Na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine uvrštena je 16.12.2021. Bokeljska mornarica što svim Bokeljima, a prvenstveno bokeljskim Hrvatima katolicima, bilo gdje se nalazili po svijetu, pričinjava veliko zadovoljstvo, javlja Radio Dux.
– Razne vlasti su posljednjih 210 godina pokušavale ukinuti Kotorsku tj. Bokeljsku mornaricu, ali je sve bilo kratkoga daha. Bili su razni pokušaji počev od potpunog ukinuća Mornarice za vrijeme francuske i austrijske okupacije, preko pokušaja relativiziranja tradicije slavljenjem nekih drugih blagdana, pa sve do zabrane održavanja te tradicije poslije Drugog svjetskog rata, koje je trajalo punih 45 godina. I tada se ta tradicija igranja kola u čast sv. Tripuna, nastavila, ali u crkvenim prostorijama. Sve ostale funkcije koje je Mornarica imala dugi niz stoljeća, ukinute su 1811. od strane francuske vlasti i do danas nisu obnovljene, piše Radio Dux.
– U nominaciju se krenulo 2017 god. skupljanjem potpisa građana i institucija kao i pisanja nominacionog formulara. Po prvom nominacijskom fomularu, Bokeljska mornarica je nominirana kao “NVO, sa adresom Trg od kina br.372”, što je bilo smiješno, uz izvrtanje povijesnih činjenica i prešućivanjem povezanosti Bokeljske mornarice s proslavom svetog Tripuna kao i mantrom o multikonfesionalnosti. Svaki komentar je suvišan. Nominacija je odbijena.
Nakon pismenih prosvjeda bokeljskih intelektualaca Hrvata iz Crne Gore i poslaničkog pitanja predstavnika Hrvata u skupštini Crne Gore, kao i intelektualaca iz Hrvatske, kao i smjernicama koje su dobivene iz UNESCO-a prišlo se pisanju drugog nominacijskog formulara koji je predan u UNESCO-u 31. ožujka 2020. Iako je i u tom drugom formularu ostalo još dosta neistina, izvrtanja i prešućivanja istine, ipak se konačno moralo napisati bit tradicije i to pod stavkom 1. (IV) u kojem stoji:
Tradicionalni kult sv.Tripuna, zaštitnika grada Kotora i bratovštine Bokeljske mornarice igra centralnu ulogu u povijesnom, društvenom i kulturnom identitetu Boke kotorske (i Crne Gore u cjelini)” .
U točki 1. (V) stoji sljedeće:
“Bokeljska mornarica je kulturno dobro države Crne Gore, koje baštine dominantno katolici, Hrvati, a zatim i (Crnogorci) i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke”.
– Taj kult u Crnoj Gori (izuzev Kotora i cijele Boke) su jedino vidjeli sastavljači nominacijskog dosjea i nitko drugi. Kotorska biskupija je u izjavi od 27.01.2018. jasno naglasila da su “Bokeljsku mornaricu sačuvali pripadnici Katoličke crkve i Hrvatskog naroda”, piše Marija Saulačić.
– Ta se tradicija osim u Kotoru održava jedino u Hrvatskoj od strane bokeljskih Hrvata koji su se tamo odselili. Bokelja pravoslavaca ima i u Beogradu, ali se kolo u čast sv. Tripuna nikada tamo nije odigralo, niti ta tradicija tamo postoji. Ta tradicija se održava u Splitu 150 godina, Zagrebu 100 godina, zatim u Rijeci, Puli i Dubrovniku.
U Veneciji su se doseljeni Bokelji i ostali Dalmatinci okupljali oko škole ili bratovštine sv. Jurja i Tripuna, već od 1384. Službeno je škola ustoličena po odobrenju Vijeća Desetorice 1451., a zgrada škole kakva danas postoji s crkvom sv. Jurja i Tripuna, podignuta je 1551. i ukrašena je predivnim slikama Vittorea Carpacia. Na jednoj velikoj slici je prikazan sv. Tripun kako oslobađa kćerku imperatora Đordana III, od opsjednutosti demonom. Talijani nikada tu crkvu nisu svojatali, niti su održavali feštu sv. Tripuna, već crkvu i muzej zovu „Scuola Dalmata“. U njoj su se okupljali Bokelji i ostali Dalmatinci stoljećima da proslave dan sv.Tripuna.
Bokelja Hrvata koji tu tradiciju održavaju ima danas nažalost više u Hrvatskoj (oko 10.000) i oni su solidna baza da će se ta tradicija u budućnosti i održati, napisala je Marija Saulačić za Radio Dux.
Više pročitajte ovdje.
FOTO: Radio Dux
