U maslinarstvu, kao i u drugim granama poljoprivrede, sve se više traže novi načini kako unaprijediti proizvodnju, olakšati rad i povećati urod. Jedan od najnovijih pristupa dolazi iz Tunisa i nosi naziv “maslinarska arhitektura”. Riječ je o sustavnom proučavanju oblika i građe stabala maslina s ciljem boljeg planiranja i upravljanja maslinicima.
Iako maslinari već stoljećima oblikuju svoja stabla rezidbom i praksom prenesenom s koljena na koljeno, ovaj znanstveni pristup želi te spoznaje dodatno unaprijediti, kvantificirati i učiniti primjenjivima u modernoj proizvodnji – kako u tradicionalnim tako i u intenzivnim i superintenzivnim nasadima.
Što je točno maslinarska arhitektura?
Maslinarska arhitektura bavi se pitanjima poput:
- Kako raste pojedina sorta masline?
- Koliko su duge i guste njezine grane i izbojci?
- Na kojem dijelu grane nosi cvijet i plod?
- Kakav je kut pod kojim grane izrastaju iz debla?
Odgovori na ova pitanja omogućuju bolji odabir sorte za određene uvjete uzgoja, pravilnije oblikovanje stabla rezidbom, lakšu i učinkovitiju berbu te dugoročno – veće i stabilnije prinose.
Što su pokazala istraživanja?
Tunižanski znanstvenici proučavali su pet poznatih sorata maslina: Chemlali, Chetoui, Koroneiki, Meski i Picholine. Svaka od njih pokazala je specifične karakteristike koje se mogu iskoristiti za različite tipove maslinika.
Primjerice:
- Koroneiki ima duge izbojke (oko 33,5 cm) i razvija gustu krošnju s puno tankih grančica. To je sorta koja se lako prilagođava mehaničkoj berbi i superintenzivnim nasadima.
- Chemlali također razvija guste, fine izbojke pogodne za formiranje kompaktnih i ujednačenih krošnji.
- Chetoui ima kraće i uspravnije izbojke, zbog čega je pogodniji za tradicionalne nasade i ručnu berbu.
- Meski i Picholine pokazuju drugačije obrasce grananja koji zahtijevaju drugačiji pristup rezidbi.
Još jedna važna razlika među sortama odnosi se na to gdje se stvaraju cvjetovi i plodovi. Neke sorte, poput Chemlalija, nose cvijet i plod na istoj grani, dok druge, poput Koroneikija, to čine na različitim granama. Ovo je ključno za pravilno određivanje kako i kada obrezivati, jer direktno utječe na rodnost.
Uz to, kut pod kojim grane rastu (npr. idealnih 90 stupnjeva) utječe na prozračnost krošnje, prodor svjetla, ali i na lakšu mehanizaciju i manji rizik od bolesti. Sorte koje prirodno stvaraju šire, ravnomjernije krošnje bolje su prilagođene suvremenim tehnologijama berbe.
Zašto je to važno za maslinare?
Znanja o arhitekturi stabla omogućuju maslinarima da donose informirane odluke o:
- Izboru sorte: Nisu sve sorte jednako dobre za mehaničku berbu niti za gusto zasađene nasade. Neke sorte bolje podnose intenzivne uvjete, dok su druge prikladnije za tradicionalne, razmaknute maslinike.
- Razmaku sadnje: Sorte koje stvaraju šire krošnje zahtijevaju veći razmak između stabala kako bi se omogućio prodor svjetla i zrak.
- Rezidbi: Preciznije znanje o tome gdje sorta nosi cvijet i plod pomaže u pravilnom oblikovanju stabla kako bi se maksimizirao urod, a smanjio višak lisne mase.
- Mehaničkoj berbi: Sorte s gušćom, kompaktnijom krošnjom pogodnije su za mehaničku berbu jer omogućuju lakši pristup strojevima i ravnomjerniju trešnju.
- Održivosti: Optimalno oblikovana stabla troše manje resursa, zahtijevaju manje zaštitnih sredstava i smanjuju troškove rada.
Korak prema preciznom maslinarstvu
Ovaj novi pristup može se kombinirati s modernim tehnologijama poput dronova, satelitskog praćenja i digitalnih analiza, čime maslinarstvo postaje preciznije, održivije i profitabilnije.
Ne radi se više o „jednom receptu za sve“ već o tome da se za svaku sortu i svaki nasad donose prilagođene odluke, temeljene na znanstvenim podacima, iskustvu i lokalnim uvjetima.
Preuzeto s Olive oil times
Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku
