Dubrovačke knjižnice ugostile su u ponedjeljak 16. studenoga 2026. godine istaknutu hrvatsku književnicu i prevoditeljicu Ivanu Šojat. U Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad održan je književni susret koji je okupio učenike viših razreda osnovnih škola s područja Dubrovačko-neretvanske županije: OŠ Gruda, OŠ Lapad, OŠ Marina Getaldića i OŠ Župa dubrovačka.
U otvorenom, neposrednom i duhovitom razgovoru učenici su imali priliku upoznati književnicu čiji stvaralački opus obuhvaća romane, poeziju, kratke priče, eseje, slikovnice i prijevode. Autorica je otkrila kako je u književnost za najmlađe zakoračila iz vrlo osobnih razloga – pišući priče za vlastitu djecu, kojima je željela pomoći u svladavanju svakodnevnih izazova i dječjih strahova. Tako su nastale slikovnice Heliot – zmaj gnjezdaš, priča o urednosti inspirirana njezinim sinom, a zatim i Selina i mrakovi, nastala za kćer, koja se bojala mraka.

Te su dvije slikovnice bile njezin prvi ozbiljniji susret s književnošću za djecu, a put prema romanima za mlade otvorio se zahvaljujući urednici Nives Tomašević iz Naklade Ljevak. Upravo ju je ona potaknula da se okuša u pisanju romana koji će se baviti stvarnim problemima adolescenata.
Tako je nastao roman Zmajevi koji ne lete, djelo koje se bavi iznimno osjetljivom i nedovoljno poznatom temom zlouporabe osvježivača zraka među mladima. Ideja je proizašla iz susreta s mladima koji su razvili ovisnost o udisanju takvih proizvoda. Autoricu je zaintrigirao fenomen o kojemu u početku nije znala dovoljno, ali je upravo to postalo poticaj za opsežno istraživanje.
Šojat je objasnila kako je, želeći što vjerodostojnije prikazati problem, razgovarala s prijateljem psihologom koji radi s djecom i neurologom, istraživala posljedice udisanja osvježivača na mozak te iskustva mladih koji su zbog ovisnosti završili na liječenju. Nije željela pisati napamet niti problem prikazati površno, nego razumjeti što se događa s mladom osobom koja ulazi u takav oblik ovisnosti i što je dovodi do toga.
Upravo je takav pristup obilježio njezino daljnje pisanje za mlade: prepoznavanje stvarnih problema, razgovor s onima koji ih proživljavaju i temeljito istraživanje prije nego što se priča pretoči u književnost.

U razgovoru je posebno istaknula kako teme za romane često pronalazi u neposrednoj okolini, iskustvima vlastite djece, njihovih prijatelja i mladih koje susreće. Njezini romani ne nude jednostavne odgovore, nego nastoje otvoriti prostor za razgovor o problemima koje odrasli ponekad ne primjećuju ili ih ne razumiju dovoljno.
Roman Oblak čvoraka bavi se vršnjačkim nasiljem, jednom od bolnih tema odrastanja. Autorica je govorila o potrebi da se takva iskustva sagledaju iz perspektive djece koja ih proživljavaju, ali i o odgovornosti odraslih da prepoznaju znakove nasilja i reagiraju na vrijeme.
Roman Onaj svijet vani posvećen je ovisnosti o videoigrama. Inspiraciju za njegovo pisanje pronašla je u iskustvima prijatelja svojega najmlađeg sina, od kojih su neki bili izrazito zaokupljeni igranjem. Kako bi razumjela svijet koji joj nije bio dovoljno poznat, morala je istražiti igre, način na koji funkcioniraju i razloge zbog kojih mogu postati toliko privlačne mladima. Tako je upoznala i popularnu igru League of Legends.
Roman Po zidovima crtam drveće dotiče najdublje strahove, borbe i iskušenja u životima mladih. Ova knjiga na poseban način progovara o složenosti dječjeg svijeta i traženju vlastitog mjesta pod suncem.

Posebno se osvrnula i na roman Ptičica, u kojemu je u središtu priče djevojčica suočena s obiteljskom tragedijom i nedostatkom iskrene komunikacije. Majka, u želji da zaštiti dijete, prešućuje mu očevu bolest, ne shvaćajući da takva šutnja kod djevojčice stvara osjećaj krivnje i dodatnu nesigurnost.
„Često se misli da ćemo djecu zaštititi šutnjom, ali upravo takva šutnja može stvoriti dodatne probleme. Mislim da su sve moje knjige za mlade zapravo i knjige za roditelje. Roditelji bi ih također trebali čitati”, istaknula je autorica.
Govoreći o izazovima današnjih generacija, Šojat je upozorila na sve snažniji utjecaj digitalnih sadržaja, mobitela, društvenih mreža i videoigara na dječju pozornost i svakodnevni život. Smatra kako roditelji često posežu za ekranima jer je tako jednostavnije umiriti dijete nego mu posvetiti vrijeme, čitati slikovnicu, razgovarati ili zajedno otići u šetnju. Osvrnula se i na utjecaj društvenih mreža i idealiziranih prikaza života, koji kod mladih u osjetljivom razdoblju odrastanja mogu izazvati osjećaj manje vrijednosti i nezadovoljstva vlastitim izgledom i životom.
Jedna od središnjih tema susreta bila je povezanost čitanja i razvoja empatije. Na pitanje može li književnost promijeniti naš odnos prema ljudima i pomoći nam razumjeti različite životne okolnosti, Ivana Šojat odgovorila je kako knjige imaju veliku snagu upravo zato što nam omogućuju da upoznamo tuđe živote.

Dodala je kako dijete koje se u školi ponaša grubo prema vršnjacima možda i samo proživljava nasilje ili zanemarivanje u obitelji. Upravo zato književnost može pomoći mladima da razviju osjetljivost za druge, prepoznaju različite životne okolnosti i nauče gledati dalje od prvoga dojma.
„Uvijek govorim da je čitanje najjeftinije i najbrže putovanje. Čitajući možemo skakati s kontinenta na kontinent, ali i putovati kroz vrijeme. Možemo doznati kako su živjeli faraoni prije dvije ili tri tisuće godina, kako je bilo otkrivati Novi svijet, kako su ljudi putovali preko Atlantika ili kako danas žive ljudi u Japanu. Čitanje nam omogućuje upoznavanje novih naroda, kultura i civilizacija”, istaknula je.
Naglasila je kako čitanje ima iznimno važnu ulogu u dječjem razvoju jer potiče razvoj pozornosti, obogaćuje rječnik i omogućuje razumijevanje svijeta.
„Čitanje nam omogućuje da razumijemo svijet, ali i da tom svijetu pošaljemo poruke o sebi. Jezikom komuniciramo sa svijetom. Da nema jezika i bogatstva riječi kojima se služimo, bili bismo samo sjene koje postoje, a nitko o njima ništa ne zna”, slikovito je opisala.
Kada bi morala izdvojiti samo jedan svoj roman za mlade, odabrala bi Onaj svijet vani, dok bi među romanima za odrasle izdvojila Ezan.
Govoreći o književnicima koji su je dodatno motivirali, s posebnim je poštovanjem spomenula Ivanu Brlić-Mažuranić.
„Ona je prekrasna žena koja je iz svoje mašte stvorila čudesne priče, u njih utkala slavensku mitologiju i dodala nešto svoje. Ona je na samom početku mojega književnog svijeta. Voljela bih da je više ističemo jer se bojim da je nedovoljno naglašavamo. Ona je naš Hans Christian Andersen, ali često je zapostavljamo upravo zato što je naša”, rekla je.

Učenike je zanimalo i kako nastaje književno djelo te što bi poručila mladima koji žele postati pisci. Šojat je objasnila kako inspiracija može doći iznenada, iz naizgled obične situacije, ali da nakon nje slijedi dugotrajan proces čitanja, istraživanja i provjeravanja činjenica.
„Pisci moraju biti dobri promatrači svijeta. Ponekad treba šutjeti i samo promatrati što se događa oko nas. Treba čitati, pisati i istraživati. Ono o čemu pišete morate jako dobro poznavati”, poručila je.
Otkrila je kako njezini prvi književni pokušaji nisu bili osobito uspješni, ali su joj čitanje i uporno pisanje pomogli razviti vlastiti stil. Mladima je savjetovala da ne pokušavaju kopirati druge autore, nego da pronađu vlastiti glas, teme i književni žanr koji im odgovara.
„Nemojte vrijeđati ni odbacivati knjige samo zato što vam se na prvi pogled ne sviđaju. Vježbajte pisanje, stvarajte vlastiti stil i nemojte kopirati druge. Pronađite svoj put i svoje teme. Nema glupih žanrova. Svaki je dobar. Važno je pronaći sebe i ustrajati u tome”, istaknula je.Nizom zanimljivih pitanja učenici su pokazali koliko ih zanima ne samo književnost nego i osoba koja stoji iza knjiga. Pitali su autoricu o njezinu stvaralačkom procesu, književnim uzorima, nagradama, prijevodima, glazbi, filmovima i životnim izborima. Književni susret protekao je u vedrom ozračju, a na kraju je uslijedilo i posebno iznenađenje – na poziv domaćina Ivana Šojat otpjevala je nekoliko stihova, zaokruživši susret u skladu sa svojom svestranošću i ljubavlju prema glazbi.
























