U europskoj poljoprivredi, pa tako i u maslinarstvu, održivost više nije samo deklarativni cilj, nego mjerljiv i reguliran okvir poslovanja. U tom se kontekstu sve češće govori o ESG kriterijima – okolišnim (Environmental), društvenim (Social) i upravljačkim (Governance) pokazateljima – koji postaju ključan alat za procjenu koliko je neka proizvodnja usklađena s načelima održivog razvoja.
Europska unija posljednjih godina uvodi nove standarde kojima se želi unaprijediti učinkovitost korištenja tla, vode i energije, smanjiti negativan utjecaj poljoprivrede na okoliš te istodobno povećati sigurnost i kvalitetu hrane. Maslinarstvo, kao dugoročna i izrazito prostorno vezana proizvodnja, pritom se prepoznaje kao sektor s velikim potencijalom, ali i jasnom odgovornošću.
Zašto se ESG posebno odnosi na maslinare?
Poljoprivreda je jedan od rijetkih sektora koji izravno utječe na velik broj ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, zbog čega se nalazi visoko na listi prioriteta europskih politika. To u praksi znači da će se ESG standardi najbrže i najkonkretnije primjenjivati upravo u primarnoj proizvodnji i prehrambenoj industriji.
Za maslinare to ima vrlo jasan smisao: upravljanje tlom, racionalna potrošnja vode, smanjenje emisija, očuvanje bioraznolikosti te uvjeti rada u masliniku i uljari sve su češće predmet procjene – ne samo regulatora, nego i otkupljivača, distributera i krajnjih kupaca.
U središtu nove europske regulative nalaze se EU Taksonomija i Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD). Iako su obveze izvještavanja zasad usmjerene na veće tvrtke, njihov se učinak već sada prenosi na cijeli lanac vrijednosti.
Drugim riječima, velike prehrambene tvrtke, izvoznici i trgovci sve češće od svojih dobavljača – uključujući maslinare i uljare – traže podatke o potrošnji resursa, načinu gospodarenja otpadom, radnim uvjetima i praćenju okolišnih pokazatelja. ESG tako postupno postaje standard i u segmentima gdje formalno još nije zakonska obveza.
Kako se maslinari mogu pripremiti za ESG zahtjeve?
Za većinu malih i srednjih proizvođača prvi korak nije birokracija, nego pregled vlastite prakse. Potrebno je sagledati koliko se vode i energije troši, kako se gospodari nusproizvodima, na koji se način obrađuje tlo te kakvi su uvjeti rada u sezoni berbe.
Na temelju tih podataka moguće je izraditi jednostavnu ESG strategiju s jasno postavljenim ciljevima i realnim koracima poboljšanja. U maslinarstvu se kao prioriteti najčešće izdvajaju učinkovitije navodnjavanje, smanjenje potrošnje energije u preradi, digitalizacija praćenja proizvodnje te ulaganja u opremu i tehnologije koje povećavaju otpornost na klimatske rizike.
Iako se ESG često doživljava kao složen i zahtjevan sustav, iskustvo pokazuje da poljoprivredne tvrtke koje mu pristupe sustavno i uz stručnu podršku relativno brzo ostvaruju konkretne koristi – od bolje organizacije proizvodnje do lakšeg pristupa tržištima i financiranju.
Upravo zato sve je veći naglasak na edukaciji proizvođača. Programi cjeloživotnog obrazovanja, poput onih koje razvijaju akademske i savjetodavne institucije, osmišljeni su kako bi maslinarima i drugim poljoprivrednicima pružili praktična znanja o izradi ESG strategija, usklađivanju s regulativom i korištenju alata za mjerenje okolišnih i društvenih učinaka.
ESG kao dugoročna investicija u maslinik
Za maslinare ESG ne bi trebao biti isključivo administrativni teret, nego okvir koji pomaže dugoročno očuvati proizvodnju, tlo i tržišnu poziciju. U uvjetima klimatskih promjena, rasta troškova i sve zahtjevnijih potrošača, održivo upravljanje maslinikom postaje preduvjet stabilnosti.
Maslinarstvo je po svojoj prirodi dugoročna djelatnost. Upravo zato ESG kriteriji, kada se pravilno primjenjuju, mogu postati saveznik u očuvanju kvalitete, prepoznatljivosti i konkurentnosti maslinovog ulja – danas i u godinama koje dolaze.
