Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora pozivaju na otvorenje izložbe PLAT E AU RES I D U E , SUB PERSONA II, 04. studenog 2022. u 19 sati u Galeriji Flora. Izložba se može pogledati do 15. studenog svaki dan od 10 do 13, te od 16 do 19 sati.
„Treba li prašuma šumara?, zapitat će se jedan od protagonista kojeg pratimo u video instalaciji Sub Persona II koju potpisuje PLATEAURESIDUE (hrv. ostatak platoa), zamišljeni identitet Aljaža Celarca i Eve Pavlič Seifert. Mogli bismo odmahnuti rukom jer zašto bi kompleksan i samoregulirajući ekosustav prašume trebao čovjeka kad ravnoteži osjetljivog šumskog tkiva doprinose svi obuhvaćeni elementi, a temeljni poredak određuju drevna stabla koja stoljećima grade šumu i čuvaju je od katastrofa. Kako bi čovjekova uloga mogla zamijeniti ono što rade stoljetna stabla, koja nazivaju i duhovnim, podzemnim ili majčinskim jer osiguravanju hranjive tvari za sve šumske stanovnike. Štoviše, oni koji se šumom bave proučavaju mehanizme prašume kako bi regulirali i očuvali druge, znatno mlađe, šume. No, iako su preostali ostaci prašume dodatno zaštićeni, a ljudska intervencija nepoželjna radi očuvanja ravnoteže, rad Sub Persona II nam ne nudi jednoznačan odgovor. Unatoč tome što u zaštićene dijelove ne bi trebala ući ni pila ni sjekira, klimatske promijene kao rezultat ekonomskih i političkih previranja to čine upitnim. Može li se raznolikost šume očuvati za buduće generacije bez ljudske intervencije?
Odgovor ćemo potražiti u razgovoru sa šumarom, drvosječom i lovcem koji različito razmišljaju o ulozi i odgovornosti čovjeka u održavanju narušene prirodne ravnoteže. Iako su spomenuti protagonisti nosioci filmskog narativa jer njihov jezik razumijemo, na vizualnoj razini šuma je taj sveobuhvatni organizam kojeg su ljudi samo dio. Suprotstavljanjem šume i ljudi umjetnici govore o međusobnoj prepletenosti njihova djelovanja čime se dodatno naglašava odgovornost ljudi prema šumama. Prizori nam daju do znanja da korijenje, grane, plodovi, sjemenke nisu samo dio pojedinog stabla, već su dio znatno kompleksnijeg organizma koji poput mreže uključuje sva bića i tvari u šumi. Crno bijeli prizori nas udaljavaju od idealizirane slike šume te nam umjesto idile i bijega od urbane stvarnosti nude sumorne prizore. Negiranje boje lokalni protagonisti i konkretna lokacija prašume u Kočevju bivaju izmješteni iz vremena i prostora, te postaju opće mjesto s kojim se mnogi mogu poistovjetiti. Atmosferi crno bijelih snimaka doprinosi glazba Domena Učkara alias Lifecutter čiji efekti i zvukovi funkcioniraju poput sintetične onomatopeje.
Štoviše, njihov pristup razotkriva da šuma zapravo nije radikalno Drugo koje spada u domenu posve prirodnog krajobraza i kao takva ne može biti politički prostor. Uostalom, kao što piše Paulo Tavares šuma je zapravo drugačiji oblik urbanog prostora koji izmiče prostornoj i epistemičnoj geometriji kolonijalne modernističke misli i imaginacije. Stoga razmišljati o šumi u odnosu na grad kao politički prostor nije održivo, već je potrebno proširiti i transformirati koncept grada u odnosu na šumu. Jer šuma nije samo ekosustav kojeg treba spasiti, već od njega treba učiti”, zapisala je Irena Borić.
P L A T E A U R E S I D U E imaginarni identitet nagrađivanog dvojca koji čini Aljaž Celarc (r. 1989, BA u geografiji [Univerza v Ljubljani Filozofska fakulteta] & MA u fotografiji [AKV St. Joost, NL]) i Eva Pavlič Seifert (r. 1989, BA u povijesti umjetsnosti [Univerza v Ljubljani Filozofska fakulteta] & MA u vizualnoj kulturu [Aalto University, FI]). Rad ovog dvojca temelji se na ekologiji krajolika i novim medijima, a istražuje nove načine podizanja javne svijesti. Uvijek daju glas sudionicima, prirodnim formama poput kamenja, zraka, raznih organizama i tvari, što reorganiziraju u nove, neobične forme i sustave novih medija. Osnova njihove umjetničke produkcije su imerzivne video instalacije. Ovaj tandem živi i radi u slovenskom selu Novi Kot, u šumovitom predjelu Goteniške gore i Snežnika.
