Usponom na Maglić, najviši vrh Bosne i Hercegovine, Sniježničarke i Sniježničari zaključili su ljetnu planinarsku sezonu. Za kraj su odabrali 15 kilometara dugu i zahtjevnu kružnu turu preko stijena, sajli, crnogorskog Maglića i spektakularnog Trnovačkog jezera. Sedam izleta, tri države i stotinjak sudionika – tako izgleda ljeto Sniježničarki i Sniježničara.
“Sezona ljetnog planinarenja u nas Sniježničarki i Sniježničara došla je svom kraju, pa se postavilo pitanje- kojim atraktivnim i napornim jednodnevnim izletom završiti ciklus?
Krenuli smo s najvišim vrhom Orjena u BiH (Velika Jastrebica), pa smo odradili još niz izleta u Crnu Goru i Albaniju. Popeli smo najviše vrhove Orjena, Bjelasice, Komova i Prokletija, uspeli se na sedam vrhova Durmitora te okupali se u pet jezera i tri rijeke. A za kraj ovog ljetnog ciklusa ostavili smo- jagodu na torti. Uspon na na najviši vrh Bosne i Hercegovine- Maglić (2386 metara).
Buđenje oko četiri sata ujutro, spremanje i opremanje te vožnja nešto više od dva i po sata do Tjentišta. Putem se iščuđavamo temperaturi zraka. U dosta predjela je jedva iznad nule, a rekord umanje je minus pola stupnja negdje na potezu Bileća- Gacko. Pred nama je sunčan dan, ali jutro je kao neko od najhladnijih zimskih jutara u Gradu. Desetoro nas se odlučilo na uspon, a troje na nešto laganiji izlet – šetnju Nacionalnim parkom Sutjeska.
Na Tjentištu nas dočekuju naša domaćica Nada i njen brat Nenad, načelnik Gorske službe spašavanja cijelog entiteta, te naš stari znanac svestrani vodič i GSS-ovac, samozatajni Darko. Tradicionalna kafa i rakija na brzinu i ukrcavanje u džipa. Duga je tura pred nama, a dan je skratio, pa želimo što prije krenuti. Naguralo nas se nekako desetoro u to izdržljivo vozilo. Uglavnom makadamski put do 16 kilometara udaljenog Prijevora na nešto više od 1600 metara nadmorske visine.
Odlučili smo se ići na 15 kilometara dugu kružnu turu „slovenskom rutom“. A to znači- najteži dio odmah na početku. Sedam stotina metara visinske razlike u jedva 1,8 kilometara znači da je staza iznimno strma. Ali, tješimo se, nakon uspona na Maglić pred nama je mnogo lakši ostatak dana. Sunce još nije počelo grijati tu stranu padine najvišeg vrha BiH, pa nam se lakše penjati. Ipak strmi sipar, pa stijene koje nas tjeraju da na mjestima idemo „četveronoške“, nisu bezazleni. Ispod nas je strmina od nekoliko stotina metara. Jasno je što to znači za neki krivi korak ili proklizavanje. Stoga oprezno idemo korak po korak. Kako se bližimo završnom usponu- teren je sve strmiji i zahtjevniji. Ulazimo u područje osigirano čeličnim sajlama. Taj dio najopasniji je dio cijele ture. Pod nogama lako prokliže kakav kamen(čić), a to onda znači da je netko ispod u opasnosti. Jasno, nosimo kacige i nekoliko puta vičemo da je kamen(čić) krenuo nizbrdo pod nečijom gojzericom. Uz oprez i Darkov stručan pristup izlazimo iz stijenskog dijela na travnati teren. Na djelovima vidimo snijeg, a Darko nam objašnjava da je to ostatak snijega koji je krajem rujna napadao i do pola metra. Par minuta i već smo na vrhu. Gledamo na sat- prolazno vrijeme iznad svih očekivanja. Nagrađivamo se – ležanjem na travi i marendom. Na vrhu je i spomen-ploča na „majku svih bitaka“, pa koristimo poziciju i pogled koji seže od Durmitora na jednoj do Zelengore na drugoj strani, da se ispriča i pravac kretanja vojski po tom iznimnom krajoliku.
Nakon uru vremena krećemo dalje. Ubrzo ulazimo na teritorij Crne Gore. A prvi vrh na njemu je imenjak planini koju smo upravo napustili. S time da je crnogorski Maglić viši za čitava dva metra. Uspinjemo se travnatom površinom i na vrh te planine. Ne zadržavamo se mnogo jer pred nama je još dug put do drugog željenog cilja- srcolikog Trnovačkog jezera. Staza se spušta travnatim predjelima, a pogled seže od vrhova Durmitora u daljini do obližnjih Pivskih planina i Volujka. Dolazimo do nezaobilaznog foto-pointa. Sumnjam da je itko tko je išao s mobitelom tuda prošao, a da nije napravio ili selfie ili grupnu fotografiju. Ispod je, naime, Trnovačko jezero. Kao da ga je netko namjerno tako napravio- u obliku srca. I jest- majka priroda. No, spust do kućice na jezeru većim je dijelom strma i kliska staza sa siparom. Ponovo treba biti jako koncentriran i slušati što nam vlastita koljena poručuju. Nikome taj dio staze nije posebno mio. Jedva čekamo da dođemo do šume i da nam tlo pod nogama postane čvrsto. Šumom izlazimo do obale jezera i onda njome do kućice Parka prirode Piva. Hlad je već prekrio veći dio jezera, a imamo još dva sata do džipa, pa na kupanje i ne pomišljamo. Dobro će zato doći kafa i piće kod čuvara parka. I poneka fotografija s nekim od njegovih pet konja i maženje s nestvarno umiljatim mačkom.
Nastavak ture za zatvaranje kruga, do džipa na Prijevoru, je ugodna šumska staza. Najprije spuštanje do udoline, a zatim uspon serpentinama do širokog i prostrankog puta. Noć polako pada, pa zadnjih 20-ak minuta idemo u samom sumraku. Taman da poneko oproba svoju čeonu lampu. Dolazimo do džipa devet i po sati od kada smo krenuli na turu. Pred nama je još sat vremena noćne vožnje po makadamu. Umorni smo, ali zadovoljni kako je prošao izlet. A i znamo da nas Nada čeka s toplom večerom. Dolazimo u kuću i gostimo se- od priganica i kajmaka, preko juhe od povrća i pastrmki do bosanskog lonca i kiflica. Taman za vratiti potrošene kalorije. I malo biti prerevan u tome, pa pretjerati. Opraštamo se od domaćice Nade i Nenada te iznimnog Darka. Kako to već biva- padaju ideje i planovi za snijegove koji su pred nama, ali i za sljedeće ljeto.
Pred nama je još najmanje dva i po sata vožnje do Brgata, a onda još i do pola sata najudaljenijima od nas. Oko ponoći smo na Dupcu. Nakon kraćeg dogovaranja s AI kako otvoriti jedno od naših vozila čiji je daljinski ključ ostao bez baterije, rastajemo se i krećemo na sve strane- od Molunta do Mokošice.
Tako je izgledao svojevrsni rastanak s ovim planinarskim ljetom „Sniježnice“. Stotinjak sudionika na sedam zanimljivih i atraktivnih društvenih izleta u tri države. Baš u skladu s onim našim- „nama nas đe ne dođemo“. Letvica za sljedeće ljeto je podignuta poprilično visoko. A to je nama samo novi izazov”, poručili su Sniježničarke i Sniježničari.
