Načelnik Općine Konavle, Božo Lasić se u svojoj objavi na fb profilu osvrnuo na sve veći problem droge među mladima u Konavlima, istaknuvši kako je sve veća brojka onih koji moraju potražiti pomoć u komunama. Njegov status prenosimo u cijelosti:
Dragi prijatelji,
Već duže vrijeme razmišljam o tome da vam se obratim u vezi s temom koja me sve više muči i na jedan način u meni izaziva svojevrsnu grižnju savjesti, pa osjećam da je potrebno o njoj javno progovoriti i ukazati na zlo koje je među nama sve prisutnije i prijeti svekolikim urušavanjem naše zajednice, a to je zlo droga. Droga koja je nažalost sve prisutnija u našim predivnim i jedinstvenim Konavlima. Možda sam, za razliku od vas, donekle više pozvan da o tome pišem i govorim i možda raspolažem s više informacija nego vi. Međutim, činjenica je da se često susrećem s tim zlom i nemam pravo rješenje kako to spriječiti i zaustaviti. Sve je više naše mladosti zaraženo tim pogubnim i strašnim virusom koji razara tijelo i dušu.
U ovo doba koronavirusa, problem ovisnosti o drogama kao da je sasvim pao u drugi plan, no i inače se o njemu premalo javno govori, tek se usputno spominje na marginama medija i u našim privatnim obiteljskim krugovima. Kada započnemo razgovor o toj temi, obično unosimo neku mistiku, imena izbjegavamo, tek usputno ponekoga spomenemo i na tome sve završava. Zašto je to tako?
Svjedok sam toga da sve više naših Konavljana i/ili Konavoka odlazi na liječenje zbog konzumacije opojnih droga. Brojka u ovom trenutku nije važna jer je i jedna osoba previše, ali reći ću da je riječ o tolikom broju ljudi da sam osjetio trnce nelagode kroz cijelo tijelo. Putem društvenih mreža ukazujemo na ljepote Konavala, na negativnosti koje bi trebalo popraviti i dobro je da je tako, uvijek mora postajati objektivna kritika koja će ukazivati na dobre i loše strane zajednice u kojoj živimo. Međutim, gotovo nigdje nisam primijetio da je netko započeo temu o kojoj danas pišem. Možda je posrijedi strah ili, pak, nešto drugo meni nepoznato. Droga u naše živote ulazi najsofisticiranijim metodama, a moj je pristup prilično konzervativan kada je to u pitanju.
Imam osjećaj da se uporaba lakih droga sve više relativizira u našoj zajednici i šire, kako bi postala normalna pojava, informacije o sadnji marihuane u Konavlima gotovo da prihvaćamo s izvjesnom dozom humora, što nije dobro. Činjenica je da se najpozvaniji stručnjaci slažu da je uporaba lakih opojnih sredstava uvertira u kasniju uporabu teških droga. Naravno, neće svi konzumenti lakih droga početi uzimati heroin i ostale teške droge, no na to treba stalno ukazivati. Pod aureolom medicinskoga korištenja marihuane i njezinim navodnim dobrim stranama, to polako prihvaćamo kao jednu opću normalnost. Naši sumještani, čije su me sudbine potaknule na ovo obraćanje, nisu tek usputni konzumenti (ako takvo nešto uopće postoji), oni su dovoljno ogrezli u svijetu droge da sad već zahtijevaju liječenje u nekoj od komuna. Njihova slabost i njihova bolest razaraju sve njihove bližnje, uzimaju danak na čitave obitelji i na sve nas. Svi moramo imati dovoljno individualne, moralne i građanske odgovornosti i aktivno sudjelovati u sprječavanju toga zla, svi smo pozvani tamo gdje radimo i živimo ukazivati na taj problem. Mislim da su oni koji prodaju drogu ljudsko dno dna, zbog njihovih radnji nečije dijete neće završiti školu, osnovati obitelj, dobiti posao, ostvariti se u društvu, zbog takvih mnogi naši mladi pokušavaju vratiti ono što je droga već odnijela – dostojanstvo, razum, vrijeme i zdravlje.
Zašto štititi takve koji truju našu mladost? Ne pozivam nikoga na linč, legalist sam, ali svojim ćete različitim pozitivnim radnjama i dojavama policiji pomoći da pobijedimo ovo zlo. Kako postoji grijeh djelom, tako postoji i propustom. Dakle, nemojmo olako prelaziti preko toga problema misleći da smo mi i naše obitelji od toga zla izuzeti. Pomozimo jedni drugima, a vi koji već imate problem nemojte se sramiti i ustručavati potražiti pomoć, svi smo tu upućeni jedni na druge kako bismo mogli pomoći.
Dragi prijatelji, svjestan sam da će ovo moje obraćanje biti protumačeno na različite načine, ali namjera mi je da upravo ovaj tekst ukaže na probleme koji postoje u našoj zajednici i bilo kakvi prijepori u vezi s ovim dobro su došli, bili oni pozitivni ili negativni.
Nazalost nemaju sto raditi. Zavrse fakultet i ostaju u zagrebu. Ako ne zavrse ako je sretnik nosit kufere u zracnoj luci, ili konobarit u kaficima ili mestit Cavtat. Ako nema srece razocarenje i droga.