Naša sugrađanka Valentina Tomašević, koja se već dulje vrijeme zalaže za pomoć osobama u potrebi i najranjivijim skupinama naših sugrađana, te upozorava na mnoge nepravilnosti i nelogičnosti u sustavu socijalne politike je uputila otvoreno pismo novom ministru Alenu Ružiću
“Poštovani ministre Ružić,
obraćam Vam se prvenstveno kao liječniku, a tek onda kao novom ministru Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Ukoliko zaista stojite iza Vaših riječi, prenesenih nakon preuzimanja ove dužnosti, kada ste (uz ostalo) najavili poboljšanje sustava vještačenja, smanjenje administracije te rasterećenje socijalnih radnika, najljubaznije Vas molim da pročitate ovo pismo, jer Vaša obećanja će biti izvediva jedino ukoliko se upoznate s njegovim sadržajem.
Prije nego iznesem razloge ovog obraćanja, dopustite mi da se kratko predstavim. Moje ime je Valentina Tomašević. Građanin sam Grada Dubrovnika – aktivist, koja se mogućnošću datom mi čl. 46. Ustava RH, godinama zalažem za stvaranje učinkovitijeg socijalno-zdravstvenog sustava, u kojem će oboljeli ljudi biti na vrijeme prepoznati i zaštićeni, uz pomoć odgovarajućih zdravstveno-socijalnih mehanizama, od kojih neki već postoje, ali ih se ne zna primijeniti, ili se to čini neispravno, a vrlo često protivno Ustavu i zakonskim odrednicama RH.
Na moje djelovanje potaknuta sam iskrenom željom da neki sretniji ljudi ne dožive sudbinu moju i moje obitelji, i da ne postanu osobe sa stečenim invaliditetom, kakva sam i sama postala, a da oni koji nas ipak moraju napustiti imaju kraj dostojan jednog ljudskog bića.
Na tom tragu, ne mogavši nastaviti promatrati indolenciju nadležnih, uz nacrt Brošure/vodiča za pacijente i edukaciju struke, 2025.g., uputila sam i Prijedlog za uspostavljanje protokola postupanja za medicinska vještačenja – u cilju prestanka kršenja zakonskih propisa i prava oboljelih građana RH (nadalje Prijedlog).
Obećavajući odgovor Ministarstva zdravstva (nadalje MIZ) u potpisu kojeg je državna tajnica doc.dr.sc. Marija Bubaš, kojim je ovo ministarstvo prepoznalo problem i izrazilo namjeru njegova rješavanja, sam zaprimila; no Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (nadalje MROSP) reagiralo je ignoriranjem, kao već ustaljenim obrazacem rada.
Ipak, odgovor je (čini se) došao i to putem javnosti, osobno vjerujem sasvim slučajnom izjavom koju je dao državni tajnik g. Ivan Vidiš, a da ju nitko nije registrirao, niti shvatio njen značaj. Za emisiju „Otvoreno“ g. Vidiš kazuje, citiram: „ I sam sam sudjelovao, recimo, na Uredbi o vještačenju, i to je nešto na čemu će novi ministar raditi.“
Stoga mi dopustite da ovim pismom (jednako javno) postavim četiri osnovna pitanja: Da li izjava g. Vidiša znači da je u izradi nova Uredba o metodologijama vještačenja, koja podrazumijeva i izradu novog protokola vještačenja? Da li ovaj – mogući plan MROSP-a ima za cilj formiranje i izglasavanje ranije najavljenog Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja?
Da li ste svjesni da se niti jedno od navedenog ne može realizirati bez suradnje ministarstva prvo-odgovornog za ispravno funkcioniranje sustava vještačenja, a to je NE(!) MROSP- kojeg se uporno proziva, već upravo MIZ! Da li ćete Vi i ministrica Hrstić – konačno i javno priznati propuste svojih prethodnika te potvrditi osnovni uzrok čepova u sustavu, kao i onih ocjena nadležnog tijela vještačenja koje nisu odgovarale stvarnom zdravstvenom stanju osobe, i koje su kao takve oduzimale mogućnost ostvarenja traženih prava ili uzrokovale njihovo ostvarivanje u nedostatnom opsegu?
G. Ministre, vještačenja NE počinju u ustanovama MROSP-a , već u ordinacijama liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ-a) i nadležnih specijalista sekundarne zdravstvene zaštite (SKZZ-a) – i ovo je činjenica na koju treba glasno upozoriti! No, Vi ovo zasigurno znate. Dakle, na klupu odgovornosti trebate sjesti ne samo Vi, već u prvom redu ministrica Hrstić, a pravna odgovornost se treba prebaciti i na ovo ministarstvo, kako bi ih se prema Prijedlogom navedenim (pravnim) mjerama moglo sankcionirati, do one koja uključuje kaznenu odgovornost liječnika.
Da pojasnim: osnovni dokaz za ostvarivanje prava koja građani RH, ulaganjem zahtjeva i pokretanjem (time) upravnih postupaka putem javnih ustanova MROSP-a, a to su Hrvatski zavod za socijalni rad (HZSR) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO); dužno je izdati Ministarstvo zdravstva, no ono ga, svojim pacijentima, za HZSR i HZMO- strankama u upravnom postupku, uporno USKRAĆUJE, uzrokujući timeda rezultati takvih upravnih postupaka (moguće) budu na štetu stranke.
Koja su to prava koja će najčešće potražuju? Pri HZSR-u to su: pravo na inkluzivni dodatak, Pomoć u kući i osobna asistencija; a pri HZMO-u: pravo na invalidsku mirovinu, prof.rehabilitaciju i naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Da bi oboljele osobe bilo što od ovoga ostvarile potrebno je provesti medicinsko vještačenje, koje se provodi u trećoj ustanovi iz nadležnosti MROSP-a, a to je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (nadalje ZOSI). Iznimka je jedino pravo na PUK za 65+, gdje se odluke donose izravno u PU HZSR-a.
Konkretan primjer: svaka osoba koja je HZSR-u predala zahtjev za ostvarivanjem prava na inkluzivni dodatak, pokrenula je jedan upravni postupak, temeljem kojeg je od strane istog dobila Zaključak kojom se poziva pribaviti i podnijeti medicinsku dokumentaciju o primarnoj bolesti, uz opasku,: „Ukoliko u ostavljenom roku ne pribavite i ne podnesete traženo, postupak će se nastaviti i donijeti će se rješenje u skladu s pravilima postupka i prema materijalnim propisima.“
Naglasimo i da spomenuti Zaključak HZSR upućuje u cilju osiguravanja i prikupljanja dokaza, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (ZUP- čl.8., čl.9., čl.59.), neophodnih za njegovo ispravno rješavanje, imajući pritom obvezu paziti da neukost stranke (čl. 7.- načelo pomoći stranci), ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
Ovdje naglasimo da je pozitivno riješen isključivo onaj zahtjev koji se temelji na ispravnim i potpunim elementima dokaznog postupka i koji rezultira onom ocjenom koja u cijelosti odgovara stvarnom zdravstvenom stanju osobe i potrebama proizašlim iz pojedinog oboljenja. Jedino takva ocjena znači i priznavanje prava na pristup adekvatnoj i pravovremenoj pomoći.
Dakle ovo „traženo“ osnovni je dokaz prema kojem će tijekom upravnog postupka biti procijenjeno zdravstveno stanje osobe i donesena odluka o njenom zdravstvenom statusu, a time i pristupu pravima od odlučujućeg značaja za njenu zdravstvenu i životnu dobrobit! No, to je ujedno i jedini dokaz kojeg nije nemoguće pribaviti jer utvrđene procedure za njegovo izdavanje NEMA!
Za bolje razumijevanje ove tvrdnje laički ću objasniti da je zdravstveno stanje ono koje će se opisati i utvrditi od strane nadležnih liječnika MIZ-a, nakon detaljnih pregleda, dijagnostike i na njima objektiviziranih zaključaka, sukladno propisima kojima se regulira rad liječničke struke, kao što su Zakon o liječništvu i Zakon o podacima i informacijama u zdravstvu, koje će se pacijentu potvrditi izdavanjem liječničkih nalaza (medicinske dokumentacije).
Zdravstveni status je (ovdje) sveobuhvatniji pojam i pravno-socijalni položaj koji će mu biti utvrđen uvidom u ovu dokumentaciju, od strane nadležnih vještaka ZOSI-a, koji će opisana stanja procijeniti te ocijeniti njegovu ukupnu psiho-fizičku funkcionalnost i donijeti konačnu ocjenu u skladu sa Uredbom o metodologijama vještačenja i ostalim pozitivnim propisima; a koje će svojim rješenjima potvrditi HZSR i HZMO. Da li će to biti status osobe s akutnim ili kroničnim oboljenjima/oštećenjima ili onaj osobe s invaliditetom čija težina će se, kod inkluzivnog dodatka definirati kroz razine (I-V) ili u % kod ostvarivanja prava pri HZMO-u, zavisiti će isključivo o ispravnosti i potpunosti podataka navedenoj u spomenutoj dokumentaciji. Dakle, zaključak vještaka biti će toliko ispravan koliko je ispravan dokaz kojeg procjenjuje! Broj uloženih žalbi koje su dodatno zatrpale sustav i DUPLICIRALE rad vještaka, kazuju koliki je broj zahtjeva koji nisu riješeni prema očekivanoj ocjeni.
Zašto se ovo događalo? Odgovor je sljedeći: umjesto adekvatnog dokaza ZOSI je za svaki predmet zaprimao gomile (hrpe) običnih – kontrolnih nalaza liječnika SKZZ-a, koji po svojoj formi i sadržaju NE zadovoljavaju kriterije medicinske dokumentacije za potrebe vještačenja jer NE poštuju odrednice Uredbe o metodologijama vještačenja. Ne samo da ih ne poštuju već nejasnim i za vještaka vrlo često zbunjujućim navodima i pogrešno korištenom terminologijom izravno štete svojim pacijentima, a vještaku ostavljaju prostor za nagađanja i moguće pogrešne ocjene.
Retoričko je pitanje koliko vještaka u iznimno ograničenom vremenu, ima strpljenja za pregledavanje takve hrpe neispravnog dokaza, koju su umnožavali i/ili skenirali nadležni djelatnici HZSR-a i/ili HZMO-a, i kao takvog upućivali ZOSI-u, a time znatno(!) usporavali svoj rad.
G. Ministre, konačno moramo priznati da je korijen i izvorište svih problema – koja danas imamo u sustavu vještačenja – isključivo odsustvo suradnje između dva nadležna ministarstava, i to ne samo na štetu građana RH, već i na štetu struke koja je pred kolapsom.
Tko je (sve) za ovo odgovoran? Odgovor je jednostavan i leži u 2013. godini. Podsjetimo da smo u ovom trenutku imali tri nadležna ministarstva, a to su bila: Ministarstvo zdravlja (danas zdravstva), na čelu sa Rajkom Ostojićem, kojeg će u lipnju 2014. g. zamijeniti Siniša Varga; Ministarstvo socijalne politike i mladih, na čelu sa Milankom Opačić, te Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, na čelu sa Mirandom Mrsićem, u čijoj nadležnosti je bio upravo tada novoosnovani Zavod za vještačenje.
Umjesto da su radila koordinirano i kao kao jedna dobro organizirana cjelina, što u suštini i je bit svakog dobro organiziranog sustava, ova tri ministarstva radila su po sistemu „svak u svom dvorištu“, bez ispravnog dijaloga i suradnje – rad kakav se nastavio i preuzimanjem ministarstava od strane HDZ-a, i 2020. g., spajanjem dva (gore spomenuta) ministarstva u današnji MROSP. Stoga niti SDP, niti HDZ nemaju pravo na obranu zbog već samo pravo na ispriku.
Što je trebalo napraviti kako bi se ovo izbjeglo? Odgovor je: paralelno sa osnivanjem ZOSI-a 2013. g. i njegovog formalnog početka rada 2014. g., kada će biti donesena i prva Uredba o metodologijama vještačenja, trebala je biti oformljena radna skupina sastavljena od djelatnika svih nadležnih ministarstava, sa zadatkom povezivanja sustava i usklađivanjem zakona kojima se regulira rad liječničke struke, ovdje sa naglaskom na Zakon o liječništvu (čl. 3., čl. 23.), uz Zakon o zaštiti prava pacijenata (čl. 8., čl.23.), sa odrednicama spomenute Uredbe, kojima se točno preciziralo što se traži od nadležnih liječnika MIZ-a, kako bi medicinska dokumentacija odgovarala za potrebe vještačenja. Po ovom usklađivanju trebalo se pristupiti organiziranoj edukaciji liječnika MIZ-a, a potom socijalnih radnika i nadležnih pravnika tadašnjih centara za socijalnu skrb i HZMO-a.
Zašto? Zato jer su posljednje spomenuti upravo oni koji savjetuju građane RH – kao stranke u upravnom postupku, dok su liječnici oni koji bi trebali ne samo znati savjetovati, već i biti educirani kako, na ispravan način, izdati jedini dokaz za potrebe takvih upravnih postupaka.
No, umjesto toga, svak je “ostao raditi u svom dvorištu“; Uredba je mijenjala verzije, Ministarstvo zdravstva se digitaliziralo, a godinama poslije došao je na red i Zakon o podacima i informacijama u zdravstvu, koji će (čl.18.) naglasiti da kvaliteta zdravstvenih podataka uključuje njihovu točnost, usporedivost, čitljivost i dostupnost, kojom se omogućuje praćenje razine kvalitete zdravstvenih usluga u zdravstvenom sustavu. No, upravo TU je problem. Zašto? Zato jer se trebalo osigurati da upravo ovi podaci osiguravaju točnost i usporedivost ne samo na razini MIZ-a, već i s onima potrebnim radu MROSP-a, ovdje u prvom redu ZOSI-a.
G. Ministre, svaka oboljela osoba je prvenstveno pacijent MIZ-a, a tek onda stranka u postupku HZSR-a ili HZMO-a, i osiguranik čije će zdravstveno stanje ZOSI procjenjivati! Pacijenta NE interesira kako će se struka uskladiti, ali ono što ga itekako interesira je činjenica da nitko nema pravo svojim nehajem i nemarom oduzeti mu prava koja im jamči Zakon o zaštiti prava pacijenata, koji, uz ostalo, kaže da je pacijent svaka osoba kojoj se pruža određena mjera ili usluga u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije (čl.1.), što potvrđuje i Zakon o zdravstvenoj zaštiti (čl.4, čl.5.).U ovom slučaju ta usluga je upravo izdavanje adekvatne medicinske dokumentacije koja će im ostvarenje ovog cilja omogućiti, ILI neispravnim radom oduzeti!
Upućenim Prijedlogom navela sam što je potrebno napraviti kako bi se mogućnost takvih ishoda svela na najmanju moguću mjeru, a iz njegove 33 stranice, pokušati ću izdvojiti najosnovnije.
Ono što se ne smije preskočiti je: izrada standardiziranog obrasca za SKZZ, u obliku kratkog upitnika, kojeg će nadležni specijalist popunjavati i izdavati u svrhu vještačenja, a koji odgovara na sljedeća pitanja: Je li dijagnostički postupak završen? Jesu li sve mogućnosti liječenja iscrpljene? Može li se liječenje smatrati završenim? Mogu li se daljnjim liječenjem i suvremenim metodama medicinske rehabilitacije (u većem stupnju) ublažiti negativne posljedice bolesti? Je li bolest (ozljeda) ostavila određene posljedice na zdravlje pacijenta? Jesu li te posljedice trajne ili privremene?
Odgovore na ova pitanja ne može dati liječnik PZZ-a, kao što je do sada traženo kroz obrasce iz nadležnosti obiteljskih liječnika, a to su: za vještačenja radne sposobnosti (Obrazac 1 -IN) i Obrazac 15 za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi, jer njihovi odgovori (u ovom dijelu) nemaju vjerodostojnost. Na njih odgovoriti može isključivo nadležni specijalist SKZZ-a, koji je godinama pratio i liječio pacijenta, zbog čega se i čl. 10. Uredbe, u ovom dijelu, mora korigirati i vratiti na ranije postavke.
Vještak se ne mora složiti s mišljenjem specijaliste, no ono mora biti jasno napisano u cilju zaštite prava pacijenata. Kada znamo da je, prema čl.4. st.2. Uredbe, stručni kadar (vještaka) prvostupanjskih postupaka dr. med. bez specijalizacije, sa 10 godina radnog iskustva ili specijalist sa 2 godine iskustva, ali nerijetko izvan domene oboljenja osobe koju vještači, jasno je koliko ovo mišljenje može pomoći.
Uz navedeni obrazac je potrebno priložiti max. 2 nalaza ranijih pregleda, koji će se napisati prema Prijedlogom predloženim standardiziranim smjernicama, a koje će se radnom uputom dostaviti zdravstvenim ustanovama SKZZ-a. Takav nalaz biti će vid kratkog izvješća kojim će nadležni specijalist dati jasne informacije o zdravstvenom stanju osobe, početku bolesti i/Ili ozljede, tijeku i trajanju liječenja, poduzetim dijagnostičkim i terapijskim postupcima i njihovom ishodu, uz detaljan opis funkcionalnosti pacijenta u odnosu na ograničenja pojedinog oboljenja. No, ovo više neće raditi stihijski i prema vlastitom nahođenju, kao što je radio do sada, već sukladno Uredbi i standardiziranim smjernicama. Time će se izbjeći najčešće (nedopustive) pogreške koje se vrlo često nalaze na standardnim – kontrolnim nalazima i time navode vještaka na pogrešne zaključke. Na dvije stranice (A4) izvukla sam i pojasnila o kojim pogreškama se radi i kako ih NE činiti!
Terminologija kojom će liječnik MIZ-a razmijeniti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta sa drugim kolegom/liječnikom SKZZ-a i onim tercijarne zdravstvene zaštite, ili kojom će ih u standardnom- kontrolnom nalazu zabilježiti samom sebi u svrhu praćenja pacijenta, može biti vrlo opasna onda kada se tumači od strane nadležnog vještaka, sukladno odrednicama Uredbe.
Ovdje želim upozoriti i da je Barthelov index sve samo ne ispravno mjerilo za procjenu funkcionalnih sposobnosti velike većine tjelesnih oboljenja kod kojih tegobe, a time i funkcionalna ograničenja osciliraju, i u samo jednom danu mogu varirati od razine III do razine I – Inkl.dodatka. Za kojeg dana će se nad takvim osobama vršiti procjena- za onog „najboljeg“ ili onog najgoreg? Upravo zbog ovoga ovaj index ne može biti predmetom validne ocjene vještaka, već bi se trebao koristiti isključivo za ograničena oboljenja u kojima su zdrav. stanja „statična“ (primjer: kvadriplegija, vigilna koma itd.), umjesto njegove (umnogome neprimjerene uporabe) kakvu danas imamo.
G. Ministre, zar nije vrijeme da konačno damo i jednostavan odgovor na pitanje koje je stalni kamen spoticanja, a to je : zašto ponovna vještačenja? Dakle: ma koliko teško i koliko dugotrajno bilo zdravstveno stanje oboljele osobe, dok god se u kontrolnim nalazima liječnika MIZ-a nalažu daljnje dijagnostičke pretrage i konzultacije drugih specijalista, za vještaka je takva osoba još uvijek u obradi, čime se implicira da njeno zdravstveno stanje nije konačno, već da se, u skladu sa daljnjim liječenjem i suvremenom medicinskom praksom, može očekivati poboljšanje njenog zdravstvenog stanja; zbog čega će se nalagati ponovna vještačenja – i ovo je suština odgovora, a Vi ga nadopunite.
Uz navedeno, prema predloženim parametrima, potrebno je izraditi nove i pojednostavljene obrasce za PZZ koji će zamijeniti gore spomenute, te otvoriti kanale komunikacije između liječnika PZZ-a i SKZZ-a, dvjema predloženim uputnicama, koje će se kreirati u CEZIH-u, čime će se dobiti rasterećenje administracije PZZ-a i smanjiti odgovornost obiteljskih liječnika – pogrešno ka njima preusmjerena; a da im se (pritom) neće uskratiti mogućnost davanja stručnog mišljenja i zaključaka kojima mogu pomoći opravdati razlog traženja određenog prava iz socijalnog ili mirovinskog sustava, za kojeg smatra da ga zdravstveno stanje njegova pacijenta zaslužuje!
Činjenica je da MROSP ne može raditi ispravno, bez ispravnog bez ispravnog rada MIZ-a, zbog čega je, PRIJE bilo kakvih daljnjih koraka, potrebno oformiti stručnu radnu skupinu, na razini oba ministarstva, u kojoj bi, uz ostale, trebali biti: od strane ZOSI-a, načelnica Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja dr. sc. Željka Martinović, koja ponajbolje poznaje rad vještaka, doc.dr.sc. Marija Bubaš – od strane MIZ-a, ujedno i članica Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika, na čelu sa Vama, koji ćete zasigurno preuzeti predsjedanje nad istim, umjesto Vašeg prethodnika, te predstavnici KoHOM-a i HKSR-a.
Ono što je najvažnije naglasiti je da će se predloženim poboljšanjima konačno dobiti adekvatan protokol vještačenja i dokaz koji će osigurati zakonitost u upravnom postupku – iz odgovornosti MROSP-a, čime će se zakonu protivan rad – kršenje ZUP-a i drugih propisa – konačno zaustaviti. Uz to, rezultat će biti rasterećenje svih dionika koji sudjeluju u provedbi procesa medicinskog vještačenja i pravičniji sustav za oboljele.
G. Ministre, ukoliko se nova Uredba ili Zakon o jedinstvenom tijelu vještačenja donesu bez njihove implementacije,jedina razlika biti će u tome da će jedno vještačenje moći osigurati pristup pravima iz ZOMO-a i Zakona o soc. skrbi, kao i da će pravnu odgovornost u takvim upravnim postupcima imati ZOSI, kojem će se građani izravno obraćati. Time će se rasteretiti djelatnici HZMO-a i HZSR-a, no takvo postupanje neće spriječiti donošenje pogrešnih ocjena, gubitak prava, a svakako ni ponovnu viktimizaciju oboljelih osoba koje će svoje zdravstveno stanje biti primorani iznova dokazivati– onda kada to nije potrebno!
Zbog svega navedenog unaprijed zahvaljujem na pozornosti s kojom ćete pročitati ovo pismo i (iskreno se nadam) shvatiti njegovu važnost, jer Vaš zadatak nije poboljšati sustav vještačenja, već ga iznova, i po prvi put, ispravno postaviti.”
S poštovanjem,
Valentina Tomašević
