Bugenvilija i sunce vole se javno. I rađaju najljepše cvjetove koje bogato ukrašavaju naše tarace, zidove, okućnice davajući posebni kolorizam ljetu u priobalnim krajevima. One su najljepša razglednica s juga.
Priča o bugenviliji nas vodi u davnu 1768. godinu kada je francuski botaničar Philibert Commerson u Rio de Janeiru otkrio prekrasnu, njemu do tada nepoznatu biljku. Nazvao ju je Bugenvilija, po francuskom admiralu Louis Antoine de Bougainvillei, zapovjedniku broda kojim je Commerson obilazio do tada neistražene zemlje, u potrazi za novim biljnim vrstama. Riječ je o biljci tropskih i suptropskih područja Južne Amerike, pa su klimatske prilike ograničavajući faktor uzgoja, ali s njome nema velikih poteškoća, voli osunčana mjesta, dosta vode, a nagrađuje raskošnom ljepotom. Kod nas se može vidjeti uzduž većeg dijela priobalja, te na otocima, izuzev područja sjevernije od Lošinja koji je krajnja točka uzgoja na otvorenom. Optimalno je mjesto ono na kojem će bugenvilija najmanje osam sati dnevno biti okupana suncem, budući će jedino na takvom položaju uzvratiti obilnom cvatnjom.
Iako ih ima u velikom rasponu boja, najčešća je ova tamno ružičasta kakvu viđamo svugdje oko nas.
No, iako joj se svi dive, ne žele je svi u blizini svojih kuća, jer, prema nekim vjerovanjima, ne donosi sreću. Priče o izazivanju loše sudbine za ukućane koji ispred svojih kuća imaju bugenvilije brzo se šire, iako za njih, poput tolikih drugih u usmenoj predaji, ne postoje neki posve valjani razlozi.
Jer i bugenvilije, poput tolikih drugih, u nekim se kulturama smatraju biljkama koje donose zaštitu i sreću, a u drugim, zbog svojih oštrih trnova i bujnog rasta prate ih i određena vjerovanja o lošoj sreći. Smatra se da ta oštra energija može privući neželjene utjecaje, stvarati prepreke i poticati svađe u kući.
No, ukoliko je suditi po učestalosti sadnje u našem kraju, ipak je više onih koji tim pričama ne pridaju nikakve važnosti, osim što uživaju u ljepoti te raskošne ljetne ljepotice.
FOTO: Lea Pavlović
