Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora pozivaju na otvorenje izložbe Nikice Jurkovića Bez naziva (Procesi) koje će se održati u srijedu 3. rujna u 19 sati u Galeriji Flora.
“Prolazeći kroz džepove vlastite odjeće, torbu ili ruksak, svima nam se dogodilo da naiđemo na stari račun koji u tom trenutku, iz znatiželje ili dosade, odlučimo ponovno promotriti. Iako se na prvi pogled može činiti kao beznačajan dokument, ako dovoljno dugo zadržimo pozornost, on nam može precizno otkriti nekoliko ključnih informacija o nama, pritom ne otkrivajući našu dob, spol, zvanje ili nacionalnost: otkriva nam na kojoj smo se lokaciji na svijetu određenog datuma nalazili, što smo točno radili i u kojem trenutku, odnosno koliko je sati tada bilo. Te su informacije u većini slučajeva dovoljne da rekonstruiramo širu sliku događaja, pa se nerijetko možemo prisjetiti i kako smo proveli taj dan, koje su okolnosti dovele do tog mjesta, kako smo izgledali i kako smo se osjećali. Tako naizgled banalan komadić papira, kao zapis u vremenu, pamti našu jedinstvenu orbitu i postaje svojevrsni autoportret. Dobiva li taj predmet nakon proživljenog trenutka novo značenje ili vrijednost?
Rad “Autoportreti (Brojevi s redomata)”, umjetnika Nikice Jurkovića primjer je takvog „post-contemporary readymade“ koncepta. To je jedan od ukupno pet radova izloženih na izložbi “Bez naslova (Procesi)” u galeriji Flora, nastalih u posljednjih pet godina. Osim što istražuje fenomen pamćenja kroz svakodnevne rituale prikupljanja i arhiviranja, rad “Autoportreti”, kao i preostala četiri rada na izložbi, u fokusu ima proces protjecanja vremena i njegovo naknadno redefiniranje.
Fizičko bilježenje pamćenja i vremena putem nizanja i multipliciranja prisutno je i u radu “Bez naslova (Karte)”, seriji grafika u dimenziji tramvajskih karata. Još jedan čin iz svakodnevice prelazi u umjetnički postupak, pri čemu svakim novim umjetnikovim otkucavanjem jednog te istog bijelog pravokutnika u tramvaju otisak postaje sve manje čitljiv, sve dok se potpuno ne apstrahira i prestane služiti svojoj izvornoj svrsi dokumentiranja prolaznosti.
Donekle zaseban koncept u sklopu izložbe predstavlja rad “Ovo je Patka (Oglasi)”. Inicijalno zamišljena kao neka vrsta brenda koji se promovira kroz uporabne predmete poput majica, šalova ili ručnika, Patka je u ovoj varijanti potencijalno beskonačni niz oglasa postavljenih u javnom prostoru. Jurković je prvi put kao kopiju crteža izložio u jednom pothodniku u Beogradu, a nakon što je uklonjena, svaki idući oglas referirao se na posljednju izmijenjenu verziju. To konkretno znači da se više ne traga za originalom, nego za kopijom kopije kopije itd. Osim što je ponovno prisutan element umnažanja i posljedičnog gubitka čitljivosti, Patka unosi i dozu humora – evocirajući svojom jezičnom sintagmom prevaru.
Kao što “Ovo je Patka (Oglasi)” ima svoj vlastiti tijek, tako je i “Stub prijateljstva” rad u stalnoj mijeni. Radi se o transkriptu WhatsApp razgovora između umjetnika i njegova prijatelja Mihaela Klanjčića, koji se nadopunjuje sa svakim novim izlaganjem, počevši od 25. 5. 2018. Listovi A4 papira smješteni su između dva betonska bloka i nisu dostupni za čitanje, a sadrže doslovno sve što je ikada digitalno izrečeno unutar jednog odnosa, prelazeći tako iz efemernog u materijalno. Ovakvim pohranjivanjem memorije jednog prijateljstva ono postaje na neki način sigurno od distorzije i zaborava, dok stup s vremenom fizički raste. Drugačija vrsta bilježenja kolektivnog iskustva prisutna je u posljednjoj seriji “Odlikaši (Sakupljači petica)”. Nastajući spontano iz igre, umjetnik sakuplja raznobojne papiriće koji označavaju da je u paketiću za motanje duhana preostalo još pet rizli. Papiriće lijepi na karton redoslijedom kojim ih sakuplja, nižući ih u redove i stupce te potencirajući broj pet. Pritom se pojavljuje neočekivani koloristički moment, a s vremenom se u stvaranje rada uključuju i drugi ljudi. Ponovno je prisutan dvosmisleni element kroz naslov rada, koji aludira na školski sustav ocjenjivanja na ovim prostorima.
Osim važnog aspekta bilježenja protoka vremena, prisutnog u svim radovima Nikice Jurkovića – takozvanog “snapshota vremena” – što je u srži spomenutog „post-contemporary readymade“ koncepta, ovakav pristup posljedično preispituje i autorstvo, originalnost te kapitalističku produkciju. Umjetnički rad odražava kulturni kontekst i stalno se nadograđuje novim značenjima. Tako naposljetku možemo prepoznati još jedan razlog aktualnosti Jurkovićeva rada – održava se napetost između kapitalističke i umjetničke proizvodnje, odnosno između neugasle potrebe za individualnošću i osobnim formiranjem te potrebe za komercijalnom produkcijom. Radovi na neki način postaju svjedoci svoga vremena i suvremeni po samoj svojoj biti – poput trenutne snimke vremena prema umjetnikovom odabiru, koja se suprotstavlja bezvremenosti umjetničkih djela u klasičnim žanrovima”, napisala je o izložbi Tena Bakšaj.
Nikica Jurković rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao je Dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2012.) te potom na Odsjeku grafike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (2018.), s najvećom pohvalom Summa Cum Laude. U sklopu Erasmus+ programa, završio je Preddiplomski studij Bellas artes na Sveučilištu Complutense u Madridu (2017.) Izlagao je na desetak samostalnih i brojnim skupnim izložbama. Sudjelovao je na rezidenciji Unlimited (New York, SAD, 2025.) i Haffenkombinat (Leipzig, Njemačka, 2019. i 2024.). Dobitnik je pohvale 34. Salona mladih te Nagrade Radoslav Putar 2024. godine.
Član je HZSU-a i HDLU-a. Živi i djeluje u na relaciji Beograd – Zagreb.
Izložba se može pogledati do 19. rujna svaki dan od 9-12 sati i od 17-20 sati.
Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com
