31.8 C
Dubrovnik
Utorak, 23 srpnja, 2024
NaslovnicaLifestyleMogla je naučiti neki "komercijalni" jezik, ali se Ani Liban odlučila naučiti...

Mogla je naučiti neki “komercijalni” jezik, ali se Ani Liban odlučila naučiti jezik kojim pomaže gluhim i nagluhim osobama

Dok je još bila na fakultetu, Ani Liban poželjela je naučiti jezik koji razumiju samo rijetki. Znatiželja ju je odvela i na male ekrane, a sada ju viđamo svaki dan na konferencijama za medije županijskog stožera Ciivilne zaštite. Mnogi su joj govorili kako od znanja tog jezika i nema baš neke financijske koristi, no ustrajala je i vodila se mišlju kako će svojim znanjem nekome pomoći. Za dvije godine naučila je ne baš popularni, ali posebni, znakovni jezik.

Ani Liban je 40- godišnja ekonomistica s iskustvom rada u banci, osiguranju i komercijali, a danas je zaposlena u turističkom sektoru.

-Nakon rada u banci, osiguranju, komercijali pronašla sam se u turizmu gdje i danas radim u Hotelu Petka na recepciji.

Kako je došlo do ideje za učenjem znakovnog jezika?

-Iz znatiželje sam poželjela naučit znakovni jezik i slučajno doznala za tečaj istog u Udruzi za gluhe i nagluhe osobe u Dubrovniku. Mnogi su me zezali zašto nisam izabrala neki jezik od kojeg ću imati financijske koristi, ali kasnije sam shvatila da znanjem znakovnog jezika možeš pomoći osobama s oštećenim sluhom u situacijama o kojima čujuće osobe uopće ne razmišljaju.

Učenje znakovnog jezika više nije samo učenje, ono je preraslo i u nešto više.

-Kao i za svaki jezik potrebno je neko vrijeme da se usvoje svi znakovi i uvijek ima mjesta za napredak jer se s vremenom znakovi mijenjaju. Uvelike mi je pomoglo upoznavanje gluhih osoba s kojim sam se sprijateljila i nastavila družiti pa sam znakovni jezik mogla kontinuirano koristit i nadopunjavati znanje.

I oni najmlađi su imali priliku od Ani naučiti kako komuniciraju gluhe i nagluhe osobe.

-U više navrata sam sudjelovala u dječjim vrtićima u radionicama gdje sam naše najmlađe sugrađane upoznavala načinom na koji komuniciraju gluhe i nagluhe osobe. Djeca su bila jako zainteresirana, a i kroz igru se najbolje uči.

Kako bi osobe koje ne razumiju izgovorene riječi na tv-u pravovremeno dobile informacije, za to se brine Ani.

-Nakon što je Grad Dubrovnik odobrio projekt vijesti na znakovnom jeziku Udruzi gluhih i nagluhih počela je moja suradnja sa Dubrovačkom Televizijom prije sedam godina i dobra suradnja još uvijek traje.

Uspije li se sve prevesti?

-Naravno da uspijem sve prevesti. Drago im je da konačno imaju mogućnost pratiti dnevne konferencije županijskog stožera i da se mogu informirati o situaciji vezanoj za korona virus.

Koliko još uopće ljudi zna ovaj posebni jezik u našoj Županiji?

-Prema mojim saznanjima u Dubrovniku ima pet osoba koje znaju znakovni jezik. Povremeno se sastajemo pa razmjenjujemo iskustva. Na području naše Županije ima između 400 – 500 članova Udruge.

Što kažu u Udruzi, jesu li zadovoljni trenutnom situacijom? Kakva su vaša dosadašnja iskustva s članovima?

-Mislim da bi društvo općenito trebalo više pažnje posvetiti osobama s invaliditetom jer svaki pojedinac može pridonijeti poboljšanju i kvaliteti njihovog  života i da se oni osjećaju ravnopravno u svim životnim situacijama. Oni imaju prilično normalan život no kao i svi drugi, žele što više sadržaja za njih, više izleta i druženja kao i sportskih događaja.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA