Dubrovkinja Klara Knego predstavila je protekle nedjelje u prostoru galerije Sebastian izložbu “Grad 020”.
Izložba donosi 15 slika koje su rezultat intenzivnog kreativnog procesa i dubokog likovnog istraživanja. Središnji estetski elementi izloženih djela su plavi tonovi i detalji kroz koje autorica rješava kompleksne likovne probleme na platnu.
Motivi izložbe su ukorijenjeni u trajanje, urbanu matricu i arhitektonsku baštinu Dubrovnika. Kroz vizualno istraživanje gradskih zidina, dubrovačke luke, ljudske pristupnost i prepoznatljivih lokalnih veduta, autorica ne bilježi samo fizički prostor, već intenzivnu unutarnju potrebu za definiranjem atmosfere i identiteta Grada.
“Klara Knego ima svoj prepoznatljivi slikarski izraz temeljen na plavoj paleti. Točka. U svom radu kontinuirano istražuje motiv(e) Dubrovnika. Točka. I to je sve što trebate znati. Sve ostalo je na platnima pred vama, na novoj autoričinoj izložbi kojom se svojoj dubrovačkoj publici predstavlja na samome početku ljeta, u vrijeme najduljih dana u godini. Solsticij kao da podsjeća na činjenicu da je ljeto doba velike dinamike, gibanja i ispunjenosti. U Dubrovniku, okrenutome jugu (zanemarimo sada kako zimi s juga može dolaziti i nabubreno sivilo šiloka) i suncu, a to znači i turizmu, ljetni suncostaj na određeni način najavljuje vrhunce godišnjega ciklusa.
Vratimo se početcima: autoričin se slikarski izraz temelji na plavoj boji i na motivu Dubrovnika. Tako sve počinje. Kroz igranje početnim plavim mrljama na platnu koje onda daju smjer kamo dalje ići. Tako započeto slikarsko istraživanje uz dva početna čvrsta elementa može otvoriti brojne mogućnosti. Možda će opuštenijemu gledatelju rezultat svakoga od tih likovnih istraživanja izgledati jednako ili slično, no nije tako. Poigravanje mrljom/lokvicom kao početkom te nastavak gradnje slike linijama i potezima doprinose gradbenoj dinamici svake slike na drugačiji način. Dodajmo tome kompozicijsku jasnoću i najčešće jednostavnu organizaciju kadra i dobit ćemo na njezinim velikim platnima skup svih tih elemenata koji uz proklamiranu dominaciju plave boje sugeriraju slobodu, otvorenost i putovanje, ali i svojevrsnu kontemplaciju. Fragmenti dubrovačkih vizura i arhitektonskih ambijenata motivska su osnova praktički svake slike i jasno nas pozicioniraju u mjesto (uglavnom i u vrijeme) događaja. No, prizori iz koji su ljudi uglavnom odstranjeni mogu sugerirati snagu Grada i njegove vizualne sile kojom „pritišću“ ne samo u baštinskome, već i u likovnome smislu. Grad nam je u oku (i srcu) toliko jak da nam ne da odvojiti se od njega. S druge strane, autorica izražava i neke univerzalne osjećaje (opuštenosti, putovanja, slobode…), ali i njih stavlja u dubrovački ugođaj. Sve to podsjeća na to kako se u Dubrovniku „ne može živjeti u svome vremenu već isključivo u njegovu vremenu; preciznije, u njegovu bezvremenu“ – no svi koji ga vole i razumiju na to su (na ovaj ili onaj način) zapravo sami pristali.
Različiti motivi pripovijedaju i različite pripovijesti; prizor gradske luke s barkama i prepoznatljivim lokrumskim brodićem kao da govori o mogućnosti putovanja; oživljeni maskeroni s Onofrijeve fontane podsjećaju na životnost mitoloških bića koja su u renesansi našim sugrađanima zasigurno imala značenja povezana s vodom; lako će biti da je čovjek zaustavljen u šetnji zidinama kontemplativan (ali može isto tako biti, znatiželjan, zbunjen ili umoran), vrtlog plavih mrlja nad kupolom katedrale možda su gust ljetni eter nad gradom ili pljusak u nastanku; ženske noge koje vire iz mora sugeriraju opuštenost i igru (ali i misterij koga predstavljaju), a zamišljenost i/ili opuštenost (odsutnost?) pokazuju i ljudi prikazani na Porporeli. Izostanak ljudskih likova bilo je do sada jedno od bitnih obilježja slikarstva Klare Knego, no ova je izložba u njezine kadrove uvela i ljude (i pse). Ljudski likovi dopunjavaju spomenute ambijente Grada i nadograđuju slikarsku pripovijest. Na način na koji su „upotrijebljeni“ oni pojačavaju ukupan dojam, ne nameću se prizoru već mu se u osnovi podređuju. Novine u njezinu slikarstvu, podrazumijeva se, rezultat su ranijih razvojnih faza. Ciklus slika prikazanih na ovoj izložbi pomak je i u načinu gradnje slike: linije su nešto slobodnije, plava boja nije (samo) čvrsta i dominantna osnova već sada kroz različite oblike mrlja i lokvi vodi slikarski proces kroz istraživačku igru do rezultata. Ozbiljno zaigrana plava mrljavost. Veseli nas vidjeti nastavak igre jer ova ljetna izložba (kada je čitav svijet u praćenju jedne druge igre) pokazuje kako je u slikarskome smislu ona vodi naprijed”, kazao je o izložbi Ivan Viđen.
