Bez pretjeranih sunce – more – ljeto uvoda, evo mojih 10 “lakših” književnih naslova za na plažu, zapisao je Davor Novevski koji se i sam okušao u pisanju knjiga.
Haruki Murakami – Južno od granice, zapadno od sunca
Bilo koja Murakamijeva knjiga je idealna za ljeto, ovo je zadnja koju sam ja pročitao pa eto nju stavljam. Radnja prati sredovječnog muškarca, vlasnika dvaju jazz klubova o kojemu najviše saznajemo kroz njegov odnos sa ženama. Nekoliko ih je u životu imao, neke je on povrijedio, neke su povrijedile njega, a Murakami o svemu tome piše toliko jednostavno, a opet duboko da o knjizi razmišljaš dugo nakon što je zatvoriš.
Gillian Flynn – Nestala
Ovo je baš bio žestoki hit prije nekoliko godina (postoji istoimeni film redatelja Davida Finchera). Inače, Gillian Flynn trenutno je najveća majstorica kriminalističkog romana na svijetu. Način na koji ona gradi napetost i neizvjesnost, kako manipulira likovima i događajima, kako suptilno kritizira društvo i ljude oko sebe doista je fascinantan i još jednom, bez ikakve dileme mogu reći da se radi o jednoj od najzanimljivijih i najintrigantnijih književnica današnjice, a njezina Nestala je roman koji to najbolje potvrđuje.
David Mitchell – Atlas oblaka
Baš komadina knjige kojoj se ipak treba malo ozbiljnije posvetiti. Roman tvori šest pripovjednih cjelina i naoko odvojenih priča, šest niti toliko moćno stilski i jezično izvedenih da mogu reći da se radi o jednoj od najbolje strukturiranih knjiga na koje sam naišao. Ikad. Neka mješavina znanstvene fantastike, političkog trilera i povijesnog romana koja me baš jako dojmila.
Bekim Sejranović – Tvoj sin Huckleberry Finn
Nedavno preminuli Bekim Sejranović ostavio je iza sebe hrpu zanimljivih priča i nekoliko fenomenalnih romana. Meni osobno ovaj je daleko najbolji. Moglo bi se reći da je ovo priča o životu na rijeci, o potrazi za vlastitim identitetom, o odrastanju i kompliciranom odnosu između oca i sina, ali i na trenutke mučna priča o borbi s ovisnošću i s demonima iz prošlosti. Kao i ostali Sejranovićevi romani, i ovaj ima snažnu autobiografsku crtu, a njegova genijalnost krije se u njegovoj nepretencioznosti i izuzetnoj moći pripovijedanja.
Harper Lee – Ubiti pticu rugalicu
E ovo je baš nešto posebno. Priča ispričana iz perspektive djevojčice Scout koja naizgled jednostavnim jezikom progovara o američkom jugu tridesetih godina prošlog stoljeća. Moglo bi se čak reći da je knjiga aktualna jer između ostalog govori i o diskriminaciji i rasnim sukobima. Ipak, ne treba je svesti samo na to jer „Ubiti pticu rugalicu“ je puno, puno više.
Khaled Hosseini – Gonič zmajeva
Baš moćna knjiga koja osim o univerzalnoj temi prijateljstva, krivnje, iskupljenja i suočavanja s prošlošću, progovara i o nekim drugim stvarima koje bi mi inače prošle ispod radara, a jako su zanimljive. Razorni rat u Afganistanu, islamska kultura, gastronomija i običaji – neke su od stvari za koje sam se zainteresirao čitajući „Goniča zmajeva“
Semezdin Mehmedinović – Me’med, Crvena Bandana i Pahuljica
Neka vas čudni naslov ne obeshrabri – radi se o doista posebnoj knjizi! Pročitao sam hrpu Mehmedinovićevih priča i pjesama, ali ova knjiga na mene je ostavila najsnažniji dojam. Možda zato što je najintimnija, zato što kroz naizgled svakodnevne, a opet neobične događaje duboko zadire u međuljudske odnose, u odnos muža i žene, ali i oca i sina.
Zoran Ferić – Kalednar Maja
Ovo sam čitao davno, kad sam se oporavljao od operacije kuka 😀 Ovo je knjiga od 600 stranica tako da se, ako ste dovoljno lijeni, može rasteći na cijelo ljeto 😛 😀
Ferić je inače majstor kratke forme, simpatičnih i duhovitih pripovijetki. Ipak, ovdje se okušao u nečemu „ozbiljnijem“ i bome je razvalio. O radnji se ne isplati, samo to bi zauzelo tri kartice teksta. Recimo samo da priča započinje kad se na jednom brodu okupe nekadašnji kolege iz razreda, danas sedamdesetogodišnjaci, i odluče ponoviti svoje maturalno putovanje. Dinamika koja se razvija među njima i priče koje se polako počinju rasplitati su jednostavno genijalne.
Andrija Škare – Društvene igre
Ja od ovoga nisam očekivao ništa, a dobio sam dosta. Radi se o zbirci pripovijetki čiji su (anti)junaci redom ljudi koje kao da je život iznenadio negdje iza kantuna. Jako pitko i duhovito pisano s vrhunskom karakterizacijom likova o kojima osim iz opisa, dosta saznajemo i iz muzike koju slušaju. (Autor je mislim bio ili je još uvijek glazbeni kritičar).
Michal Viewegh – Roman za muškarce
Što god ovaj tip napiše, ja pročitam. Meni su Vieweghovi romani k’o one blesave čehoslovačke komedije koje su se davno prije prikazivale na HRT1. Ovaj roman je neka mješavina romana ceste (prati jedno putovanje) i nekakve autorove retrospektive u kojoj na brutalno samoironičan način secira sebe, ali i sve ostale muškarce te motive koji nas tjeraju da radimo sranja koja radimo.
