Dvadeset godina radova i procjenjuje se, više milijuna eura uloženih u monitoring i radove, trebalo je proći i platiti da bi Orlandov stup, simbol slobodnog grada bio obnovljen.
Iako točnih financijskih podataka još nema, kratka rekapitulacija opsežnih radova na obnovi Orlandova stupa pokazuje da to ne može biti jeftino.
Oštećenju 600-godišnjeg stupa pokazalo se sada, najviše su doprinijele aktivnosti koje su na stupu rađene početkom 2000-tih godina još od kada je 2003. na stup postavljena ogromna zastava čija je težina prouzročila prve veće pukotine na kamenu. Od tada do danas ova obnova pokazala je i promjene u pristupu obnovi i zaštiti kulturne baštine zadnja dva desetljeće koju je Orlando ni kriv ni dužan pretrpio na svom kamenu.
Obnova se u posljednjih dvadesetak godina odvijala kroz dva ključna razdoblja – od 2006.i 2007.godine i od 2018. do danas, a baš je ta prva obnova napravila najviše problema.
Ona je provedena je u organizaciji Društva prijatelja dubrovačke starine. Tada je stup demontiran, kroz njegovu jezgru izbušen je kanal te je ugrađen metalni trn koji je trebao osigurati statičku stabilnost. Uz to su korištene epoksidne smole i sustav prednaprezanja kako bi se dodatno učvrstila struktura kamena. Procijenjeni trošak ove obnove iznosio je oko 3 milijuna kuna odnosno oko 400.000 eura. Ubrzo nakon tog zahvata pojavile su se nove uzdužne pukotine i znakovi naprezanja. Pokazalo se da kombinacija krutog metalnog elementa i osjetljivog kamenog materijala uzrokuje unutarnje sile koje negativno djeluju na strukturu stupa.
Među projektantima obnove, izvođačima i restauratorima bilježe se međusobna optuživanja oko obnove jer se pukotine i dalje šire, a rezultat je bio da je stjegonoša Orlando 2013. godine nalogom Konzervatorskog odjela trajno ostao bez jarbola, a za Feste svetoga Vlaha i Dubrovačkih ljetnih igara zastava se od tada podiže na standal pred crkvom.
Sve do 2014. problem raste, a ništa se ne rješava, pa se provode nova snimanja i analize koje su potvrdile da su pukotine značajno napredovale od 2003. do 2014. godine. Pukotine nastavljaju rasti, pojavljuju se nove vertikalne pukotine i otvaraju spojevi između kamenih blokova. Postaje jasno kako je ranija obnova ubrzala propadanje Do 2018. stanje postaje zabrinjavajuće toliko da su uz vidljive pukotine na više strana stupa i stručnjaci upozoravaju da postoji i rizik za stabilnost Orlandova stupa.
Zato se 2018. godine pokreće novi, znatno opsežniji program monitoringa i obnove pod vodstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Hrvatskog restauratorskog zavoda, uz sudjelovanje Grada Dubrovnika.
Prva faza odnosila se na višegodišnji monitoring (2019.–2022.), koji je uključivao postavljanje senzora za praćenje pukotina, temperature i vibracija, 3D lasersko skeniranje te izradu numeričkih modela ponašanja konstrukcije. Također postavljena je i specijalizirana oprema i dugotrajna skela koja je oko Orlandova stupa podignuta zbog umanjenja rizika od nastanka daljnjih oštećenja.
Tijekom 2019. godine na Orlandov stup je u suradnji s Građevinskim fakultetom u Zagrebu postavljeno sedam uređaja za statički monitoring, s ciljem praćenja ekspanzije pukotina te ukupnog stanja konstrukcije.
Početkom 2020. godine u Dubrovniku je održan prvi sastanak stručnog tima za određivanje daljnjega stručnog pristupa problematici postojećih oštećenja. Pozvani su stručnjaci ICCROM-a (Centre for the Study of the Preservation and Restoration of Cultural Property), UNESCO-a te predstavnici i stručnjaci Ministarstva kulture i medija RH, Hrvatskog restauratorskog zavoda i Zavoda za obnovu Dubrovnika. Na sastanku su razmotreni prikupljeni podaci te je izrađen detaljni plan metodološkog pristupa daljnjim konzervatorsko-restauratorskim radovima na dubrovačkom simbolu slobode. Na temelju prikupljenih podataka odlučeno je da se stup neće uklanjati, već restaurirati na mjestu.
Od 2021. do kraja 2022. godine nastavljen je statički monitoring koji je dopunjen prema smjernicama stručnog tima te su obavljena dodatna istraživanja i konzervatorsko-restauratorski radovi (istraživanje dinamičkih parametara, sondažno i strukturno istraživanje jezgre stupa, podljepljivanje nestabilnih dijelova kamena i ultrazvučno istraživanje pukotina).
U listopadu 2022. godine službeno je zaključen statički monitoring koji je potvrdio kako je progresija vertikalnih oštećenja potaknuta radom različitih materijala i centralnog prednapetog trna koji je u posljednjoj intervenciji ugrađen u jezgru stupa. Utvrđeno je da je rast pukotina linearan (s prosječnim godišnjim prirastom od 0,04 mm), a njihova aktivnost je najizraženija tijekom ljetnih mjeseci. Prijedlog stručnog tima bio je da se svi budući zahvati usmjere na provedbu konzervatorsko-restauratorskih aktivnosti in situ, koji prije svega uključuju otpuštanje sile centralnog trna.
Druga faza, koja traje od 2023. do planiranog završetka ove godine obuhvatila je složene konzervatorsko-restauratorske radove. Ključni zahvat bio je neutraliziranje utjecaja metalnog trna iz 2006., odnosno smanjenje njegovog naprezanja i prilagodba konstrukcije. Uz to se provodi sanacija pukotina, konsolidacija kamena, čišćenje površina, obrada osjetljivih dijelova poput kapitela te ugradnja sustava za dugoročni monitoring.
Prema izvješćima Hrvatskog restauratorskog zavoda početkom 2023. godine obavljeni su preventivno-sigurnosni zahvati podupiranja Orlandova stupa, postavljeni su uređaji za praćenje ponašanja pukotina (reducirani monitoring) te je privremeno uklonjena metalna ograda s vrha stupa. U isto vrijeme je i trajno uklonjena ploča od inoksa s vrha stupa te je osiguran pristup centralnom trnu. Tijekom travnja i svibnja višekratno je pokušano ručno popuštanje sile, ali bez uspjeha. Osnovni razlog za neuspjeh je veliko trenje između vanjskog plašta cijevi matice i epoksidne smole kojom je zaliven prostor između cijevi matice i okolnog kamena, kao i veliko trenje navojnog spoja cijevi matice (uzrokovano prednaprezanjem centralnog trna i uvedenim prednaponom). Unutar stručnog tima dogovoreno je da se pokuša sa strojnim popuštanjem sile centralnog trna. Izrađen je novi statički projekt skele i nacrt popuštanja sile, osigurani su svi potrebni tehnički uvjeti, prikupljena su odobrenja od nadležnih tijela te je osiguran rebalans proračuna Hrvatskog restauratorskog zavoda za dodatne radove.
Ključni korak u radovima zaštite uspješno je, nakon nekoliko pokušaja, odrađen u ožujku prošle godine, kada je uklanjanjem matice i sidrene ploče s vrha stupa izvedeno kontrolirano popuštanje sile u centralnom metalnom trnu koji je u stup ugrađen 2006. godine.
Potom je lani očišćena površina kamena, ugrađen kameni poklopac na mjesto uklonjene matice centralnog trna te izveden dio konzervatorsko-restauratorskih radova na tijelu stupa.
Konzervatorsko-restauratorski radovi nastavljeni su u veljači, a uključili su obradu gornje plohe kapitela kako bi se spriječilo zadržavanje oborinske vode. Na vrh stupa vraćena je privremeno demontirana i obnovljena ograda te ojačan Orlandov mač.
Prošlog mjeseca uklonjena je i zaštitna obloga pa su Dubrovčani konačno mogli vidjeti Orlanda na danjem svjetlu. Ministarstvo kulture najavilo je skorašnji kraj obnove i sada se osmišljava sustav monitoringa senzorima prilagođenima trajnom praćenju rada konstrukcije stupa i sigurnosne ograde kojom će stup možda biti ograđen.
Orlando je podsjetimo, bio ograđen sve do pedesetih godina prošlog stoljeća. Od svog prvog postavljanja 1418. godine pretrpio je više obnova. Povijesni izvori bilježe prava ozbiljna oštećenja tek 1825. godine, kada je stup srušio nalet bure pa je sve do 1878. bio pohranjen pod svodovima Kneževa dvora kada je iznova postavljen nekoliko metara dalje od svoje izvorne pozicije i kada je vitez okrenut prema sjeveru umjesto istoku.
Kakav će biti novi život Orlanda hoće li ostati iza ograde vidjet ćemo ovog ljeta za kada Ministarstvo kulture najavljuje završetak obnove. Tada ćemo doznati i koliko je ukupno stajala dugogodišnja obnova stupa i skupo ispravljanje ranijih zahvata u njegovoj obnovi.
