22.8 C
Dubrovnik
Nedjelja, 23 lipnja, 2024
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljEmanuela Raguž u Župi je otvorila kabinet u kojemu pomaže djeci s...

Emanuela Raguž u Župi je otvorila kabinet u kojemu pomaže djeci s neurorazvojnim smetnjama

Mlada Župka Emanuela Raguž, prvostupnica fizioterapije u Čibači je otvorila NRT kabinet Progressus therapy namijenjen djeci i mladima s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama. “Ako se pravovremeno reagira, i dijete uključi u adekvatnu terapiju, može se poboljšati trenutno stanje te usporiti ili spriječiti neka daljnja motorička oštećenja”, ističe ova mlada stručnjakinja, koja se dodatno educirala u Specijalnoj bolnici Goljak u Zagrebu.

Da se želi baviti fizioterapijom znala je već po završetku osnovne škole. Stoga je srednju školu pohađala u Mostaru jer u Dubrovniku tada nije bilo smjera za fizioterapijskog tehničara.

-Roditelji se na početku nisu slagali s tim, pogotovo mama, ali su popustili. Bio je izbor Split ili Mostar. Kako mi dio obitelji živi u Mostaru, odluku sam lako donijela. Tamo sam završila srednju, a nakon toga nastavila školovanje na Fakultetu zdravstvenih studija.

Zbog čega ste se odlučiti za fizioterapiju?

– Od malena sam bila u sportu i nekako mi je to bila najbliža poveznica da jednog dana, kad se ne budem bavila sportom, ipak nekim djelom ostanem uključena. Kroz praktični dio na fakultetu i praksu u bolnicama privukao me i rad s djecom.

Po završetku studija nastavili se i dalje obrazovati i usavršavati.

– Smatram da kroz obrazovanje na fakultetu dobijemo opće znanje, ono najosnovnije iz svakog smjera: ortopedije, neurologije, pedijatrije… Ako želiš napredovati dalje, moraš se odlučiti za jedan od tih smjerova i nastaviti u njemu usavršavati.

Prije tri godine sam u Specijalnoj bolnici Goljak upisala Transdisciplinarni tečaj neurorazvojne terapije, Osnovni pedijatrijski Bobath tečaj, i od prvog dana mi je bilo jasno, ako želim napredovati i profesionalno se usavršavati, da je najbolje pokrenuti vlastiti kabinet.

Kabinet se nalazi u Župi, u Čibači. Namijenjen je djeci od najranije dobi i adolescentima s motoričkim smetnjama i odstupanjima u razvoju, kao i roditeljima.

Nije li s djecom najteže raditi?

– Kao što sam već rekla, u fizioterapiji se treba opredijeliti za jedan dio, jer ako radiš sve tu nema nekog napretka. Općenito jako volim djecu i volim provoditi vrijeme s njima. Kao što znamo djeca su najiskrenija i najneiskvarenija bića, puna ljubavi, ali one iskrene, i to je ono što mene ispunjava. Dok sam bila mlađa često su mi bliski ljudi govorili da bi bilo šteta da ne budem teta u vrtiću, da me sva djeca vole. Postala sam fizioterapeut, a ljubav prema radu s djecom pobijedila je ljubav prema sportu, zato sam svoje usavršavanje nastavila u tom smjeru.

S kakvim se sve neurorazvojnim i motoričkim smetnjama kod djece susrećete, koje su najučestalije i kako ih zapravo tretirati?

– Najčešće je to kašnjenje u usvajanju posturalnih reakcija, u motoričkom razvoju, izazvano poremećajem mišićnog tonusa, kao što su hipotonija, hipertonija ili čak distonija, pa sve do raznih sindroma s teškim oštećenjima. Kod djece treba biti oprezan, treba prvo pridobiti dijete da stekne povjerenje u terapeuta. S djecom se radi sve kroz igru, jer kako drugačije motivirati dijete. Kroz igru facilitiram normalan pokret.

S kojim sve dobnim skupinama radite?

– Radim s djecom od najranije dobi pa sve do adolescencije, uključujući i adolescente naravno. Sa svima koji imaju bilo kakve poteškoće u motoričkom razvoju.

Što govore statistike, je li primjećen porast djece s navedenim teškoćama?

– U zadnji par godina stalno je u porastu. Vjerojatno zbog načina života, sve je ubrzano, stres, ishrana,a veliki utjecaj na sve imaju vanjski čimbenici.

Vi ste i NRT Bobath terapeut? O kakvom se zapravo terapijskom pristupu radi i kome je namijenjen?

– Bobath je koncept koji su razvili fizioterapeutkinja Berta Bobath i njen suprug dr. Karl, neurolog, 40-tih godina prošlog stoljeća u Engleskoj. To je interdisciplinarni pristup gdje se kroz procjenu, tretman i vođenje omogućava osobi sudjelovanje u aktivnostima svakodnevnog života, a aktivnost djeteta kao što znamo je igra, kod veće djece to uključuje i oblačenje, hranjenje, pisanje…

Tehnika se bazira na normalnom razvoju djeteta i nastoji oponašati normalan razvoj. Sprečavanjem abnormalnih uzoraka držanja i kretanja, te istovremenom facilitacijom automatskih posturalnih reakcija smanjujemo abnormalan tonus i omogućavamo djetetu raznolikost senzo-motornog iskustva u funkcionalnim i cilju usmjerenim reakcijama.

Bobath koncept namijenjen je neurorizičnoj dojenčadi, nedonoščadi i djeci koja imaju poteškoća u neuro-motornom razvoju, kao što su kašnjenje u usvajanju posturalnih reakcija, asimetrija držanja i pokretanja, poremećaj u raspodjeli mišićnog tonusa (hipotonija, hipertonija i distonija), poremećaj balansa i koordinacije.

Bavite se i 3D terapijom stopala?

– Trodimenzionalna terapija stopala je manualna tehnika koja se koristi kod djece s urođenim deformacijama stopala, kao što su pes equinovarus, pes adductus, pes calcane ovalgus, talus verticalis, kao i ostale nešto rjeđe deformacije. Može se koristiti i kod poremećaja pokreta kuka. Koristi se manualna terapija i specifično bandažiranje stopala.

Provodite i baby handling?

– Baby handling se odnosi na pravilno postupanje pri svim aktivnostima s djetetom, držanje, podizanje, spuštanje, presvlačenje, hranjenje, nošenje. Namijenjena je svoj djeci, a pogotovo neurorizičnoj. Da bi terapija dala što bolje rezultate potrebno je educirati roditelje kako pravilno rukovati s djetetom u svakodnevnim aktivnostima. Na taj način djetetovom mozgu šaljemo informacije o pravilnom držanju i pokretanju, te potičemo pravilan razvoj motorike.

Koliko je zapravo rana intervencija ključna i što ona sve uključuje? Kako educirati roditelje, pomoći im da primijete te prve znakove koji ukazuju da dijete ima određene poteškoće?

– Rana intervencija je jedna od ključnih stavki terapije. Rizične i održavane trudnoće, prerano rođena djeca, različita stanja tijekom poroda i neposredno nakon poroda, kao što su asfiksija i hipoksija, krvarenje u mozgu i sl. rizici su koji često uzrokuju razvojne teškoće u djeteta. Ako se pravovremeno ne reagira, poslije to dovodi do još većih teškoća u razvoju. Zato je bitno, ako postoji bilo što od navedenog, da se što prije uključe u terapiju. Roditelj treba promatrati svoje dijete, i pratiti normalan razvoj, ako primjeti bilo kakva odstupanja, najbolje se javiti odmah stručnjacima i slušati ih što dalje napraviti. Ali isto tako se ne treba uspoređivati s ostalom djecom, jer svako dijete je individualno, jedno će se sjesti sa 6, a drugo s 8 mjeseci, jedno će prohodati s 12, a drugo s 15 mjeseci. Ne mora značiti da ijedno od njih ima odstupanja u razvoju.

Adekvatna terapija i rad s djecom s određenim smetnjama mogu zapravo pomoći da ne dođe do daljnjeg razvoja poremećaja, oštećenja i bolesti?

– Točno, ako se pravovremeno reagira, i dijete uključi u adekvatnu terapiju, može se puno napraviti. Možemo poboljšati trenutno stanje, usporiti ili  spriječiti neka daljnja motorička oštećenja.

Vjerujem da je prilikom provođenja bilo kojeg terapijskog pristupa i tretmana kod djece zapravo ključna suradnja i komunikacija s roditeljima?

– Suradnja roditelja je jako važan dio terapije. Nije terapija samo vrijeme provedeno s fizioterapeutom, terapija se provodi 24 sata dnevno. Bitno je kako roditelj rukuje s djetetom, zato nam je važan baby handling, kakvi su uvjeti kod kuće gdje dijete provodi vrijeme, igra se, položaj u kojem jede, kako spava… Zato često roditeljima kažem da snime to vrijeme provedeno kod kuće pa da možemo zajedno komentirati, da ih mogu savjetovati, ako nešto treba promijeniti.

Što biste poručili roditeljima djece s poteškoćama i onim roditeljima koji sumnjaju da njihovo dijete ima određenu neurorazvojnu ili motoričku smetnju?

– Svima koji sumnjaju na bilo kakvu neurorazvojnu ili motoričku smetnju poručila bi da ne čekaju, da krenu sa terapijom što prije, jer najviše se može napraviti s djetetom u njegovoj najranijoj dobi, poslije je sve teže. Bolje je za sve da prihvate što prije nastalu situaciju i uhvate se u koštac s problemom. Neka se ne zavaravaju dijagnozama, jer do 3.godine života se stavlja najčešće dijagnoza kašnjenje u usvajanju posturalnih reakcija, upravo zato da se djetetu da prostora i vremena za usvajanje istih. Zato ako imate takvu dijagnozu, uključite dijete u sve potrebne terapije, fizioterapeut, radni terapeut, edukacijski rehabilitator, logoped, ovisno o stanju, za bolje sutra vašeg djeteta, a i vas samih.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA