Morali smo biti strpljivi, jer se u takvim utakmica jurišom ne stižu stvari.
Drugi dio je na golu starta Mandić, ali nastavili smo prosipati lopte u napadu i nismo se mogli stabilizirati. Pali smo na -4, napad nam je spao na Lučina i Martinovića na koji je pritisak sve veći, očekivano i to nikako nije slutilo na dobro.
Njemačka je igrala lako i na -6 Sigurdsson je pozvao time out, no već tada u 38. minuti sve se činilo jako daleko. Teško je i nemoguće bilo mijenjati obrana – napad protiv Njemačke koja je točno znala gdje treba napadati. Mandić na golu nije obranio niti jednu loptu, pa se u 44. minuti vratio Kuzmanović na -7. Nismo dobili podršku s gola koja nam je bila nužna u ovakvoj utakmici, jednostavno to nije bio njihov dan.
Malo su se Nijemci probali opustiti, ali odmah su kažnjeni, jer smo došli na -4 i Gislason je morao pozvati time – out. No, dva napada smo upropastili na -4 i Njemačka je to htjela ne htjela iskoristila.
Probali smo izvući sve što se moglo, obrana je ginula za svaku loptu, probudio se i Kuzmanović, došli smo četiri minute prije kraja na -3. Imali kontru za -2, ali je Mandić promašio i ozlijedio se.
Ispala je lagana utakmica za Njemačku u zadnjih deset minuta kada se očekivala najveća borba. No, često se događaju takve stvari na ovakvim turnirima nakon osam utakmica. Probali smo sve, dečkima kapa dolje, ali dostići veliki minus na kraju nismo uspjeli. Kompliment je da je Gislason na -2 za nas minutu prije kraja morao zvati time out a već je imao dobivenu utakmicu, pišu sportske.jutarnji.hr.
