Odlazak velikog dobročinitelja i zaljubljenika u Dubrovnik i njegovu spomeničku baštinu, gospara Iva Felnera izazvao je niz zahvala gotovo svih ustanova u kulturi Grada Dubrovnika i ministrice kulture koja se prigodnim riječima oprostila od tog velikog čovjeka.
I baš kao smo i rekli, popis njegovih dobročinstava je puno duži od onoga već općepoznatog, jer se najčešće nabrajaju i spominju veliki projekti koje je kao upravitelj Zaklade Caboga Stiftung podržao, pokrenuo ili dovršio.
A dragocijeno je ponekad istaknuti i spomenuti se i “malih projekata” koji su ostavili veliki trag u zajednici, kao što je bila obnova kapelice pri Kneževu dvoru u Pridvorju, čega se spominje gospar Niko Kapetanić kojega je s gosparom Felnerom vezivalo lijepo prijateljstvo.
Naime, 2022. Društvo prijatelja dubrovačke starine je odlučilo obnoviti kapelicu nakon što je identificiran položaj njezinih temelja u neposrednoj blizini Kneževa dvora u Pridvorju. Crkva je do travnja 2022. izgrađena, a 4. travnja iste godine je i posvećena. Važno je pripomenuti da je sve troškove nastale obnovom kapelice snosila zaklada CABOGA Stiftung na čelu s gosparom Ivom Felnerom, koji je znao prepoznati i važnost tiskanja knjiga s povijesnom tematikom kojom se Kapetanić bavi, pa se suradnja očitovala i na tom području.
Stara crkva sv. Martina po kojoj je cijela kaznačina nosila ime, proširena je u franjevački samostan sv. Vlaha. Zahvaljujući Društvu, danas, nakon punih 600 godina u Pridvorju je opet sv. Martin.
Kapelica pri Kneževu dvoru u Pridvorju vjerojatno je sagrađena kad i Dvor, najkasnije oko 1440. Prvi put se spominje 1507. godine kad Malo Vijeće donosi odluku o popravku crkve kako bi se u njoj mogla obavljati vjerska služba za kneza i njegovu družinu. Crkva se nalazila uz istočnu stranu dvora.
Godine 1710. prigodom vizitacije župne crkvre sv. Srđa i Baka odlučeno je da se u crkvi odmah izradi nova oltarna pala s obzirom da je stara bila dotrajala. Nova pala izrađena je iste 1710. godine. Uz crkvu sv. Srđa i Baka prikazan je i Knežev dvor, a uz njega sa istočne strane kapelica s potrijemkom. Nakon prodaje Dvora privatnim vlasnicima u 19. stoljeću crkva je razgrađena, a kamen korišten kao građevni materijal za gospodarske zgrade – doznajemo zanimljivu crticu iz povijesti Dvora i crkvice, Niko Kapetanić.
