Poznati dubrovački arhitekt Vlaho Alamat, visokopozicionirani je član s Nezavisne liste Marka Dragičevića “Hoćemo Grad” koji je javnosti već predstavio nekoliko urbanističko prostornih rješenja koje uključuju promet, ali i novi vid života u zajednici. Alamat je poznat po elegantnoj arhitekturi koju nenametljivo smješta u prostor (poput ex Hotela Orlando), a svi su bili oduševljeni njegovom vizijom Terminala u Gružu na natječaju koji je poništen zbog “namještaljki” i nepravilnosti.
S Alamatom razgovaramo o nekim projektima koji bi prema njegovom mišljenju značili poboljšanje kvalitete u životu.
Čime ponukani ste se odlučili sudjelovati na predstojećim lokalnim izborima?
-Dva su ključna pokretača. Prvi je Marko Dragičević, a drugi je što osim mnogih novih ideja koje sada predstavljamo, čitav niz ideja i promišljanja nosim u sebi već godinama Marko me osvojio kao čovjek – izuzetno je inteligentan, elokventan, ima snažan osjećaj za društvenu pravdu, i ono što osobno jako cijenim – sjajan je u humoru i komunikaciji s ljudima. Još dok smo mi studirali, on je pokretao ozbiljne projekte, u marketingu i televiziji. Ima energiju i viziju. U njegovom užem timu sam kao arhitekt, a tu su još Tonči Šarić, pravnik s iskustvom u upravljanju sustavima, Alan Đurić, međunarodni IT stručnjak. To je spoj stručnosti, kreativnosti i odgovornosti.
Što vam je cilj s ovom kandidaturom?
-Naš cilj je okupiti kreativnu i stručnu scenu Dubrovnika, i umjesto da i dalje živimo samo na račun Grada kojeg su nam ostavili naši stari – što je neizmjerno vrijedno – želimo pokrenut novu pozitivnu energiju i stvarati novu vrijednost, prepoznatljivu, suvremenu i održivu, a istovremeno njegovati ono što nas čini Dubrovnikom: kulturu, pomorsku baštinu, grad i prirodnu ljepotu. Posebno se zalažem za to da se grad ne uređuje po političkim interesima, već prema znanju i struci. Vrijeme je da arhitekti, urbanisti i inženjeri budu ti koji promišljaju prostor – a ne da im se prostor nameće kroz političke nagodbe.
Imate li dojam da građani prepoznaju taj pristup?
-Iskreno – znam da radimo dobre stvari. Radimo ozbiljno, konkretno s argumentima i dušom. Je li to dovoljno vidljivo? Ne znam, ali vjerujem da se iskrenost, znanje i vizija prepoznaju – čak i kad kasnije dođu do ljudi. No najvažnije nam je da pokažemo da se Grad može voditi znanjem, integritetom i suradnjom, a ne samo formalnom vlašću. Mi to radimo iz uvjerenja, a ne interesa. Hoće li ljudi to prepoznati – vidjet ćemo. Ali radimo to srcem i glavom, i vjerujem da se to osjeti.
Nosite u programu Điratu i Kulturni terminal, o čemu je tu riječ?
-Đirata – novi gradski đir je naziv naše prostorne vizije grada koju donosimo u našem programu. Dubrovački đir ne znači samo šetnja – to je i doživljaj, druženje, stil života. Tako i naša Đrata donosi jedan novi doživljaj Dubrovnika, nove prilike za druženje i mogućnosti za kvalitetniji životni stil svih građana, a što je jako važno i nove poslovne prilike. Osnovna shema Đirate je tzv. dubrovački Y prepoznatljiva koncepcija prostornog i sadržajnog razvoja grada. Uz već spomenuti Kulturni centar tu je i projekt Morskih vrata i Arena Expo o kojem ćemo kroz ovu kampanju detaljnije govoriti. Uskoro uz ove projekte izlazimo s nizom konkretnih prijedloga – od priuštivog stanovanja, preko uređenja kvartovskih centara, do transformacije sportskih prostora, projekta dječje klupe kojom želimo djecu vratiti na ulicu … i još puno toga.
Imate li rješenja za prometne probleme Dubrovnika?
-Svakako jako važna su prometna rješenja koja smo predstavili i koja ćemo i dalje predstavljati. Na društvenim mrežama smo predstavili rješenje prometnog rasterećenja Ilijine glavice. Uz sva rješanje koja ćemo predstaviti uređenje je kvartovskih društvenih i poslovnih centara što smatramo osobito važnim. Želimo da građani u krugu od 15 minuta hoda imaju trgovinu, ambulantu, vrtić, društvene prostore za sve društvene dobi, mogućnost zaposlenja i ostalo. Da stvaramo tzv. 15-minutni grad u kojem ćemo imati minimalnu potrebu da sjedamo u auto kako bismo ostvarili osnovne životne potrebe. Moramo pametno planirati grad i ne smije nam se ponoviti greška kakvu smo napravili sa Studentskim domom. Sam dom je vrhunski projekt, ali na potpuno krivom mjestu. Na mjestu gdje smo trebali napraviti centar gradskog kvarta Montovjerna, mjesto susreta stanovnika Čokolina, Peytona, Hladnice, Solidarnosti, Kineskog zida …To je trebalo biti mjesto susreta svih generacija između kvartovskog vrtića i osnovne škola. Moramo pametno planirat i gradit da podižemo kvalitetu postojećeg stanovanja.
Gdje bi se, prema Vašem mišljenju, Dubrovnik mogao i trebao širiti?
-Razvijali bi koncept tzv. vrtnog grada – urbane sredine koja spaja prednosti grada i sela, a izbjegava njihove nedostatke. Takvi vrtni gradovi ili sela planirali bi se uz postojeća gornja sela Dubrovačkog primorja, s naglaskom na održivo stanovanje, lokalnu proizvodnju, zajedništvo i zdrav život. Povijesno gledano, Dubrovnik je – uz gusti urbanizam unutar zidina – još od 13. stoljeća razvijao i svoju vrtno-gradsku matricu u predgrađima – Pile, Kono, Boninovo – gdje su na terasastim parcelama i uz stare putove nicali vrtovi, ladanjske kuće i rezidencijalna arhitektura stopljena s krajolikom. Danas, nova predgrađa Dubrovnika nalaze se u selima Dubrovačkog primorja. U svakom takvom naselju razvijali bismo osnovnu infrastrukturu: školu, kulturni i sportski sadržaj, prostore za rad i rekreaciju, ali ključ svega je prometna povezanost. Do Pelješkog mosta gradili bismo autocestu, a nakon mosta – više ništa nije daleko. Za mene je sve nakon Pelješkog mosta Dubrovnik – jedinstveni prostor mogućnosti, sreće i obilja. Brza cesta povezala bi Imoticu, Trnovu, Mravnica, Majkove, Mravinjac, Mrčevo, Gromaču, Ljubač i Osojnik s Dubrovnikom – stvarajući mrežu održivih, dostupnih i dobro organiziranih naselja. To nam se već nudi. Samo to treba prepoznati, isplanirati i povezati. Naš cilj je spojiti raznolikost gradskog života sa smirajem i prirodom sela – živjeti u zdravom, održivom okruženju, uz ekološku poljoprivredu, zajednicu i prostor za obitelj i rad i budućnost.
Što mislite o zabranama prometovanja i posebnom režimu oko povijesne jezgre?
-Dok aktualna gradska vlast uvodi zabrane prometa oko povijesne jezgre, mi nudimo sustavno rješenje koje ne kažnjava – već povezuje. Razvili bismo integrirani sustav park ‘n’ ride i drop-off zona za turiste na strateškim točkama Morska vrata (Porta Maritimo), Kulturni terminal, Ilijina Glavica (Porta Urbana). Ove zone bile bi povezane električnim trambusima Đirata, koji omogućuju tih, čist i učinkovit prijevoz do povijesne jezgre – bez prometnog zagušenja i vizualnog pritiska na Grad. Vjerujemo da građani Dubrovnika moraju imati jednake mogućnosti kretanja i prometovanja gradom tijekom cijele godine. Uveli bismo progresivnu naplatu parkiranja. Prvih pola sata bilo bi besplatno u cijelom gradu, kako bi građani mogli bez naplate obaviti kraće obveze. Cijena bi zatim rasla ovisno o duljini zadržavanja i popunjenosti parkirališta. Kad je popunjenost visoka – cijena raste. Kad je niska – cijena pada. Sustav bi bio podešen tako da održava oko 15% slobodnih parkirnih mjesta, što smanjuje nepotrebno kruženje i potragu za parkirnim mjestom. Građani bi putem mobilne aplikacije imali uvid u cijene i dostupnost, a sustav bi poticao korištenje alternativnih prijevoznih sredstava za duži boravak u središtu grada (ovo se ne odnosi na stanovnike koji imaju paravo dugotrajnog parkiranja na javnim površinama). Naša politika nije politika zabrana, već politika reda i poštovanja – i prema Gradu i prema građanima.
S obzirom na veliki broj turista u Dubrovniku, biste li redefinirali turističke pristojbe?
-Da, smatram da je došlo vrijeme za redefiniciju turističkih pristojbi u Dubrovniku. Boravišnu pristojbu u sezoni bismo povećali na 3 do 5 eura, ovisno o kategoriji smještaja, dok bismo je izvan sezone smanjili kako bismo potaknuli cjelogodišnji turizam. Uveli bismo i dnevnu pristojbu za posjetitelje s kruzera koji ne noće u gradu, u iznosu od 5 do 7 eura za određene dane i vremenske termine, po uzoru na model Venecije. Važno nam je da svi prihodi od pristojbi budu strogo namjenski, usmjereni u javni gradski fond za ulaganje u prometnu infrastrukturu, uređenje javnih prostora, priuštivo stanovanje i kulturne sadržaje dostupne građanima i posjetiteljima. U tom duhu razvijamo i koncept Đirate, koji ne rješava samo problem prometa, nego turistima nudi i novi doživljaj grada kroz održivu mobilnost i nove sadržaje. Posebno ističemo projekte poput Kulturnog terminala kao nove gradske recepcije i prostora susreta, Morskih vrata kao šetnice identiteta i doživljaja uz Dubrovačku rivu, te Arene Expo, koja bi bila spoj sporta, sajmova i događanja. Turizam može biti održiv ako je sadržajan i ako poštuje sve one koji u Gradu žive.
Nešto posebno važno za kraj ovog razgovora?
-Pa, možda pokretenje Dubrovačkog razvojnog holdinga s kojim želimo povezati i učiniti efikasnijem sve gradske službe i Dubrovačkog razvojnog fonda u vlasništvu svih građana, a koji bi bio nositelj svih gradskih investicija o kojima govorimo. Želimo Dubrovnik u vlasništvu građana, s čim ćemo naravno privući i veća sredstva europskih fondova.
