U Studentskom domu danas se održala stručna konferencija pod nazivom “Je li moguće bez prevoditelja – UI prijetnja ili pomoć?”, kojom je Udruga prevoditelja i sudskih tumača Dubrovnik obilježila 35. godina djelovanja i Svjetski dan prevoditelja.
“Ovo je konferencija za prevoditelje, one mlade koji će to jednog dana tek postati, i o prevoditeljima. Pozvali smo predstavnike iz raznih sektora života da se uključe u naš rad, da pokažu iz svog iskustva kako surađuju s prevoditeljima i jesu li prevoditelji ovom gradu potrebni. Među današnjim sudionicima su i nastavnice Centra za jezike Sveučilišta u Dubrovniku, koje je jedino sveučilište u Hrvatskoj koje nema studij jezika. Nadamo se da će ova konferencija biti još jedan poticaj za otvaranje takvog studija. Veliki broj naših mladi ide izvan grada na studij jezika, a lijepo bi bilo da su ovdje, da ostanu jednog dana ovdje i da ojačaju prevoditeljsku struku”, kazala je uvodno predsjednica Udruge Prevoditelja i sudski tumača Dubrovnik, Tereza Matušić Ivušić te naglasila kako današnjoj konferenciji nazoče i dubrovački srednjoškolci i studenti završne godine prevoditeljskog studija.
Pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i šport, Jelena Dadić Račić pozdravila je okupljene te naglasila da prevoditelji svojim svakodnevnim radom, stručnošću i odgovornošću stvaraju moste između jezika, kultura, pravnih sustava i ljudi.
“Tema današnje konferencije je uistinu aktualna i važna. Živimo u vremenu brzog tehnološkog napretka i opravdano je postaviti pitanje trebaju li nam prevoditelji ili nam je umjetna inteligencija dovoljna. Ne bih rekla da je umjetna inteligencija prijetnja. Smatram da nam može biti koristan alat, no u centru svakog prijevoda mora biti čovjek, jer prijevod zahtjeva jezičnu osjetljivost, odgovornost i pravnu valjanost”, poručila je Dadić Račić.
U ime gradonačelnika Mata Frankovića okupljenima se obratila gradska vijećnica Katarina Doršner.
“Iznimno ste važna struka, pogotovo u gradu međunarodne važnosti poput Dubrovnika, koji se geostrateški nalazi na granici između istoka i zapada, na granici različitih kultura i religija i jezika. Od vremena Dubrovačke Republike, preko Domovinskog rata, međunarodnih integracija i priznanja Republike Hrvatske, osobito je bilo važno kvalitetno komunicirati, a tu ste vi osobito važni. Nikakva umjetna inteligencija ne može zamijeniti znanje, stručnost, vještinu, talent, inteligenciju čovjeka. Prevoditelji su osobito važni danas u vremenu kad izgovorena riječ obiđe svijet u nekoliko minuta. Važna je intencija onoga što je čovjek htio reći. Sudski tumači su i danas osobito važni, kad imamo veliki broj strane radne snage. Tek će budućnost pokazati sve poteškoće i koliko je znanje jezika važno. Drago mi je da je ova Vlada osvojila Zakon o hrvatskom jeziku, to će biti i vama smjernica u prevođenju” kazala je među ostalim Doršner.
Predsjednica Županijske komore Dubrovnik, Nikolina Trojić, kazala je kako su prevoditelji kroz stoljeća bili ključan faktor za razumijevanje ideja i za izlazak hrvatskog gospodarstva na međunarodno tržište.
“Postavili ste pitanje je li umjetna inteligencija prijetnja ili pomoć. Više pute sam vidjela da su upravo prevoditelji bili onaj ključan faktor,, da su vidjeli mimiku lica. Stroj može prevesti ono što čuje, a prevoditelj na licu osobe vidjet tko nešto nije razumio, kome što nije pravo, koji interpretira i pomaže na dobrobit komunikacije i dobre suradnje. Želim odati posebno priznanje izvanserijskoj kategoriji prevoditelja, a to su simultani prevoditelji. To su vanzemaljci. Hvala vam što postojite”, kazala je Trojić.
Predsjednica Udruge, Matušić Ivušić izložila je kratki pregled djelovanje Udruge prevoditelja i sudskih tumača Dubrovnik od njenih početaka pa sve do danas. Istaknula je kako je zaštitnik prevoditelja sv. Jeronim koji je prvi preveo Bibliju s hebrejskog na latinski, što je još jedan doprinos hrvatski prevoditelja svjetskoj prevoditeljskoj struci.
“U 21. stoljeću još uvijek moramo dokazivati tko su prevoditelji. Na lani održanoj konferenciji prevoditeja u Zagrebu čuli smo ne baš optimističnim riječima, da nam prijeti izumiranje zbog umjetne inteligencije. Te riječi su izazvale veliko negodovanje i cijeli niz negativnih komentara. Status prevoditelja ni u svijetu nije svugdje sjajan, ali u nas je status prevoditelja još jedan skalin niže. Tako su u jednoj studiji prevoditelji nazvani “najvidljivijim nevidljivim osobama”,što je točna konstatacija. Prevoditelje se pravilno doživljava u sferi književnog i filmskog prevođenja, gdje je ime prevoditelja jasno istaknuto. No, koliko se ugovora, brošura, raznih materijala prevede, a nigdje nema imena prevoditelja, a svugdje smo prisutni. No sve više ljudi uviđa da je to stvarni posao. U našem gradu je malo zabrinjavajuće, a s obzirom na kulturu i povijest prevoditeljstva iz doba Republike jest da se naš često svrstava u turističke vodiče i među javne bilježnike. Žalosno je da nas se ne prepoznaje”, kazala je Matušić Ivušić te dodala da se u Dubrovniku održala 4. konferencija Svjetske federacije prevoditelja, a što malo tko zna.
Pojasnila je i da su u doba Dubrovačke Republike postojali dragomani, nadareni mladići, koji su se morali, a da bi pošli u diplomatske misije u Carigrad,stručno usavršavati ne samo na području diplomacije, nego i na području prevoditeljstva.
“To je bilo nešto sasvim normalno. Carica Marija Tereza je nešto kasnije osnovala Orijentalnu akademiju gdje su se budući diplomati morali osposobiti u prevoditeljskom poslu. Danas se od veleposlanika ne očekuje da bude prevoditelj. Imali smo veleposlanika u centru svjetske moći koji se borio s engleskim jezikom”, kazala je.
Dubrovački prevoditelji osnovali su udrugu u svibnju 1990. godine s ciljem unapređenja struke u Dubrovniku. U prvim danima udruga je okupljala 20-ak članova, a prvi već projekt na kojem je Udruga radila bio je sudjelovanje na izradi prijevoda Elaborata za izgradnju II. faze Opće bolnice Dubrovnik.
Matušić Ivušić kazala je kako se pri početku Domovinskog rata članstvo osulo, no da su oni članovi koji su ostali u Dubrovniku bili na raspolaganju gradu koliko je to trebalo u ratnim okolnostima. Udruga je do 2000. godine krenula s organizacijom seminara iz Poslovnog engleskog, jer su prepoznali tu potrebu u kontekstu najave ulaska Hrvatske u EU, ali i zbog promjene u navikama poslovnih ljudi. Jedan od većih projekata na kojem je Udruga u tom periodu sudjelovala bio je i prijevod elaborata za poslijeratnu obnovu Zračne luke i kao za potrebe obnove hotela, a 1996. godine prilikom posjeta princa, a danas kralja Charlesa, protokol Grada Dubrovnika zatražio je i prevoditeljske usluge, što Udruga njeguje kao posebnu uspomenu.
“21. stoljeće je donijelo svoje izazove i digitalizaciju koju u svakom slučaju pomaže, a ponekad i malo odmogne. Pratimo tehnološki razvoj i sudjelujemo i dalje na brojnim skupovima. Dolazi do raznih jezičnih i društvenih promjena i to to treba pratiti. Opada potražnja za običnim prijevodima jer mnogi koji malo govore neki jezik misle da su prevoditelji. Zato kad hodate gradom možete vidjeti čudne prijevode jelovnika, razno-razne natpise koji nemaju nikakve veze s pravnim prevođenjem. Javlja se veće potreba za ovjerenim prevođenjem. Naša Udruga danas broji 22 člana, a od toga broja imam 11 sudskih tumača. Tu pokrivamo dosta potreba Grada i Županije. 2018. potpisali smo sporazum za Sveučilište u Zadru sa studijem prevoditeljstva za španjolski jezik gdje su studenti završne govore morali odraditi prevoditeljsku praksu, što je obogatilo naše djelovanje. Sudjelovali smo i u projektu Respect the City u sklopu kojem smo preveli nekoliko stotina stranica o strateškom upravljanju Gradom, na čemu je radilo više naših prevoditeljica, a rad je bio intenzivan. Bili smo iscrpljeni, ali zadovoljni našim radom. Naše aktivnosti su za vrijeme pandemije opale, ali u tom smo periodu tiskali našu brošuru, i održal seminar Hrvatskog jezika za prevoditelje. Bilo je normalno da je prevoditelj pismena osoba, no sad smo se našli pod takvom ugrozom hrvatskoj jezika da češće moramo organizirati ovakve seminare”.
Matušić Ivušić naglasila je da je aktivnost Udruge obogatilo uvrštavanje na popis ovlaštenih udruga za održavanje stručne obuke za sudske tumače.
“Pokrenuli smo ovu inicijativu kako bi našim mladima olakšali put do dobivanja rješenja za ovlaštenog sudskog tumača jer su se ovakva usavršavanja održavala većinom u Zagrebu. U cijeloj Hrvatskoj smo šest udruga vodi ovakve edukacije, a mi ih provodimo na devet jezika. Radili smo i na prijevodu za projekt Obnove i sanacije Dubrovačke kanalizacije za potrebe UNESCO-a pri čemu smo se morali konzultirati s brojnim stručnjacima i konzervatorima”.
Najzastupljeniji jezik kod unutar Udruge je engleski, potom talijanski i španjolski, a na četvrtom mjestu po zastupljenosti su francuski i njemački.
“Godina je uz engleski najzastupljeniji jezik bio njemački, no naglo je pala potražnja za njim, dok se španjolski naglo popeo na treće mjesto, danas imamo šest prevoditelja i sudskih tumača. Na području županije i grada trenutačno ne možemo udovoljiti potrebama za ukrajinskim jezikom, koji se izuzetno traži, s jedne strane zbog Matičnih ureda, odnosno velikoj broja brakova Hrvata i Ukrajinki, a s druge strane zbog policije i suda, a zbog istog razloga traženi su albanski i makedonski. Tim jezicima oskudijevamo i ne možemo nikako udovoljiti potražnji”, kazala je Matušić Ivušić.
