34.8 C
Dubrovnik
Četvrtak, 18 srpnja, 2024
NaslovnicaLifestyleKonavoske kletve

Konavoske kletve

Već i sami znamo, a ako ne znamo, trebali bismo posvijestiti – koliko je riječ moćna. Duhovni svijet drevnih civilizacija počiva na riječima i one su sredstvo stvaranja i destrukcije. Na primjer, stvaralačka moć riječi slavi se u himnima koji se u Sumerana zovu enem, što znači riječ. U njih bog voda stvara riječju, a bog vjetra uništava, vrši destrukciju također riječima. Brojni sumerski i babilonski epovi i mitovi prikazuju riječi kao oružje, a ako nam se te civilizacije i njihova vjerovanja čine dalekima i teže shvatljivima, možemo snagu riječi oprimjeriti nečim bližim, na primjer činjenicom da Biblija, značenja Božja riječ, u svojoj prvoj knjizi, Knjizi Postanka potvrđuje stvaralačku moć riječi:
I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ – I bi svjetlost. I reče… – I bi – formula je koja se ponavlja kroz cijelu Knjigu Postanka, gdje riječima sve nastaje. Možda su još poznatije riječi iz Ivanovog evanđelja:
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše uz Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku uz Boga. Sve po njoj postade, i bez nje ne postade ništa. Onome što je postalo u njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami i tama ga ne zamijeti.

Kao što smo već napomenuli, riječi su oružje stvaranja, ali i razaranja, destrukcije. Pa tako u početku hrvatske pismene kulture, točnije, na samoj Bašćanskoj ploči, između ostalog imamo riječi destrukcije, to jest kletvu, koju je opat Držiha zapisao oko 1100. godine. Pa tako opet Držiha zapisuje kako je kralj Zvonimir pred svjedocima darovao zemlju (ledinu) svetoj Luciji, kao svojevrsnu darovnicu – a onaj tko to darovanje zaniječe: neka ga Bog prokune i dvanaest apostola i četiri evanđelista i sveta Lucija. Da, upravo u početku hrvatske pismene kulture bijaše – kletva.

Etimologija riječi kletva je zamršena, a jedno od objašnjenja povezuje se s kretnjama klečanja, dodirivanja zemlje prilikom proklinjanja. U usmenoj književnosti kletva pripada minijaturnim žanrovima, ali i pragmasemantičkom žanru. To je žanr u kojem je sadržaj primaran, odnosno postoji specifična namjera čiji se učinak pojačava ako se dobro osmisli izraz. Izravni učinak u kletvama je nanošenje zla, dakle kletva je formula, kratki, afektivni izraz destruktivne želje usmjerene nekome, a nužno je vjerovanje u nadnaravno, božansko ili đavolsko posredovanje, u suprotnom kletva nema jačinu. Suprotno od kletvi je blagoslov, no o njoj, onoj ljepšoj strani medalje, drugi put.

Iako se svi zgražamo na kletve, ne volimo ih i nisu naše najponosnije riječi, ipak su Konavle bogate i ovim minijaturnim usmenoknjiževnim žanrovima. Koristili ih naši stari, skupa s nama, kao poštapalice ili stvarne želje, one postoje, zabilježene su i svi znamo barem nekoliko njih. Pa tako od onih klasičnih, zazivom božanskog sa željom nesreće: dabogda nogu slomiodabogda imo pa nemodabogda vazda uzbrdo išo, nigda na vrj ne došo,  ne osvanuo dabogdadabogda te po muama iskalikrepo dabogdane došo doma dabogdajeđi to prisjelo ti dabogda, ajde ne vratila se dabogdapomamila te Mala Gospasmeo te Bogsmela te BogorodicaBog ti velike jade do.

Ono što možda ima malo više smisla, barem vjerski gledano, kletve su koje zazivaju nesreću, bol, tugu, zazivom vraga, pa tako je zabilježeno: vrag ti oči iskopovrag ti zdravje odniovrag te odnijovragovi s tobom gloginje mlatili ili poj s vragom u vraga.

Ako vam nije tako dražesno ovo čitati, promatrajte konavoske jezične značajke u njima, pa će vam sadržaj kletvi biti manje strašan, na primjer, u nekim je kletvama zabilježena jotacija kojom često nastaje i glas ś, na primjer: Kuća ti opuśćelasvrglo mu se śemesmeklo se śemeśeme mu se zatrlo, a slično je i sa sekundarnom jotacijom (đ) u kletvama: Udala se đe se ne kajala, vrata ti se đecom zatvaralakuća ti se kućaricom zvala ili što vidiš ne viđi a što čuješ, ne čuj. Promotrite još ispadanje ili zamjenu suglasnika u primjerima: Manit išozmija te zapunulažalos te juta zadesilasve ti tice kukale samo ti kukavica pjevalaza tebe nije nego u puju pod orav i manita te vodili. Malo je lakše, zar ne?

Ako ništa drugo, iz kletvi možemo vidjeti da su se Konavljani posebno užasavali vrijeda, odnosno čira na želudcu, pa tako imamo posebnu skupinu s podnaslovom vrijedVrijed te prodrovrijed te umoriokrepo od vrijedavrijed te predro/predrlavrijed te satro. S jezične strane zanimljiva je i kletva vuk te izio jer je zabilježena ikavica u inače jekavskom konavoskom govoru.

Na stranu jezik, da ne izostavimo još usmenoknjiževnoga blaga Konavala, navest ćemo druge zabilježene kletve: Grom ute pukovrat slomiomati te ne dočekalane mogo rijetćorava te (po svijetu) vodilićorav išo, doma ne došozla te sreća srelanalet te bilokuga te umorilanataman te bilostani, voda ti stalajadi te smelijadi ti dodijaliluda te vodilivoda te odnijelane bilo te.

Za kraj, malo maštovitije kletve bi bile: sinje te more radovaloza rana iz doma pošo, neotesan, ostomogo a nemo – imo a ne mogolezi doma, ne digla/digo segrom te gromu grabiokuća mu se soli posulakud ćeš, ne vratio sesve ti zgorjelo, samo klačina nekoliko od doma stopa, toliko otamo godinasve mu gorjelo osim krsne svijeće i klačineu kam se uprla/upro i lozu grizo/grizla.

Kad smo već u usmenoknjiževnim pričama, palo nam je na pamet da bi se ona poznata poslovica tko tebe kamenom, ti njega kruhom, mogla prevesti u tko tebe kletvom, ti njega blagoslovom, pa ćemo vas uskoro opremiti i konavoskim blagoslovima, konavoskim zlatnim riječima. Ali, kasnije, jer zasad je, i nama i vama, svih riječi, a pogotovo ovih, blago rečeno – taman mjera.

Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA