U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, a u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala, u ponedjeljak 20. prosinca u prizemlju Narodne knjižnice Grad, upriličeno je otvaranje međunarodne izložbe minijatura. U stvaranju ove izložbe sudjelovalo je šezdeset umjetnika koji su predstavili više od stotinu radova. Radi se o likovnim djelima nastalim u džepnom izdanju. U organizaciji prvog likovnog džepnog izdanja izložbe sudjelovali su slikar i restaurator Robert Kralj, Marta Baće i Anamarija Obradović. Izložbu su otvorili Katarina Palinić, povjesničarka umjetnosti Maris Šišević i Robert Kralj.
– Čast i zadovoljstvo mi je predstaviti ovu likovnu poslasticu koja dolazi pred Božić na blagdanski stol Dubrovačkih knjižnica i u ovo vrijeme se utjelovljuje kao Veliki Stvoritelj, u malom djetetu, u maloj minijaturi koja traži jedan odnos i koja nam se približava. Ponuda likovnih poslastica u Narodnoj knjižnici je kao na svakom blagdanskom stolu – raznovrsna i bogata. Koncentracija je to dobre i zanimljive umjetnosti, čiji su spiritus movens kao što smo rekli Robert Kralj i Marta Baće. U ovom slučaju, minijaturan večeras zasigurno i svakako ne znači skroman, beznačajan ili neznatan. Izložena djela su raznih tema, tehnika i stilova, izazivaju svojom kreativnom intenzivnošću, ljupkošću i ljepotom. Riječ minijatura govori o veličini, o maloj veličini, međutim, njezino izvorno značenje, njezin latinski predak odnosio se na boju. – poručila je povjesničarka umjetnosti, Maris Šišević koja je ujedno i napisala predgovor za izložbu.
Koliko je povijest minijature značajna, Šišević je objasnila rekavši – Minijatura je jedna od najstarijih umjetnosti tako da možemo reći – u početku bijaše minijatura. Pratimo je već od staroegipatskih rukopisa preko perzijskih, kineskih do najraskošnijih primjera kao ukrašenih u rukopisima Ilijade i Eneide preko 14. i 15. stoljeća imamo francuske minijaturiste koji rade raskošne minijature u rukopisima, do 16. stoljeća kada je zablistao naš najpoznatiji minijaturist renesanse i manirizma, Michelangelo minijature – Julije Klović. Minijatura i Julije Klović su asocijacije, svima se u mislima pojavljuje Julije Klović kada spomenete riječ minijatura. Međutim, kroz 17. i 18. stoljeće minijatura prelazi u portretnu minijaturu, do malih slika na alabasteru i metalu i uglavnom se poklanja kao poklon. I evo, onda imamo minijature koje mogu stati na dlan, mogu se staviti unutar sata i unutar medaljona i nositi kao nakit. Dolazi do bijega minijature iz tog ograničenog prostora knjige gdje ona ukrašava rukopis, gdje želi biti primijećena sama po sebi, ali i želi dati značaj predmeta, rukopisa i za njega se neodvojivo vezuje. Iz tog zavisnog odnosa, ona bježi u gotici i renesansi na predele oltarnih ploča, na male prizore koje prate prizor na glavnoj oltarskoj ploči i kojima se zaista moramo približiti da bi popratili scene koje su prikazane i koje na neki način prate glavni prizor na kojem je posvećenik i opisuju njegov život malim narativnim scenama. Dalje vidimo da minijatura bježi iz te knjige, bježi iz rukopisa na zavjetne pločice koje su, zlatne i srebrne pločice, koje zdravstvene teškoće su pogodavale da ljudi izraze jednu zahvalnost sa malim pločicama na kojima nalazimo izražene urezane dijelove ruku, ljudska tijela pa i narativne scene. –
Minijatura kao vrsta umjetnosti se uvelike razlikuje od klasičnih, standardnih formata umjetnosti, iziskuje od gledatelja vrijeme, energiju i koncentraciju.
-Minijatura nas poziva na približavanje, na pogled izbliza, minijatura nas poziva da joj se zagledamo u dušu, zahtijeva da se ponašamo kako ona hoće, zahtijeva poseban položaj tijela i posebno kretanje oka. Moramo se pognuti, nagnuti malo glavu, ulijevo, udesno, oko se više fokusira na detalje, više se zadržava na njima, dakle – minijatura ulazi u naš osobni prostor, u taj ranjivi prostor i poziva nas na jedan intimni osjećaj, traži da se s njom povezujemo. I na taj način tražeći sudjelovanje gledatelja, prostor minijature se povećava, povećava i širi. Kraj male slike ili male skulpture, ne možemo proći ovlaš, pogledati je sa druge strane prostorije, kao što možemo slike velikih formata, velika platna. Moramo joj se približiti i možda ekvivalent minijaturi u ovom vizualnom svijetu, u audio svijetu bio bi – šapat. Moramo se približiti da čujemo što ona nama šapće. – poručila je Šišević.
– Minijatura stvaratelju oduzima vrijeme, gledatelju oduzima vrijeme, traži promišljanje, veću koncentraciju, minuciozan rad. Večeras nas minijatura poziva da preispitamo taj relacijski odnos, taj novi odnos intimnosti, da se zapletemo u jedno novo takvo razumijevanje. Ja vas pozivam da se uputite večeras u jedan intiman razgovor, u jednu mini avanturu sa izloženim umjetničkim djelima – ovdje i sad. – pozvala je Šišević sve okupljene na pomno razgledavanje izloženih minijatura.
Iako se čini da je umjetnost minijatura u današnje vrijeme nedovoljno cijenjena, UNESCO je 2020. godine uvrstio minijaturu na svoju listu nematerijalne svjetske baštine za područje Azije i Oceanije.
Izložba će biti otvorena do 14. siječnja u prizemlju Narodne knjižnice Grad.
FOTO: Vedran Levi
