Uznemirujuće je pročitati o širenju virusa Zapadnog Nila koji može izazvati po život opasna zdravstvena stanja kod ljudi. Koliko moramo biti oprezni i zabrinuti jer se prenosi ubodom komarca, pitali smo dubrovačku infektologinju iz dubrovačke bolnice, dr. Ljiljanu Betica Radić.
-Virus Zapadnog Nila endemski je prisutan u kontinentalnoj Hrvatskoj, u područjima uz rijeke, močvare s većim populacijama ptica, gdje postoji cirkulacija virusa u okolišu, u životinjskim rezervoarima, tradicionalno su to područja u istočnoj, središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, posebno se ističu Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija. S obzirom da su prijenosnici virusa Culex komarci prisutni na području cijele Hrvatske nije isključena i zaraza u nekim drugim dijelovima uključujući hrvatsko priobalje, premda prema javno dostupnim službenim podacima HZJZ i ECDC, nisu navedeni potvrđeni autohtoni humani slučajevi u hrvatskim priobalnim županijama. To ipak ne znači da virus sigurno ne cirkulira među komarcima i pticama, jer većina infekcija kod ljudi prolazi bez simptoma i ostaje nedijagnosticirana (80%). Najveća zabilježena epidemijska godina u Hrvatskoj bila je 2018., s 53 prijavljena humana slučaja – pojašnjava dr. Betica Radić, te dodaje kako se infekcija prenosi:
-Infekciju virusom Zapadnog Nila (WNV) prenose zaraženi komarci, vodeći prijenosnik je obični komarac Culex spp., ali mogu sudjelovati i druge vrste komaraca. Rezervoari virusa su uglavnom ptice, dok su glodavci i ostali sisavci slučajni domaćini, epidemiološki manje važni, konji i ljudi su slučajni završni domaćini jer obično nemaju dovoljno visoku viremiju da zaraze komarca, nema prijenosa s čovjeka na čovjeka. Ptice, posebno vrane i šojke, obolijevaju i uginu kada su zaražene. Neka mjesta nude procjenu uginulih ptica kako bi se procijenila prisutnost virusa zapadnog Nila u okolišu. Ljudi se uglavnom zaraze ubodom zaraženog komarca u endemskim tropskim i umjerenim regijama u ljetnim mjesecima (lipanj-studeni, vrhunac kolovoz/rujan). Rijetko se širi drugim putevima, kao npr. transfuzijom zaražene krvi ili transplantacijom organa u vremenu prije nego se uvelo
testiranje, a moguć je i vertikalni prijenos s zaražene majke na dijete (transplacentalno, porod, dojenje).
Koliko je virus opasan za zdravlje ljudi i koji simptomi ukazuju na to da su zaraženi?
-Samo 20% oboljelih razvije simptome WNV infekcije koja se javlja u prosjeku 2-6 dana nakon uboda komarca. Pacijent ima nespecifičnu febrilnu bolest, uz vrućicu prisutna je glavobolja, umor, artralgije, mijalgije, mučnina i povraćanje, ponekad otok limfnih čvorova i makulopapulozni osip i u pravilu je bez neuroloških simptoma. Neuroinvazivna infekcija virusom Zapadnog Nila je rijetka, razvije je u 1 na 150 inficiranih, najčešće se prezentira kao meningitis (upala moždanih ovojnica), encefalitis (upala mozga) ili akutna flakcidna (mlohava) paraliza. Rizik je veći u starijih osoba, imunokompromitiranih bolesnika, osoba s kroničnim bolestima te osoba na biološkoj terapiji. Ne postoji dokazano učinkovita specifična antivirusna terapija ni odobreno humano cjepivo.
Liječenje je suportivno; kod neuroinvazivne bolesti potrebni su hospitalizacija, praćenje disanja, svijesti, gutanja i autonomne nestabilnosti.
Prevencija uključuje korištenje repelenata, nošenje odjeće dugih rukava i hlače, postavljanje mreža na prozorima te uklanjanje stajaće vode oko kuća – zaključuje dr. Betica Radić.
