Do kada će pritisak komunalnog otpada izdržati Grabovica, Lovornik, Kokojevica, Dubravica i druga županijska odlagališta teško je predvidjeti jer još nema ni točnog roka izgradnje CGO-a Lučino razdolje.
U nedostatku vlastitih odlagališta koje ne smiju otvarati zbog odredbi Zakona o otocima i kašnjenja izgradnje županijskog centra za gospodarenje otpadom, sudbinu četiriju peljeških općina koje voze smeće u unutrašnjost vrlo lako bi mogle, u ne tako dalekoj budućnosti, dijeliti i druge obalne općine i gradovi. Odlagališta onih koji ih imaju već se godinama privremeno proširuju duž cijele obale, sve do Istre. Količine proizvedenog otpada
sa svakom novom uspješnom turističkom sezonom rastu, a povrh svega, zimske
južine donose nove količine otpada morem pristiglog tko zna otkud i zatrpanog u
morskom dnu tko zna kada. U županijskom Planu gospodarenja otpadom Dubrovačko-neretvanske županije za razdoblje do 2029. godine, pobrojani su uz legalna još deseci nelegalnih odlagališta različitog otpada.
Dok se ne izgradi CGO svatko se snalazi kako može, pa tako i pelješke općine uz pomoć Ministarstva zaštite okoliša i Fonda iduća tri mjeseca svoj miješani komunalni otpad voze u 550 kilometara udaljeni Karlovac. Donedavno su vozili u Otočac, u okolicu Zadra…
Kako to izgleda na terenu i zašto nije optimističan kada je u pitanju rješenje ovog problema objašnjava načelnik Općine Trpanj Jakša Franković.
-Općina Trpanj imala je prije svoje odlagalište Vinošta koje je kao i odlagališta ostalih peljeških općina bilo neposredno uz naselje. Da smo napravili sanaciju s nastavkom rada imali bi drugih problema jer je deponija od kampa bila udaljena samo 150 metara, zbog čega je to bilo neprihvatljivo i neizdrživo. Zato je odlagalište u dogovoru s Fondom i Ministarstvom sanirano i zatvoreno, a alternativa je bila da idemo na neko uređeno odlagalište do otvaranja CGO tada planiranog do 2008. godine. Od tog prijedloga i dogovora nije bilo ništa jer sve nama okolne jedinice lokalne samouprave to ne žele
niti čuti, počevši od Grada Dubrovnika nadalje. Ni oni nemaju dovoljno svojih kapaciteta i zato ćemo otpad nastaviti seliti, a tko zna gdje – govori Jakša Franković.
-Sada se prikupljeni miješani komunalni otpad, oko 400 tona godišnje odvozi na lokaciju Podvlašica u Općini Orebić sukladno sporazumu dviju općina i naših poduzeća
Komunalno Trpanj i KTD Bilan. Ta lokacija služi kao privremena pretovarna stanica gdje se taj prikupljeni otpad predaje ovlaštenom prijevozniku. Donedavno smo to vozili u Otočac, i u 2025. godini za to smo, odnosno samo prijevoz i zbrinjavanje u Otočcu platili sto tisuća eura što je velika cijena za jednu malu zajednicu kao što je Općina Trpanj. Sada će
to biti još više s obzirom na to da smeće vozimo još 150 kilometara dalje, pa ćemo
plaćati 115.000 eura na bazi 420 tona koliko očekujemo ove godine – kaže
načelnik Trpnja. Ne mogu se ni Trpanjci pohvaliti kako razdvajaju puno otpada, tek
nešto kartona i plastike niti 7 posto.
– To je zaista malo i trebamo na tome poraditi. Problem je i s tim prikupljenim razdvojenim
otpadom da nam je on skuplji nego miješani. Odvoz iznosi 350 eura po toni, skuplje
nego je prijevoz komunalnog otpada u Otočac što je nevjerojatno. Za sada za to
nema interesa, za karton donekle, ali za plastiku nema nikakvog interesa. Da Fond ne plaća naknadu za boce kroz butige, bio bi potpuni kaos na terenu – govori Franković.
Razumije kolege u Stonu koji su zatrpali svoje smeće:
-Dovedeni smo u očaj, pred zid u kojemu alternativu ne vidimo. Sva odlagališta na kojima smo i do sada vozili otpad su prekapacitirana i pri kraju, a pitanje je kada će CGO-i biti
gotovi i što će oni moći prihvatiti? Volio bih da naš CGO bude gotov do kraja desetljeća pa da barem dio svoga komunalnog otpada nakon razdvajanja možemo tamo odlagati. Tamo nam je kvota jako mala i iznosi svega desetak posto, što je za Trpanj četrdesetak tona. To će biti jako težak zadatak i bez energane i energetske uporabe otpada za proizvodnju struje i tople vode kako to rade slični sustavi u Europi, teško ćemo uspjeti – govori načelnik Trpnja.
– Neshvatljivo mi je zašto se to ne može napraviti kod nas. Ako taj dio otpada može ići za nekakvu korist po oštrim ekološkim uvjetima nije mi jasno zašto se ne mogu na području Hrvatske napraviti četiri energane koje bi puno problema riješile.
U Europi to ima svaka država, mislim da ih ima preko petsto u EU, a samo Švicarska ima 32 energane. Ne znam koliko u nas raste svijest o takvoj potrebi, ali se nadam da će s obzirom na sadašnje okolnosti probleme s centrima za zbrinjavanje otpada koji sada rade, a imaju male kapacitete, to promijeniti. Svijest i čelnika i zajednice za odvajanjem otpada mora biti puno veća, ako smo se odlučili na takvu strategiju. Ako nismo, mijenjajmo strategiju, gradimo energane i proizvodimo toplu vodu i struju – kaže Franković koji zbog problema s smećem ne spava.
– U Fondu i Ministarstvu redoviti su sastanci da bi se riješili problemi kakve imaju pelješke općine. Alternative nemamo, što će biti nakon Karlovca otvoreno je pitanje jer je ovo bila improvizacija i gašenje požara pred sezonu. Jedan eko incident na Pelješcu može se reflektirati na cijelu Županiju. Svi sve znaju, ali je problem što se rokovi privode kraju, CGO-vi nisu gotovi, pa pomalo počinje panika – kaže on.
A rokovi postavljeni u skladu s akcijskim planom za kružno gospodarstvo Europske unije zaista su blizu. Paket direktiva EU kojima su postavljeni ciljevi recikliranja i smanjenja odlaganja otpada do 2035. godine, s kojima je usklađeno hrvatsko zakonodavstvo kroz Zakon o gospodarenju otpadom propisuje stope recikliranja komunalnog otpada od 65%, kao i smanjenje odlaganja otpada na 10% od ukupne stvorene količine otpada.
