Prazne boce, plastične vrećice, ribarski alat, veliki dio otpada koji dopluta morem u dubrovački Posat i Porat, u more je možda ušlo i tisućama kilometara daleko od Dubrovnika. U morskom je otpadu mahom plastika koja se na svom putovanju morem pomalo razgrađivala, ostavljajući za sobom opasan trag mikroplastike i prije nego je dospjela u more, još od trenutka kada je proizvedena, odbačena u prirodu ili u rijeke. Samo se povremeno iz analize sakupljenog otpada na dubrovačkim plažama može utvrditi kako je morski otpad u moru završio negdje južnije od Dubrovnika, a struje su ga iz Sredozemlja i s obala Albanije i Crne Gore dovele na jug hrvatskog dijela Jadrana. Jednako kao i u Hrvatskoj i u tim se zemljama pomno prati situacija s morskim otpadom. Suradnja Hrvatske s Albanijom i Crnom Gorom na rješavanju problema prekograničnog morskog otpada dosad se odvijala kroz sastanke nadležnih ministara i stručnih službi. Nakon velikog onečišćenja dubrovačkog područja 2017. i 2018. godine održani su sastanci predstavnika triju država na kojima je istaknuta potreba unaprjeđenja sustava gospodarenja otpadom i sprječavanja njegova dospijevanja u more.
– Regionalna suradnja je ključna jer je morski otpad prekogranični okolišni problem. Otpad koji u more dospije na jednoj lokaciji može, zbog morskih struja i drugih procesa prijenosa, utjecati na obalne ekosustave i zajednice na drugim područjima – potvrđuje Arion Sauku, projekt manager organizacije Milieukontakt Albania. – Suradnja Albanije, Crne Gore, Hrvatske i drugih jadranskih zemalja važna je za razmjenu rezultata praćenja, unaprjeđenje metodologija, utvrđivanje zajedničkih izvora onečišćenja i koordinaciju preventivnih mjera – ističe Sauku.
Zatrpani morskim otpadom za jakih zimskih južina Dubrovčani se često pitaju prate li susjedne zemlje što se događa s otpadom koji kod njih dospije u more i ne bi li se problem ove vrste otpada koji prelazi granice trebao rješavati prije nego završi u more? Niz je projekata koje susjedne zemlje razvijaju u praćenju onečišćenja mora, napose problematike otpada koje rijekama dospijeva u more, a njihovi rezultati pokazuju razmjere problema s kojima se jadranske zemlje suočavaju, no kolike zaista količine otpada dospiju u more još se nitko ne usudi procijeniti.
Crnogorski znanstvenici s kotorskog Instituta za biologiju mora u više su objavljenih radova pratili utjecaj tamošnjih rijeka na to kako plastični otpad može dospjeti u more. Prošle godine objavljen rad „Procjena morskog otpada na morskom dnu crnogorske obale donio je rezultate“ šestogodišnjeg istraživanja, uzorkovanja od 2019. do 2024. godine, na temelju 24 koćarska potega. Analiza morskog otpada prikupljenog s morskog dna u laboratoriju Instituta za biologiju mora u Kotoru pokazala je kako je ukupna prosječna gustoća prikupljenog otpada iznosila 260,89 komada po četvornom kilometru.
Najveća koncentracija morskog otpada, više nego dvostruko veća, pri tome je utvrđena u području Bokokotorskog zaljeva, gdje je prosječna gustoća iznosila čak 597,39 komada po četvornom kilometru!
Posebno se istražuju tokovi rijeke Bojane, ali i Morače i Zete povezane s Bojanom, a time i s morem preko Skadarskog jezera. U radu „Mikroplastika u rijekama jadranskog sliva Crne Gore i utjecaj na obalu“
Nede Bošković, Željka Jaćimovića i Olivera Bajta u kojem je istraživana mikroplastika u sedimentu uz rijeke Zetu, Moraču i Bojanu autori ih identificiraju kao potencijalno važne izvore mikroplastike na crnogorskoj obali. I ovdje se kroz međunarodni projekt Europske unije usmjeren na istraživanje, praćenje i smanjenje plastičnog otpada koji rijekama dospijeva u Jadransko i Jonsko more, TETHYS4ADRION prati otpad na Bojani i ušću u Jadran te se istražuje mikroplastika u vodi, plutajući krupni otpad i plastika na plaži Ade Bojane gdje su zabilježene veće količine krupnog otpada nakon nepovoljnih vremenskih uvjeta.
Otpad koji nosi rijeka Bojana, odnosno Buna te rijeke Ishëm i Vjosa prate se i s albanske strane jadranske obale. Organizacija Milieukontakt Albania provodi program RIVERCLEAN – Čišće rijeke, čišća mora uz potporu Europske unije u okviru programa IPA III, a kojim istražuju povezanost između gospodarenja otpadom na kopnu, onečišćenja koje se prenosi rijekama te nakupljanja otpada u obalnom i morskom okolišu.
Arion Sauku iz Milieukontakt Albania navodi da projekt usmjeren na onečišćenje plastikom u riječnim slivovima Ishëm i Vjosa koja uključuje procjenu morskog i riječnog otpada na temelju protokola za praćenje otpada UNEP/MAP-a. Metodologija obuhvaća određivanje lokacija za praćenje, evidentiranje i kategorizaciju otpada te prijavljivanje podataka putem aplikacije REMEDIES, pri čemu se podaci planiraju dostavljati i u sustav EMODnet.
– Onečišćenje plastikom predstavlja važan okolišni izazov u Albaniji. Taj je problem usko povezan s praksama gospodarenja otpadom na kopnu, sprječavanjem nekontroliranog odlaganja, učinkovitošću komunalnih usluga prikupljanja otpada i njegovim prijenosom riječnim tokovima. Važni su i sezonski čimbenici. Obilne oborine i povećani riječni protoci mogu pokrenuti otpad nakupljen uz riječne obale, dok povećani turizam i ljudske aktivnosti stvaraju dodatni pritisak na sustave gospodarenja otpadom u obalnim područjima – ističe Sauku.
– Sliv rijeke Ishëm posebno je važan zbog pritisaka povezanih s urbanim područjima, neadekvatnim gospodarenjem otpadom i prijenosom otpada nizvodno. Riječni sustav Vjose također je značajan zbog prostranog sliva i povezanosti s Jadranskim morem.
I druge albanske rijeke i riječni slivovi mogu pridonositi morskom otpadu. Međutim, relativni doprinos svake rijeke ovisi o čimbenicima kao što su gustoća naseljenosti, praksa prikupljanja i odlaganja otpada, oborine, protok rijeke i sezonski uvjeti – navodi Sauku.
Na pitanje kakve su trenutačne procjene o godišnjim količinama plastike koju albanske rijeke prenose u Jadransko more kaže kako to ne mogu iznositi bez provjerenog i usporedivog skupa podataka dobivenog praćenjem. – Pouzdane procjene zahtijevaju ponovljena mjerenja količine otpada, uključujući razdoblja visokih vodostaja, kao i podatke o sastavu i izvorima otpada – kaže Sauku.
U organizaciji Milieukontakt Albania ističu kako je jedna od ključnih pouka pristupa projekta RIVERCLEAN da se problem morskog otpada ne može riješiti samo čišćenjem plaža. Prevencija mora započeti uzvodno, poboljšanjem gospodarenja otpadom, promjenom potrošačkih navika te suradnjom jedinica lokalne samouprave, organizacija civilnog društva, poduzeća i lokalnih zajednica.
Kao i Hrvatska i Albanija ima pravni i politički okvir koji se bavi gospodarenjem otpadom i onečišćenjem plastikom. Međutim, učinkovitost mjera ovisi o njihovoj provedbi, nadzoru i povezivanju s lokalnim praksama gospodarenja otpadom. Dugoročni napredak zahtijeva smanjenje količine otpada koja uopće dospijeva u okoliš.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
