15 C
Dubrovnik
Naslovnica Lifestyle KORONA NE POSTOJI! Tko izmišlja teorije zavjere i zašto ih ljudi vole?

KORONA NE POSTOJI! Tko izmišlja teorije zavjere i zašto ih ljudi vole?

Vrijeme u kojemu živimo, covid pandemija koja je nametnula nove odnose među ljudima, te ispunila neizvjesnošću naše sutra, idealno je za stvaranje teorija zavjere koje poprimaju opasne razmjere. Nedavno je na Akademiji za politički razvoj po prvi put održanoj u Dubrovniku, na panel raspravi koja se doticala i teorija zavjera sudjelovao dr. Igor Borić koji je na tu temu već u gradu održao nekoliko predavanja. Nakon nekog početnog čuđenja otkud liječnik patolog toliko zainteresiran za teorije zavjere, odlučili smo s njime napraviti razgovor i saznati što pogoduje razvoju teorija zavjere, zašto su opasne i tko im najčešće podliježe, ali i kakva bi trebala biti uloga medija u njihovom razotkrivanju.

Za početak, kako se, kad i zašto jedan liječnik, patolog zainteresirao za teorije zavjere?

-Susretao sam ljude koji su bili, doslovno, opsjednuti teorijama zavjere i ulazili su u ta područja s fiksacijom, bez ikakve zaštite i pripreme. Don Jerko Ban i ja odlučili smo održati nekoliko predavanja na tu temu i što više ljudi upoznati s opasnostima koje teorije zavjere sadrže. Privukle su me opće karakteristike teorije zavjere kao društvenog, logičkog i znanstvenog fenomena, bez ulaženja u njihove specifične tvrdnje i narative.

Što vas je u teorijama zavjere najviše fasciniralo? Ili intrigiralo?

-Teorije zavjera vjerojatno postoje od kada ljudi žive u većim skupinama, no u novije doba šire se brže nego ikada. Kao i u ostale aspekte života današnjice, tehnologija je donijela značajne promjene. Vijesti iz cijelog svijeta mogu se pratiti u realnom vremenu. Informacije su lako dostupne, ali one nisu uvijek točne i istinite. Sve to odmah možemo komentirati s drugim ljudima. Sve u što je netko posumnjao, jednim klikom putuje na drugi kraj svijeta i ostaje zabilježeno u bespućima interneta zauvijek. Pri tome važnu ulogu igraju algoritmi u tražilicama, kao što je Google, koje „razumiju i pamte“ naše pretrage, pa nam nude izvore informacija koje su u skladu s našim svjetonazorom i uklapaju se u naše paradigme i tako nas sve dublje uvlače u ono što je sustav ili dio našeg načina razmišljanja, koje može biti pogrešno. Teorije zavjere su sveprisutne i nema područja života koje je lišeno svoje teorije zavjere. Neke priče o zavjeri su toliko kompleksne i složene, da formiraju zatvoreni pogled na svijet, za koje je primjeren izraz ideologija.

Možete li nam za početak malo izdefinirat pojam – teorija zavjere?

-Teorije zavjere, naravno, nisu znanstvene teorije. U znanosti, teorija objašnjava fenomen koji je testiran eksperimentima i koji je postao prihvaćen od gotovo svakog znanstvenika relevantnog za područje na koje se teorija odnosi. Znanstvene teorije su npr. teorija evolucije ili relativnost. Teorije zavjere, s druge strane, predlažu objašnjenja pojava bez prikupljanja dovoljne količine podataka koji podupiru njihove tvrdnje i u svojoj su osnovi pseudoznanstvene. Prema njima, moćnici ili grupe ljudi od velikog društvenog značaja, u tajnosti pokušavaju ostvariti svoj zlokobni plan. Teorije zavjere temelje se na ideji da moćna manjina skriva važne informacije od većine populacije. One su pokušaj objašnjavanja krajnjeg razloga nekog događaja (obično političkog, socijalnog ili povijesnog) kao tajnog i zavaravajućeg plana tajnog udruženja moćnih osoba, te negiranje da je događaj rezultat izravne aktivnosti ili pak prirodni događaj.

Iako im intenzivnija mogućnost širenja dezinformacija putem društvenih mreža i interneta jako pogoduje, teorije zavjere nisu od jučer… kad su nastale prve teorije zavjere i tko ih je i kako širio?

-Teorije zavjere stare su koliko i civilizacija. Više autora drži da prve publicirane teorije zavjere možemo uočiti za vrijeme Francuske revolucije. Opat Augustin Barruel, autor knjige Memoari povijesti jakobinizma iz 1798, tvrdi da su francuski masoni i bavarski iluminati organizirali Francusku revoluciju. John Robison objavljuje Dokaze o konspiraciji protiv svih religija i naroda ističući postojanje urote prosvjetiteljstva koje nastoji zamijeniti sve religije humanizmom, a nacije svjetskom vladom. Devetnaesto je stoljeće vrijeme procvata raznih teorija zavjere koje za uzrok civilizacijske dekadencije ili gospodarske krize okrivljuju tajna društva (masoni, iluminati ) ili vjerske skupine (Židovi). Poznat je i Protokol Sionskih mudraca, za kojeg se zna da je krivotvorina u službi širenja antisemitizma i opravdavanja pogroma i koji promiče tezu o židovskoj svjetskoj zavjeri. Tijekom 20. stoljeća teorija zavjere postaje sastavni dio anglosaksonske kulture (npr. ubojstvo J. F. Kennedyja, Roswell, Chemtrailsi). Danas, konspiracijsku matricu vješto i uspješno eksploatiraju razne TV-serije i filmovi.

Zašto su ljudi skloni povjerovati u teorije zavjere i postoje li podaci jesu li manje obrazovane skupine stanovništva njima sklonije, iako smo se i na primjeru Korona virusa uvjerili kako i neki visokoobrazovani i načitani ljudi šire propagandu kako korona ne postoji te da je izmišljeni fenomen kako bi se slomila ljudima slobodna volja, hrabrost i uvelo ih se u novi vid ropstva? Jesu li krizna vremena puno pogodnija za širenje teorija zavjere jer su to momenti kada većina ljudi izgubi kontrolu nad vlastitim životom i izvjesnom budućnošću ili je posrijedi nešto drugo? Jesu li teorije zavjere bijeg od stvarnosti, rezultat nepovjerenja u službene institucije?

-Mnogi na teorije zavjere gledaju kao na paranoidne i sumanute pojave. Unatoč tomu, ideje o zavjerama su iznenađujuće široko rasprostranjene. Uz tako velik broj pobornika, teorije zavjere ne mogu biti samo puki simptom patologije. Pojedince koji vjeruju u teorije zavjere povezuje isti osjećaj nedostatka kontrole nad vlastitim životom, nesigurnost i anksioznost, kao i manjak povjerenja u ljude (društvo) i snažniji osjećaj da stvari, općenito gledajući, idu nagore. Brojna istraživanja su pokazala da je vjerovanje u teorije zavjere povezano s osjećajem nemoći i nesigurnosti. Stoga je lakše povjerovati u teorije zavjere koje predstavljaju svijet kao predvidljivo mjesto u kojemu opipljivi neprijatelj apsorbira krivicu za probleme koji bi se inače činili previše apstraktnim. Zbog toga je privlačna i ideja kako je netko drugi odgovoran za problematičnu situaciju, a tako i sebe zapravo oslobađamo odgovornosti. Motivacijske podloge, poput onih “Znam stvari koje oni ne znaju”, “Previše smo posebni da bi bili nasamareni” doprinose osjećaju lažne sigurnosti. Dijeleći s istomišljenicima “svoje” teorije zavjere, doprinosi se kohezivnosti grupe. Neki autori objašnjenje traže i u evolucijskim prilagodbama, naime, navode da je popratna posljedica apstraktnog razmišljanja uočavanje obrazaca i kada ih nema (npr. likovi u oblacima), odnosno manja šteta lažne uzbune (bolje pogrešno pomisliti od konopa da je zmija, nego ne uočiti stvarnu zmiju). Neki autori vjeruju da su teorije zavjere privlačne zbog težnje iracionalnim i pomalo bajkovitim stvarima i zapletima. Smatraju da takve priče služe kao bajke za odrasle i da pomažu ubaciti šarenilo i zabavu u naše, često sive i monotone živote. Također, ne smije se zanemariti sve prisutniji gubitak povjerenja u istinitost informacija koje se dobijaju od strane državnih institucija i masovnih medija, a krizna vremena potiču anksioznost i nepovjerenje.

Kako procijeniti je li nešto teorija zavjere?

-Nerealistične zavjere je lako razlikovati od stvarnih, tajnih operacija jer se takve zavjere zasnivaju na fantastičnoj učinkovitosti tisuća zavjerenika i nerealistično velikom predmetu djelovanja (poput lažiranja ljudskog slijetanja na Mjesec) dok stvarne, tajne operacije namjerno uključuju što manji broj ljudi i ciljeve ograničenog pristupa ostatku javnosti. “Zavjereničko razmišljanje” ima nekoliko osobitosti. Teoretičari zavjere mogu istovremeno vjerovati u međusobno kontadiktorne ideje, jer je posvećenost teoretičara zavjere nevjerovanju u „službeno“ tumačenje toliko bezrezervna da nije važno i ako im je sustav uvjerenja nekoherentan. Zavjerenički način razmišljanja uključuje nihilistički stupanj skeptičnosti prema službenom tumačenju. Ta ekstremna sumnjičavost sprječava vjerovanje u išta što se ne uklapa u konkretnu teoriju zavjere. Uvijek se pretpostavlja da su motivi za svaku navodnu zavjeru podli, nikada se ne ostavlja mogućnost da su motivi navodnih zavjerenika (Bill Gates) dobri i prihvatljivi. Iako teoretičari zavjere mogu ponekad napustiti određene ideje kada one postanu neobranjive, te revizije ipak ne mijenjaju njihov opći zaključak da „nešto sigurno nije u redu“ i da je službeno tumačenje zasnovano na obmani. Sebe doživljavaju i predstavljaju kao žrtve organiziranog progona, a u isto vrijeme, sebe vide kao hrabre pojedince koji se suprotstavljaju zlim zavjerenicima videći sebe istovremeno i kao žrtve i kao heroje. Teorije zavjere su u svojoj osnovi samoizolirajuće – dokazi koji pobijaju neku teoriju zavjere reinterpretiraju se kao dokaz te zavjere. Drugačije tumačenje slučajnosti  često rezultira uvjerenjem da se ništa ne dešava slučajno. Slučajni događaji interpretiraju se kao posljedica zavjere i utkani su u širi, povezan obrazac. Svako činjenično dokazivanje i logička kritika doživljava se kao dokaz prikrivanja zavjere, a oni koji ga iznose kao sudionici zavjere, čime se dokazuje da zavjera postoji, pa tako u krug.

Kome odgovaraju teorije zavjere?

-Propitivanje važnih odluka vlasti jedna je od osnova funkcioniranja moderne demokracije, ali novi podaci pokazuju kako teorije zavjere mogu umanjiti javni angažman stanovništva u propitivanju bitnih političkih odluka. Teoretičari zavjere neizbježan su sastojak političkog ekstremizma.

Kakva bi trebala biti uloga medija u razotkrivanju teorija zavjere?

-Svakako je najvažnije teorijama zavjere ne ustupati medijski prostor. Njihovo potiskivanje iz medija neće nagnati one koji vjeruju u njih da odmah promijene svoja uvjerenja, ali će smanjiti broj novih pobornika. Najpogubniji je učinak na javnu raspravu, nastojanje da se jednaki medijski prostor izdvoji za stručnjake i teoretičare zavjere (radi nepristranosti!). Popper je upozorio da će društvom koje nekritički tolerira netolerantne, zagospodariti netolerantni. Vjerovanje u teorije zavjera krajnji je oblik netolerancije prema racionalnom razmišljanju i intelektualnoj raspravi. Utjecaj kojega imaju teoretičari zavjere je jako velik obzirom na njihov broj, nesrazmjeran definitivno. Jedna analiza na više od 2 milijuna komentara na podforumu servisa Reddit r/conspiracy pokazala je sljedeće: iako je samo 5% autora priloga iskazalo zavjerenički način razmišljanja, oni su bili odgovorni za 64% svih komentara. Najaktivniji autor napisao je 896.337 riječi, dvostruko više nego što ih je u trilogiji “Gospodar prstenova”! Teorija zavjere je izmišljanje zavjera tamo gdje ih zapravo nema i podrazumijeva medijske izvještaje koji iznose tvrdnje o postojanju takvog djelovanja, ali za to ne pružaju provjerljive dokaze. Teorije zavjere uglavnom tvrde da otkrivaju tajne planove i aktivnosti vlada, institucija, korporacija, religijskih grupa, medija, te drugih grupa i organizacija koje se vezuju za neki oblik političke, vojne, društvene ili ekonomske moći. Činjenica da su ovakve grupe standardni subjekti teorija zavjere, ne znači da je svaka tvrdnja o njihovom tajnom štetnom djelovanju, netočna. Neke od najčuvenijih novinarskih priča bavile su se upravo razotkrivanjem raznih oblika zloupotrebe moći, političkog položaja ili utjecaja. Do stvaranja teorija zavjere dolazi onda kada se sama pretpostavka o takvom štetnom djelovanju predstavlja kao činjenica. U nedostatku stvarnih dokaza za iznesene tvrdnje, teorije zavjere se grade na logički neispravnim, ili svjesno manipulativnim “argumentima”, kojima se spekulacije predstavljaju kao “istraživanje”, a pogrešni ili neosnovani zaključci kao činjenice. Stoga ovakvi izvještaji uvijek sadrže barem jednu od medijskih manipulacija kao što su lažna vijest, dezinformacija, manipulacija činjenicama, neprovjerene informacije, ili tvrdnje zasnovane na pseudo znanosti.

Koje su teorije zavjere u povijesti čovječanstva prema vašemu mišljenju i dosadašnjim saznanjima bile najopasnije?

-Na jednom od predavanja, iz publike sam čuo ideju da je Treći Reich bio apsolutno ostvarenje teorije zavjere, pseudo znanosti o rasnoj nadmoći koja je dovela do Holokausta i nezamislivih patnji gotovo čitavog čovječanstva; u cijelosti se slažem s tom tvrdnjom, i zahvalan sam onom koji ju je iznio.

Zašto su i koliko opasne teorije zavjere?

-Teorije zavjere nude pojednostavljen odgovor na složene probleme. U mnogobrojnim slučajevima pretpostavljaju da je velik broj ljudi uključen u obmanu javnosti i da, potpuno suprotno ljudskoj prirodi, svi drže zavjeru čvrsto za sebe. Simplificiranje događaja i vjerovanje u nevjerojatne stvari, ne samo da obmanjuje javnost, nego njihovo širenje predstavlja opasnost za društvenu dobrobit. Strah i opća paranoja koju takve teorije proizvode, najveća su opasnost za suvremenog čovjeka koji se navezuje na opskurne teme. U takvom ozračju, ozbiljno se ne shvaća ni one koji govore istinu. Svi su ovi rezultati uznemirujući, jer sugeriraju da čak i površno vjerovanje u teorije zavjere može stvoriti nepovjerenje i odvratiti pažnju od ključnih znanstvenih, političkih i socijalnih problema. Proces pobijanja  teorija zavjera nije nimalo jednostavan, jer bizarnim teorijama svako pridavanje pažnje daje svojevrstan legitimitet. Zbog toga je možda najbolje rješenje, širenje znanstvenih spoznaja koliko god je to moguće, bez pretjeranoga osvrtanja na teorije zavjera, u nadi da će šira publika postati manje podložna nevjerojatnim obrazloženjima.

Kako se boriti protiv njih, postoje li možda neke stranice na kojima se ljudi mogu informirati o tome?

Teorije zavjere se nikada neće moći u potpunosti neutralizirati i svatko onaj tko je barem jednom pokušao razuvjeriti nekog zagriženog teoretičara zavjere, zna o čemu je riječ: ne možeš pomoći nekome tko odbija pomoć – ne želi niti saslušati suprotno mišljenje. Dugoročno gledano, najučinkovitiji način ublažavanja urotničkog načina razmišljanja je obrazovanje u kojem mora biti uključena logika, etika i sve druge filozofske discipline koje su pretpostavka za razvoj kritičkog načina razmišljanja. Kratkoročno gledano, mnogima bi mogla pomoći informacija o tome kako funkcioniraju algoritmi na tražilicama i društvenim mrežama. Neki bi trebali smanjiti vrijeme koje provode na društvenim mrežama i to vrijeme uložiti u kontakt s bližnjima u stvarnom, a ne virtualnom svijetu. Sljedeći pozitivan korak u tom smjeru je da barem povremeno provjerimo izvore informacija, a treći, možda najvažniji, jest da se ne družimo samo s istomišljenicima. Iznimno važno je upotrebljavati znanstveni i kritički način razmišljanja. Znanstvena metodologija je sustav pravila i postupaka, na temelju kojih se obavljaju istraživanja i u skladu s kojima se provjeravaju izvori različitih teorija. Znanost nije toliko određena samim sadržajima, već metodologijom koju koristi. Astronomija i astrologija proučavaju zvijezde, jedno je znanost, drugo pseudo znanost upravo zbog metoda koje koriste. Ključni dokaz je i to što znanstvena teorija može biti odbačena i opovrgnuta novim činjenicama ili saznanjima, dok teorije zavjera opstaju dugo čak i kada za njih nema uvjerljivih dokaza, niti ih je dokazima moguće pobiti. Postoje brojne web stranice koje pokušavaju razotkriti dezinformacije i teorije zavjere, od pojedinaca do institucija EU npr.  https://ec.europa.eu/info/live-work-travel-eu/health/coronavirus-response/fighting-disinformation/identifying-conspiracy-theories_hr

Kakve posljedice mogu imati teorije zavjere?

-Teorije zavjere mogu imati vrlo štetne posljedice, jer kod onih koji im povjeruju, stvaraju neopravdan strah, zasnovan na neistinitim tvrdnjama, koji može utjecati na donošenje važnih odluka u stvarnom životu. Jedan od takvih primjera su posljedice širenja teorije zavjere o štetnom djelovanju cjepiva, koje su se pojavile u proteklih dvadesetak godina. U proteklih nekoliko godina, njihova popularizacija od strane javnih osoba i online medija izravno je doprinijela padu stope imunizacije i pojavljivanju epidemija zaraznih bolesti koje su prije toga bile skoro iskorijenjene.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

U Hrvatskoj 2919 novozaraženih koronavirusom

Nacionalni stožer civilne zaštite je izdao priopćenje s najnovijim podacima o stanju epidemije koronavirusa u Hrvatskoj. - U posljednja...

Škoro osnovao podružnicu u našoj županiji i iskomentirao Sučiča: što je za bogove, nije za volove

Domovinski pokret osnovao je u nedjelju, 29. studenoga 2020., u Pločama podružnicu Dubrovačko-neretvanske županije. Za predsjednika podružnice izabran je umirovljeni pukovnik HV-a...

Pračja večera u Konavlima: žene u kominu, a muški u saloči

O Nikoj danu kada bura rumeni obraze djeci, a prva prekala je prožela kupus raštan, kroz konavoska sela počinje se širiti prepoznatljivo...

DNŽ: 45 novozaraženih, troje preminulih

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 45 novih slučajeva zaraze koronavirusom (15 slučajeva utvrđeno brzim antigenskim testom). Radi se o 12 osoba...

Dubrovnktv.net

KRATKI REZOVI: IN MEMORIAM Mustafa Nadarević, Tesla, …

U ovotjednom izdanju Kratkih rezova pogledajte… IN MEMORIAM Mustafa Nadarević (1943-2020) - izgubili smo jednoga od najvećih umjetnika u povijesti hrvatskog glumišta...

DUTVNET Mozaik/ RecikliranART dubrovačkih studenata/ Buzz večeri fotografije i vinyla/ Doček na Stradunu da ili ne?

Počelo je sedmo izdanje Dana kreativnih i kulturnih industrija u našem Gradu, a jedno od glavnih događanja sigurno je znanstveno umjetnički projekt...

SUSRETI UTORKOM: Antun Bašić i Marko Miloslavić: ŽUPKA je Župljanima šansa za bolju Župu dubrovačku

Na današnji dan lani osnovana je nova župska stranka Župka: imaju li isti entuzijazam kao prije, imaju li krticu u općinskoj upravi,...

ETO NAS: U Orlanda na probi Otpisanimatora

Ima već duže vrijeme da smo htjeli napraviti razgovor s Otpisanimatorom, i ETO NAS sastavili smo se svi skupa i našli u...

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić