Gradska vijećnica Centra, po struci odvjetnica Viktorija Knežević u podužoj se objavi na društvenim mrežama osvrnula na natpise Nacionala o prijetnjama gradonančelniku Frankoviću i samu pravnu i društvenu problematiku pranja novca.
“Nacional je sinoć objavio iznimno ozbiljne tvrdnje: da Matu Frankoviću prijete pripadnici kavačkog i škaljarskog kriminalnog klana koji dio novca zarađenog krijumčarenjem droge žele oprati preko građevinskih projekata u Dubrovniku.
Nemam osobnih saznanja o tome jesu li ti navodi točni i neću o tome nagađati.
Svaku prijetnju Matu Frankoviću, njegovoj obitelji ili bilo kojem drugom javnom dužnosniku osuđujem bez ikakve zadrške. Prijetnje moraju biti istražene, a oni koji prijete pronađeni i procesuirani.
Međutim, tvrdnja da se novac od trgovine drogom pokušava oprati kroz građevinske projekte u Dubrovniku toliko je ozbiljna da je važno objasniti zašto pranje novca nije nekakvo udaljeno financijsko kazneno djelo koje se tiče samo banaka, policije i ljudi s aktovkama.
Kad sam 1995. bila na drugoj godini Pravnog fakulteta u Zagrebu, profesor kaznenog prava doveo nam je na predavanje jednog od tada vodećih međunarodnih stručnjaka za pranje novca.
Bilo je to prvi put da sam uopće čula za taj pojam.
Čovjek nam je sat vremena objašnjavao na koji način se novac zarađen drogom, trgovinom ljudima, iznudama i drugim kaznenim djelima pokušava uvesti u legalne financijske tokove.
Kada je završio, jedan mladi kolega postavio mu je pitanje koje smo, mislim, svi u dvorani imali u glavi:
„Razumijem da je problem način na koji su zaradili taj novac. Ali što je loše u tome da ga donesu u našu zemlju i ulože u neki legalan posao i oni zapravo postanu “legalni”?“
Stručnjak mu je odgovorio:
„Problem je u tome što oni sa svojim prljavim novcem donesu i svoje prljave navike. A te navike onda rastakaju društvo.“
Tu sam rečenicu zapamtila za cijeli život.
Kriminalcima pranje novca nije potrebno zato što žele postati ugledni poduzetnici. Potrebno im je zato što novac zarađen kriminalom nije siguran ni za njih same.
Milijun eura u gotovini koji ste stekli nezakonito ne možete normalno položiti u banku, kupovati njime i objašnjavati ga poreznim tijelima. Ne možete ga mirno čuvati ni u sefu jer u kriminalnom svijetu uvijek postoji netko tko će vam ga pokušati oteti, tko će vas recimo pokušati “provozati u gepektu” da vam otme taj novac.
Zato kriminalno stečeni novac traži sigurnije mjesto i legalan izgled.
Umjesto gotovine nepoznata podrijetla, cilj postaju stan, hotel, zemljište, tvrtka ili dobit koja na papiru izgleda potpuno zakonito. Pritom se često koriste druge osobe, povezane tvrtke i formalni vlasnici iza kojih se skriva onaj čiji je novac doista uložen.
Građevinarstvo i nekretnine za to su posebno pogodni. U jednom projektu imate kupnju zemljišta, projektiranje, dozvole, gradnju, izvođače i podizvođače, materijal, kredite, ulaganja, prodaju stanova i poslovnih prostora. Novac može ući u različitim fazama, pomiješati se s legalnim prihodima i na kraju izaći kao naizgled čista zarada.
Zato Europol upozorava da su građevinarstvo i nekretnine među sektorima koje organizirani kriminal posebno često pokušava iskoristiti, procjenjuje se da se preko 40 % nelegalnog novca pere na taj način. Pranje se može događati već pri kupnji zemljišta, zatim tijekom gradnje, a na kraju i kroz prodaju ili korištenje izgrađenih nekretnina.
Naravno, to ne znači da je svaki investitor sumnjiv, da je svaki strani kapital prljav ili da iza svake građevine stoji kriminal.
Znači samo da institucije moraju znati tko je stvarni vlasnik novca, odakle novac dolazi i odgovara li ulaganje legalnim prihodima osobe koja se formalno pojavljuje kao investitor.
Jer kriminalni kapital ne ulazi na tržište samo kao novac.
On može kupovati nekretnine iznad njihove stvarne vrijednosti, poslovati s gubitkom dok ne ukloni legalnu konkurenciju, plaćati usluge koje pošteni poduzetnici ne mogu platiti i stvarati mrežu ljudi koji mu duguju posao, novac ili uslugu.
S vremenom više ne kupuje samo zemljišta, zgrade i tvrtke.
Kupuje šutnju, informacije, utjecaj i zaštitu.
Upravo je to smisao rečenice da s prljavim novcem dolaze i prljave navike. UNODC upozorava da pranje novca omogućuje organiziranim kriminalnim skupinama ulazak u legalne institucije, preuzimanje dijelova gospodarstva i podmićivanje javnih dužnosnika. FATF naglašava da sprječavanje pranja novca nije birokratska formalnost, nego način da se spriječi daljnji kriminal i zaštite društvo, gospodarstvo i financijski sustav.
Zato, ako su navodi Nacionala točni, ovo nije samo pitanje sigurnosti gradonačelnika.
Onda je ključno pitanje je li kriminalni novac doista pokušao ući u dubrovačke građevinske projekte, koliko je daleko stigao i jesu li institucije na vrijeme provjeravale podrijetlo novca, stvarne vlasnike i poslovne veze osoba koje se pojavljuju kao investitori.
Javnost ne treba znati operativne detalje istrage ni podatke koji bi nekoga ugrozili. Ali ovako teške tvrdnje o kriminalnim klanovima, novcu od droge i građevinskim projektima u Dubrovniku ne bi smjele ostati samo na naslovnici i anonimnim izvorima.
Nadležne institucije trebaju, u granicama koje ne ugrožavaju postupanje, jasno reći što je službeno utvrđeno, što se istražuje i poduzimaju li se financijske istrage koje mogu otkriti kamo je novac išao i tko iza njega stvarno stoji.
Jer ako je u pozadini organizirani kriminal, policijska zaštita jednog čovjeka nije dovoljna.
Društvo se štiti tako da se prati novac, otkrivaju stvarni vlasnici, oduzima nezakonito stečena imovina i sprječava kriminalni kapital da kupi mjesto u legalnom gospodarstvu i javnom životu.
Onaj stručnjak prije trideset i jednu godinu bio je u pravu.
Prljav novac nikada ne dolazi sam.
S njim dolaze prijetnje, korupcija, kupovanje šutnje i uvjerenje da sve – i svatko – ima svoju cijenu.
A kada se takve navike jednom ukorijene, više se ne pere samo novac.
Počinje se rastakati društvo”, napisala je Knežević u podužoj Facebook objavi.
