Sve se zakotrljalo od ozlojeđenosti Marka Potrebice.
Nakon što je Srđev vijećnik Marin Krstulović pitao zašto više nema dječjeg vrtića u Pilama, te gotovo usputnu opasku kako bi javno trebalo biti prije privatnog, klupko se počelo razmotavati. HDZ-ov predsjednik gradskog vijeća Marko Potrebica se suzdržao od prevelikog komentiranja poteza časnih sestara Anćela koje su lani prodale značajnu kvadraturu (stanove, dvorište, poslovne prostore) u Pilama privatnom investitoru, ali se i s malo riječi moglo jasno shvatiti što o tome misli. Tada je pročelnik Brčić rekao kako Grad nije prihvatio značajno povećanu cijenu koju je novi vlasnik zahtijevao od dječjih vrtića, iako se danas moglo čuti kako je plan “preseljenja” djece u druge vrtiće koji gravitiraju ovom području postojao otprije. Što je točno pročelnik rekao može se čuti u videu na kraju teksta. Tada ga nitko nije demantirao.
Nitko tada ne izgovara ni ime tvrtke ni ime(na) vlasnika. Vrtovi Pila d.o.o., naziv je tvrtke.
E, sad, jesu li dva suvlasnička imena, među kojima jedno politički snažno odjekuje, već tada bila znana, ali prešućena, i s kakvom namjerom, može se samo spekulirati. U svakom slučaju, opaska o potezu časnih sestara, javno komunicirana od strane Marka Potrebice kao suzdržana, bila je povodom za daljnje medijsko bavljenje ovom temom. Iako ovo nije prvi put da se vrijedna imovina iz redovničkih zajednica prodaje, uglavnom na lokacijama gdje niknu neke nove zgrade, ova lanjska je najviše pažnje privukla upravo time što je djelomično bila u funkciji dječjeg vrtića. Vidljivo pokazana ozlojeđenost činjenicom da redovničke, kao dio crkvene zajednice nisu više što su nekad bile i da je njihova misija značajno nagrižena tržišnim načinom promišljanja i ponašanja, možda jest bilo istjerivanje zeca iz šume, ali se istjerao medvjed. Velika priča koja šteti županu Blažu Pezu, ali ne ostavlja neokrznutom ni cijeli dubrovački i županijski HDZ koji se našao na meti svih oporbenih stranaka, ali i široke javnosti koja je s ogorčenjem popratila sve što je uslijedilo.
Dakle, krenimo od tvrtke. Tvrtka Vrtovi Pila d.o.o je osnovana 23. siječnja 2025. godine na imotskoj adresi, i od tada do 12. svibnja 2026. vlasnik je bila Ozrenka Aračić. Krajem 2025. tvrtka se vodi na adresi Ivana Kukuljevića 15.
U svibnju ove godine dolazi do promjene vlasničke strukture. Točnije, 12. svibnja, suvlasnici tvrtke postaju Ante Aračić i dubrovačko neretvanski župan Blaž Pezo. Tvrtka od osnivanja ima 0 zaposlenih, a lanjske godine ostvaruje prihod od oko 90 tisuća eura i završava je s dobiti od oko 31 tisuće eura. Prošle godine tvrtka je kupila zavidan broj nekretnine od časnih Anćela u Pilama, a privatni investitori su u tu priliku i došli, jer ni Grad niti Županija nisu iskoristili svoje pravo prvokupa. Impresivni nekretninski portfelj časne su prodavale za 1,4 milijuna eura, a na sjednici Županijske skupštine se ta dnevna točka našla u ožujku 2025. Nije to bilo ništa čudno, jer je odbijanje kupnje po pravu prvokupa uobičajeni stav Županije.
Sestre Anćele prodavaju pet stanova, poslovni prostor i dvorište u Pilama za 1,4 milijuna eura
Do prošle sjednice Gradskog vijeća i ta je kupoprodaja, kao jedna u nizu brojnih, pala u zaborav, a u njemu bi vjerojatno i ostala da nije bilo pitanja o dječjem vrtiću kojim se potegnulo do tvrtke koja je postala novi vlasnik nekretnina, pa se razotkrila vlasnička struktura i privatna investicija župana Peza.
U medijima su se, istina, mogli susresti PR članci o apartmanima na mjestu nekadašnjeg samostana u Pilama. MONASTERROOM je naziv koji poput neke mistike obavija iznajmljivačku djelatnost koja se smjestila u prostorima nekadašnjeg samostana, pa se u PR priču sjajno uklopila prijašnja namjena nekretnina, njihovih meditativnih ozračja, zatečenih ispisanih molitvi na zidu… Sve ono što može izgledati kao razotkrivajući prikaz svijeta u kojemu se nekadašnje vrijednosti umotavaju euro-celofanom.
Ukoliko se “ugugla” ime investitora i suvlasnika tvrtke Vrtovi Pila, Ante Aračića, otkriva se kako je riječ o bivšem hrvatskom nogometašu iz Imotskog, rođenom 1981. godine. Nogometnu karijeru, prema dostupnim informacijama, zaključio je 2022. godine u klubu Imotski 1991., a igračku je karijeru proveo uglavnom u hrvatskim i bosanskohercegovačkim klubovima, s izuzetkom dvogodišnje karijere u inozemnim klubovima. Imotski i nogomet su, dakle, poveznice Ante Aračića i Blaža Peza. Odnedavno ih povezuje i poslovni odnos i dugoročna obveza od preko 1,8 milijuna eura koja se vidi na poslovnoj stranici tvrtke.
Političari, kao i ostali građani, imaju pravo sa svojim novcem raspolagati i ulagati ga kako smatraju da je za njih najbolje. Ali isto tako moraju objasniti kako su do tog novca došli i na koji su ga način stekli. Nagledali smo se visokopozicioniranih dužnosnika koji su “u svoje slobodno vrijeme” uspješni privatni biznismeni. Sve je po zakonu, viču oni. I u pravu su. Papirima su pokriveni. Zakon im ne brani da imaju svoje privatne tvrtke istovremeno dok obnašaju veoma odgovorne i ozbiljne dužnosničke poslove u kojima se očekuje rad za neko opće dobro. Obzirom na sve koruptivne afere kojima smo svakodnevno bombardirani i posljedično nepovjerenje koje se ima prema političarima, teško je vjerovati kako osoba-dužnosnik neće pomoći sebi kao osobi-biznismenu.
Pezo nije napravio ništa nezakonito, ništa što ne rade ni njegovi stranački kolege, pitanje je može li se sukobom interesa smatrati situacija kad njegova tvrtka bude od županijskog ureda tražila npr. dozvole za nove apartmane … ali uvijek ostaje otvoreno pitanje njegova političkog utjecaja kojega ima kao župan u budućim poslovnim potezima privatne tvrtke čiji je suvlasnik. Nije nezakonito, ma se nad njegovim političkim radom nadvila sjena privatnog interesa.
Političari bi, dok su na vlasti i dok obnašaju visoke funkcije, trebali apstinirati od privatnih biznisa, pa i ako je sve “po zakonu”. Utopistički? Znam. No, neki možda još uvijek vjeruju da postoje političari koji svojim ponašanjem održavaju nadu živom.
Pezo je za privatni biznis izabrao turizam. Uložio u tvrtku koja se bavi nekretninama, iznajmljivanjem, apartmanima, sutra možda i ugostiteljstvom. Poslao poruku o tome što smatra najboljim ulaganjem. A godinama slušamo o apartmanizaciji koja guta naše resurse, masovnom turizmu koji podriva kvalitetu života građana… neka Bogu zahvali što još uvijek nije prošao Frankovićev prijedlog o zabrani apartmana u višestambenim zgradama.
I dok se, s jedne strane na apartmane s juga Hrvatske ide “kukom i motikom”, s druge visokopozicionirani dužnosnici upravo u tim poslovima vide najbolju zaradu i povrat uloženog novca. Nije Pezo u tome usamljen. Imamo mi još HDZ-ovih “prvaka” s privatnim tvrtkama, planovima i atraktivnim projektima za izgradnju smještajnih jedinica, ali još uvijek nisu “izašli iz ormara”.
Puno je toga kod nas po zakonu. Zakonito. Ali, moralno dvojbeno.
I kad god, ubuduće, počne govoriti o javnome, čemu bi kao župan morao služiti, ne treba se čuditi, ukoliko se na to samo – odmahne ruke i uslijedi pitanje: i, župane kakav je bila sezona?
Šteta!
