Danas društvene mreže veoma često preuzimaju onu funkciju koju su nekad imale “ćakule na ulici”, samo je njihov učinak puno “ubojiti” i agresivniji jer je nerijetko sakriven iza različitih lažnih imena. Izbor stabala na Gruškoj i Lapadskoj obali izazivao je brojne komentare i primjedbe građana koji se, s jedne strane “razumiju u sve”, a s druge su spremni govoriti i dok nisu saslušali struku i obrazloženja zbog kojih se posegnulo za nekim rješenjima u javnom prostoru oko nas. Krajobraznu arhitekticu Miu Erak iz dubrovačkog Studija Landa zamolili smo za odgovore na pitanja koja su nas najviše zanimala oko odabira i razloga za odabir vrsta stabala koje susrećemo u Lapadu i Gružu.
Prema prvotnom planu na Gruškoj obali je u jednom dijelu trebala biti posađena gledicija, ali se od toga odustalo i odlučilo se za muške murve. Zašto je došlo do promjene i o kakvim je vrstama stabala riječ?
-U užem izboru za prostor dijela rive bila su stabla gledicije bez ploda i trnja, te murve bez ploda. Međutim, zbog nekoliko prednosti murvi, poput veće otpornosti na sol, bolje tolerancije na rezidbu i bržeg rasta, te zbog trenutne teže dobavljivosti željene forme gledicije, konačan odabir pao je na murvu bez ploda. Uz to, murva ima i prostorni i povijesni kontinuitet sadnje na Gruškoj i Lapadskoj obali.
Na rivama dalmatinskih gradova i mjesta, murve su bile prisutne sve do tridesetih godina 20. stoljeća, zahvaljujući svojoj otpornosti na sol, brzom rastu i ugodnoj hladovini koju su pružale ljeti, dok su zimi dopuštale prodor svjetlosti i topline. No, početkom 20. stoljeća, murve su zamijenjene palmama. Na Visu je prije stotinjak godina osnovan rasadnik palmi koji je počeo opskrbljivati javne obalne prostore dalmatinskih gradova i trend se ubrzo proširio na čitavu obalu.
Što se sve u promišljanju o prostoru koji se ozelenjava uzima u obzir, koji se kriteriji moraju zadovoljiti da bi neka stabla bila odabrana za pojedine lokacije?
-Odabir stabala ovisi o mnogim faktorima, a ključni su uvjeti lokacije, specifičnosti prostora i željena funkcija stabla. Prirodni uvjeti, poput klime, tla i mikroklime, određuju koje vrste mogu uspješno rasti – važno je uzeti u obzir temperaturu, količinu padalina, vlažnost zraka, osunčanje, kao i kemijska i fizikalna svojstva tla. Osim toga, svako stablo ima svoje biološke karakteristike koje treba uskladiti s prostorom – visinu i širinu krošnje, tip korijenja te otpornost na bolesti i štetnike. U urbanim sredinama dolaze dodatni izazovi, poput ograničenog prostora za rast, blizine infrastrukture, zagađenja…
U pojedinim projektima važni su i kulturno-povijesni aspekti, primjerice kod obnove povijesnih perivoja ili oblikovanja prostora s izraženom simbolikom, poput memorijalnih parkova i groblja. Na kraju, presudna je i uloga stabla – hoće li služiti za stabilizaciju tla, pružati hlad i stvarati ugodan ambijent ili će biti odabrano zbog jednostavnog održavanja i otpornosti. Svaki od ovih čimbenika oblikuje konačan izbor vrste, a pravi odabir omogućava skladan rast stabala i dugoročnu dobrobit prostora u kojem se nalaze.
Često se “pribokava” kako se sade listopadna, a ne zimzelena drveća… zašto ste u hortikulturnom uređenju pribjegli tome?
-Vegetacijska osnova Dubrovnika i okolice je zimzelena, no na određenim lokacijama, poput drvoreda uz prometnice i zgrade, listopadne vrste drveća imaju značajne prednosti. Njihove krošnje ljeti pružaju hlad, smanjujući efekt toplinskih otoka, poboljšavajući mikroklimu, dok zimi, omogućuju prodor sunčeve svjetlosti, što doprinosi prirodnom zagrijavanju i boljoj osvijetljenosti prostora. Listopadna stabla također bolje podnose urbane uvjete, poput zagađenja, visokih temperatura, i suše, te često imaju manje invazivan korijenov sustav, što olakšava sadnju uz infrastrukturu. Osim toga, njihovo lišće se brže razgrađuje, smanjujući potrebu za održavanjem. Brži rast, osobito u početnim fazama, omogućuje brži razvoj drvoreda i veća stabla.
Među negativnim komentarima su i primjedbe kako će lišće s listopadnih stabala padati u more… imate li uopće komentar na to?
-Često se zanemaruje da zimzelena stabla poput česvine, masline i bora također gube lišće, i to u značajnim količinama. Borovi, primjerice, gube starije iglice s unutarnjih dijelova krošnje, a proces je spor i postupan. Iglice se dugo zadržavaju na tlu i sporo se razgrađuju. I česvina i maslina gube starije listove koji se nakupljaju na tlu, a razgradnja traje dulje nego kod listopadnih stabala, koje uz to opadaju odjednom, što olakšava održavanje. Murve su bile drvoredna stabla na rivama svih dalmatinskih gradova te lišće nikada nije predstavljao problem.
