U tjednu smo u kojem se obilježava Europski tjedan mentalnog zdravlja. Obilježavanju se priključila i udruga Lukjernica i to predavanjem “Psihološka otpornost” koje će u petak u Dubrovačkim knjižnicama održati Ivana Bulat, te humanitarnom izložbom “Svjetlopisi za Lukjernicu”, koja će se održati u subotu u Kazalištu Marina Držića, s ciljem prikupljanja sredstava za angažman likovnog terapeuta u Udruzi Lukjernica.
Koliko god govorili i pisali o temi mentalnog zdravlja – čini se da to nije dovoljno, pogotovo kad se u obzir uzme činjenica da sve više ljudi ima određenih poteškoća s mentalnim zdravljem. Iako je svijest o mentalnom zdravlju danas nešto već, stigma i dalje postoji, pogotovo u manjim gradovima poput Dubrovnika. Potvrdila je to i Mira Šejtanić, predsjednica Udruge za zaštitu prava psihijatrijskih pacijenata i unapređenje društvenog zdravlja i kvalitete života Lukjernica, s kojom smo razgovarali o ovoj temi, temi o kojoj se ne smije i ne treba šutjeti.
Udruga je osnovana 2003. godine od strane roditelja nekolicine oboljelih, a danas okuplja oko 40-ak aktivnih korisnika. No, kroz njihove aktivnosti godišnje prođe i veći broj osoba u potrebi.
– Naši korisnici su osobe s različitim psihosocijalnim teškoćama, uključujući shizofreniju, bipolarni poremećaj, depresiju, anksiozne poremećaje i slično. Udruga se u principu bavi odraslim osobama koje su često bile hospitalizirane i koje se kroz naše programe vraćaju u svakodnevni život. Nažalost, u posljednje vrijeme često nam se javljaju i mlađe osobe koje su na granici s depresijom ili anksioznosti.
Udruga pruža niz psihosocijalnih usluga koje uključuju individualnu i grupnu podršku, kreativne i radno-okupacijske radionice, edukacije, savjetovanja kao i podršku pri zapošljavanju i uključivanju u zajednicu.
– Posebno važan segment našeg rada je borba protiv stigme i osnaživanje korisnika da se zauzmu za svoja prava i postanu aktivni sudionici društva.
Šejtanić nam je potvrdila da je kroz dva desetljeća djelovanja udruge primjećen porast mentalnih poteškoća i oboljenja.
– U posljednjih desetak godina bilježimo sve veći broj osoba koja se suočavaju s mentalnim poteškoćama, uključujući i mlade generacije. Povećana izloženost stresu, nesigurnost, socijalna izolacija kao i pandemija dodatno su pogoršali situaciju. Istovremeno, povećava se i svijest o mentalnom zdravlju, što dovodi do tog da se više ljudi odlučuje potražiti pomoć.
Predsjednica Lukjernice smatra da zdravstveni sustav kad su u pitanja psihička oboljenja u mnogim slučajevima ne funkcionira.
– Sustav je opterećen, stigma je sveprisutna i ovo je mali grad u kojem se “ne prašta” psihičko oboljenje. To posebno pogađa osobe koje nisu u većim gradovima. Iako postoje pozitivni pomaci, pomoć često nije dostupna svima na vrijeme, što može imati ozbiljne posljedice po zdravlje pojedinca.
Naglašava kako je potrebno ulagati u mrežu izvanbolničke skrbi – u centre za mentalno zdravlje, mobilne timove kao i u bolju povezanost bolničkog i izvanbolničkog liječenja.
– Edukacija zdravstvenih djelatnika, uključivanje osoba s iskustvom u procesu rehabilitacije te bolja dostupnost psihoterapije ključni su koraci. Također, potrebno je financijski i institucionalno podržati udruge koje rade na terenu.
Šejtanić ističe i kako sustav rijetko brine za obitelj psihički oboljelih osoba.
– Obitelj je često prepuštena sama sebi. U našoj udruzi prepoznali smo tu potrebu, pa organiziramo grupe podrške i edukacije za članove obitelji. Važno je da i oni dobiju podršku kako bi mogli kvalitetnije brinuti o sebi, a i time i o svojoj voljenoj osobi.
Osim s bolešću, koja je teška sama po sebi, psihičke oboljele osobe često se susreću sa stigmom i neprihvaćanjem društva, što je zapravo, ističe Šejtanić rezultat neznanja i straha od nepoznatog.
– Mi stalno govorimo kako je potrebno više raditi na prevenciji i zaštiti mentalnog zdravlja jer samo tako možemo rasti i napredovati. Iako je svijest o mentalnom zdravlju danas nešto veća, stigma je i dalje prisutna.
Kako bi potaknuli oboljele osobe da unatoč strahu od stigme i straha potraže pomoć ključno je naglašava Šejtanić stvoriti sigurno okruženje, razgovarati otvoreno o mentalnom zdravlju i uključivati osobe s iskustvom u javne kampanje.
– Kroz naše radionice i javne nastupe korisnici dijele svoje priče što motivira druge da naprave prvi korak. Također, osnažujemo ih kroz razne aktivnosti i pokazujemo da nisu sami.
Kako bi se psihički oboljele osobe osjećale prihvaćeno i kao dio zajednice potrebno ih je uključivati u aktivnosti zajednice, volontiranje i zapošljavanje smatra Šejtanić.
– Pružimo im priliku da se izraze kroz umjetnost, sudjelovanje u javnim događajima, da sami organiziraju sadržaje. Kad im se pruži prilika, naši korisnici itekako doprinose društvu i osjećaju se korisno.
Iako je istaknula važnost zapošljavanja kao jedna od ključnih čimbenik osjećaja prihvaćenosti oboljelih, predsjednica Lukjernice navodi kako su poslodavci često rezervirani, uglavnom zbog neznanja i straha.
– Ipak, imamo pozitivne primjere suradnje, pogotovo kad se poslodavce educira i kad imaju podršku kroz zapošljavanje uz podršku. Tu još ima puno prostora za napredak, ali i dobrih modela na koje se može osloniti.
Udruge su često prvi i najvažniji kontakt osoba s psihičkim poteškoćama s podrškom izvan sustava, ističe Šejtanić.
– Mi radimo ono što sustav ne može – svakodnevno pratimo korisnike, gradimo odnos povjerenja i pružamo konkretne oblike pomoći i osnaživanja. Naš rad je komplementaran, ali često ključan u procesu oporavka.
Kroz više od dva desetljeća djelovanja Lukjernice iskristalizirale su se aktivnosti koje su se pokazale blagotvornima za korisnike.
– Osim farmakološke terapije, izuzetno učinkovite su kreativne radionice (likovne, glazbene, literarne), grupe psihosocijalne podrške, terapije pokretom i prirodom te radno-okupacijske aktivnosti. Također, naši korisnici iznimno dobro reagiraju na mogućnosti učenja novih vještina i osjećaj korisnosti koji to donosi.
Dio obilježavanja Europskoj tjedna svjesnosti o mentalno zdravlju je i humanitarna izložba “Svjetlopisi za Lukjernicu“, koja će se ove subote, s početkom u 10 sati, otvoriti u predvorju Kazališta Marina Držića.
Dvadeset izložbenih fotografija ustupili su članovi Fotokino kluba Marin Getaldić, a svi donatori imat će priliku osvojiti jednu od fotografija velikog formata. Ostali će kao znak zahvalnosti primiti zahvalnicu i fotografiju manjih dimenzija.
– Riječ je o izložbi naših korisnika i suradnika. Prikupljena sredstva bit će namijenjena organizaciji likovnih grupa uz educiranog likovnog stručnjaka. Neizmjerno smo zahvalni Fotokino klubu Marin Getaldić na njihovoj inicijativi.
