24.8 C
Dubrovnik
Ponedjeljak, 16 lipnja, 2025
NaslovnicaKulturaU Prvom svjetskom ratu poginulo je oko 160 Konavljana, među njima Bukovčev...

U Prvom svjetskom ratu poginulo je oko 160 Konavljana, među njima Bukovčev nećak – Augustin Fagioni

Prvi svjetski rat tamna je mrlja u povijesti čovječanstva. U četiri godine trajanja sukobilo se ukupno 36 država, a bojišnice su bile raspoređene na teritoriju 14 država. Prema nekim procjenama, rat i njegove posljedice ugasile su preko 40 milijuna života.

U rat je bila uključena i Austro-Ugarska Monarhija pa su i Konavle trpjele posljedice dugogodišnjih sukoba. Mnogi su Konavljani u dobi između 18 i 55 godina unovačeni, a mnogi su iselili u Ameriku kako bi takvu sudbinu izbjegli. U ratu je na strani austrougarske vojske poginulo oko 160 Konavljana, a broj onih koji su skončali zbog ratom uzrokovane neimaštine, gladi i bolesti, teško je procijeniti. Prisjetit ćemo se 1916. godine kada je iz Italije u Cavtat stigla tek jedna u nizu loših vijesti s europskih bojišnica. Ta je vijest zavila Cavtat i obitelji Fagioni i Bukovac u crno, a riječ je o pogibiji Augustina Fagionija.

Augustin Fagioni rođen je 1887. godine kao prvorođeni sin Josipa (Joza) Fagionija i Ane (Anete) rođ. Grgin. Ime je dobio po djedu Augustinu, kao i njegov rođak Augustin Bukovac. Živio je u Cavtatu gdje je otac Jozo imao trgovinu, dok je majka bila domaćica. Dundo Vlaho naslikao ga je već 1890. godina pred kućom u Cavtatu kao trogodišnjeg dječaka plave, kovrčave kose, koji silazi niz skaline oslanjajući se o zid. Slika je signirana V. Fagioni dit Bukovac bratu Jozi. Nešto kasnije, 1899. godine portretirao ga je ispred prozora kuće u Cavtatu te u dno slike upisao Svom neputu Agu. Augustin je odrastao uz mlađu sestru Mariju, koju su još zvali Etica i Vice, te mlađeg brata Vinka. Pomagao je ocu u trgovini, a cavtatski župnik bilježi da bijaše mladić dobar i plemenit, okretan i valjan u trgovini, u muzici i zauzimanju za mjesto.

Pečat trgovine obitelji Fagioni

Početkom Prvog svjetskog rata, Ago je pristupio Gruškoj 37. domobranskoj pješačkoj regimenti, kojoj je pristupila i većina mobiliziranih Konavljana.

U ratu je napredovao do čina natporučnika o čemu saznajemo iz novina Prava Crvena Hrvatska gdje je u ožujku 1916. godine objavljena vijest o priznanju kojeg je Ago dobio: Previšnje pohvalno priznanje. G. Augustinu Fagioni, natporučniku u pričuvi domobr. pješad. pnk. br. 37, rodom iz Cavtata, izraženo je Previšnje pohvalno priznanje za izvrsno službovanje pred neprijateljem. Čestitamo!

Unatoč napredovanju i priznanju kojeg je Ago dobio, otac Jozo zabrinut je za njegovo zdravlje te o tome piše bratu Vlahu i moli ga da se zauzme za neputa te traži od utjecajnih ljudi lakšu službu za Aga: …nazad nekoliko takodjer od velike studeni došla mu je krv na nos, gđje je bilo u Ošpitalu iza fronte u oporavku za nekoliko dana. Dragi moj Vlaho, znajući ja da si ti alicijo sa visokim ličnostima i od carske kuće, stoga bih te molijo i bijo do smrti zahvalan, ako bih mogao izposlovati jedino da mu dadu lakšu službu. Amak ima na stotine oficira mladih koji šetaju i šepiru se…

Vlaho se na Jozove molbe nije oglušio, već piše Hofrathu von Vukoviću, dvorskom savjetniku: Kad bi vi mili prijatelju se zauzeli na pravom mjestu za njega i molili da mu se dade barem kakva laka služba, bilo bi i pravo iza onolike kušnje što je sve pretrpio da ga se i nagradi da barem od ovog nesretnog rata on odani pošteni i valjani mladić barem bude osiguran da će iznijet živu glavu.

Vlaho Bukovac, Nećak u vrtu, 1890.

Nekoliko mjeseci kasnije mladi život iznenada je prekinut na bojišnici između Tridenta i Vicenze, kod Monte Kaberlabe (1222 m). Cavtatski župnik revno upisuje informacije o poginulim župljanima pa bilježi: Fagioni Ago Jozov iz Cavtata, neoženjen, preminuo je kao nadporučnik 37. domobranske regimente na talijanskoj fronti kod monte Kaberlaba u Italiji dne 8 juna 1916. u dobi od 29 godina života. Ostavio je oca i mater, brata Vicka i sestru Elicu udanu (Franić).

Podataka o sprovodu nema, no mjesec dana nakon smrti održana je svečana misa zadušnica: Ove zadušnice prirediše mu mješćani, a i zaslužio je (…) Prisustvovahu zadušnicama: Opć. zastupstvo, c.k. vlasti, vojništvo i školska djeca, te svećenici konavoski: Jozo Prodan, Ljubo Bačić i Vice Vodopić, koji potonji rekoše mu i Misu. Svečanu Misu i odriješenje otpjevao je mjesni župnik i dekan u podvorbi dvaju mjesnih franjevaca O. Ant. Krile i O. Bona Beritića, a pjevanjem Mise i „Libera me“ izvedenom od mjes. crkov. zbora upravljao je gosp. Luko Kalačić.

Tužnoj priči o obitelji Joza Fagionija tu nije kraj. Nekoliko mjeseci nakon Agove pogibije, njegova majka Ane počinila je samoubojstvo, a 1919. godine od bronhitisa je preminuo i Jozo. Agova sestra Marija nakon rastave se preudala i odselila u Srbiju, a brat Vinko ostao je u Cavtatu gdje se bavio pomorstvom.

Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE