Ne može se reći da je gotovo dok nije gotovo, a i čuda se događaju, ali tri tisuće glasova razlike, realno, jako je teško nadoknaditi u drugom krugu izbora za dubrovačkog gradonačelnika u koji idu HDZ-ovac Mato Franković i Anita Bonačić Obradović, kandidatkinje Koalicije Slobodno (SDP, Srđ je Grad, Možemo).
Matu Frankoviću, kandidatu HDZ-a za gradonačelnika Dubrovnika je uspjelo nešto što nije nijednom njegovom prethodniku – biti na pragu trećeg mandata s uvjerljivom razlikom od tri tisuće glasova u odnosu na drugoplasiranu kandidatkinju lijevog bloka, zbog čega su i neki u njegovoj stranci možda “grizli nokte”. Pjesmu “dva mandata malo su” i suze Dubravke Šuice na Stradunu one godine kada je izgubila svoje treće lokalne izbore od Andra Vlahušića, trenuci su koje su zabilježili brojni novinari, spremivši ih u memoriju Grada pod fajlom – lokalni izbore, Dubrovnik, 2009. godina. A, nakon što 2014. eskaliraju u dubrovačkom HDZ-u netrpeljivosti između “stare”, Šuici naklonjene ekipe i novog vodstva predvođenog Matom Frankovićem, dubrovačkim eterom je zatitrala pjesma “Dubrovačka dječica” Malog raspjevanog Dubrovnika. “Navila” ju je Šuica poručivši što misli o Frankoviću i mladoj ekipi HDZ-a. Tko nema pamćenje “zlatne ribice” bilo mu je posve jasno zašto se na nedavnoj pobjedničkoj pressici koju je organizirao gradski i županijski HDZ, mogla čuti priča o dubrovačkoj dječici. U zraku je zatitrala neizgovorena poruka: dječica se nakon dva mandata na čelu grada, na Stradunu smiju oko ušiju, a Mama je plakala.
Franković ima razloga biti zadovoljan, lista čiji je nositelj bio osvojila je dva mandata više nego 2021. (kada je eksperimentirao s nositeljicom Zrinkom Raguž), pa je sa startnim brojem 9 u veoma opuštenoj situaciji, a ostvarena prednost od 3 tisuće glasova razlike u odnosu na drugoplasiranu Anitu Bonačić Obradović daje mu debeli razlog za vjeru u pobjedu. Franković i na ovim izborima pokazuje kako je njegova popularnost za tisuću glasova jača od rejtinga HDZ-a, jer je u kutiji za gradonačelnika bilo 6475 listića s njegovim zaokruženim imenom, dok je na listama za Gradsko vijeće HDZ s partnerima zaokružen 5461 puta. Pitanje je kako se u središnjici gleda na ovakav nesrazmjer, jer i političari su “samo” ljudi puni taštine, no Franković u stranci sebi gradi neko posve specifično mjesto, pa sa zidina, dan-dva uoči izbora, poručuje kako Dubrovnik nije utvrda HDZ-a, ali da nikada neće biti ni utvrda SDP-a koji bi u njemu zabijao pobjedničke zastave, već da je grad ponosnih građana koji će birati kako hoće. Time je još jedanput potvrdio retoričku vještinu kojom zna pomilovati uši dubrovačkih birača.
Anita Bonačić Obradović, očekivana protukandidatkinja u drugom krugu iz Koalicije Slobodno, osvaja povjerenje 3528 glasača, ali ostaje pitanje na čije nove glasove iz bazena kandidata iz prvog kruga može računati. I može li ih, u ikakvom slučaju biti i više od minimalno tri tisuće potrebnih za pobjedu.
Sinergijski učinak koji su srđevci htjeli ostvariti koalicijom s dubrovačkim SDP-om i zajedničkim kandidatom, nije polučio nikakav, a kamoli željeni uspjeh, dapače, ostali su na istom broju mandata, s time da su na ovim lokalnim izborima zajedno ostvarili tisuću glasova manje nego su kao zasebne stranke ostvarili na lokalnim izborima 2021.
Zagovaratelji vlastitog kandidata za gradonačelnika, iz redova srđevaca, mogli bi možda svojim stranačkim prijateljima reći – govorili smo vam. No, potez kojemu su pribjegli na ovim lokalnim izborima, nakon tri mandata u žestokoj oporbi, bio je politički logičan. Očekivao se sinergijski učinak, ovakav kakav je postignut primjerice u Zagrebu. Stranka Srđ je Grad/Možemo je značajno osnažila posve izumrli SDP u Gradu Dubrovniku, a bilo je potom i posve logično da u istoj kombinaciji idu na županijsku razinu, s izuzetno kvalitetnim kandidatom, srđevcem za župana Markom Giljačom. I više je nego šteta, čak je i poražavajuće da glasači najjužnije hrvatske županije nisu prepoznali njegovu upućenost, znanje, ideje i programska rješenja te to nagradili barem ulaskom u drugi krug. Giljača je to, apsolutno zaslužio i ovo, svakako prijevremeno i nezasluženo “ispadanje” iz izborne završnice, snažna je demotivacija svima koji kroz kampanju žele prolaziti ozbiljno i konstruktivno, smireno, otvarajući teme na način da znaju o čemu govore, te zašto to govore.
Srđevci su navikli na upornost i ustrajnost, postali su u gradu, htjeli to priznati ili ne i njihovi najveći oponenti, mjera za ispravnost u odlučivanju (još od 2013.) – pa nerijetko smo i od Mata Frankovića, kad bi s govornice želio potcrtati nekakvu ispravnost, mogli čuti kako o nečemu razmišlja kao srđevac. Srđevci su nasušna potreba u Vijeću Grada, zbog načina na koji komuniciraju, obrazlažu, kritiziraju, predlažu…
Često im se tijekom kampanje zamjerala koalicija i podrška kojom su bezuvjetno držali štit zaštite oko zajedničke kandidatkinji iz SDP-a i onda kada su činjenice vezane uz dvije ozbiljne i kompomitirajuće afere s nekretninama vezanima uz njenu obitelj počele puniti novinske stupce. Često se moglo čuti i kako bi bili “potaracali” svoje političke protivnike da su na vrijeme povukli ručnu i distancirali se od nje, jer bi time pokazali da načela za koja se zalažu primjenjuju i u djelima. Pitanje je što bi bilo da su to napravili, ali su ostavši u koaliciji postali pogodna “vreća za udaranje”, odnosno atake na njihovo poštenje, zalaganje za javno dobro i netoleriranje ikakvih nečasnih radnji.
Neke pretpostavke kako će se njihovo djelovanje svih ovih godina ipak kapitalizirati kroz glasove za Gradsko vijeće, a istovremeno “kazniti” izostankom podrške zajedničkoj kandidatkinji, nisu se obistinile. Lista za Gradsko vijeće osvojila je 3312 glasova, a ime Anite Bonačić Obradović je zaokružilo dvije stotine birača više. Dakle, nije bilo figa u džepu između njih. Ostali su solidarni i ujedinjeni u inatu zacrtanog “većeg cilja” – skidanja HDZ-a s vlasti u Dubrovniku.
Srđevcima nije za zamjeriti pokušaj ostvarenja sinergije sa SDP-om, iako su postali primjer drukčijeg lica politike, svih ovih godina ostali su jezgra gotovo istih ljudi, bez priljeva snage novih ljudi koji bi im se pridružili. A ustrajnost, koliko god bila pozitivna i usmjerena prema zaštiti javnog dobra koje služi više zajednici nego privatnim interesima, vremenom potroši i iscrpi i najstrpljivije ljude.
Vićanov DDS je na ovim izborima dobio 1997 glasova, nekih 700tinjak manje nego na prošlim lokalnim izborima, ali je osvojio isti broj mandata – tri. No, ovogodišnja tri mandata manje su vrijedna nego 2021. Matematika je jednostavna – HDZ ih ima 9 i samo dva mu nedostaju za većinu, a DDS nije jedini potencijalni “donator”.
Rezultat DUSTRE i Željka Raguža iznenadila je mnoge, najviše one koji su smatrali kako se TikTok klipićima upitne domišljatosti može ponovno doći do vijećničke klupe. No, eto Željka preko klipića do dva mandata – dovoljno da ostane u finoj fotelji šefa Luke, da se tu i tamo pojavi za govornicom Gradskog vijeća, te da hibernira do sljedećih izbora.
Dva nova lica, dvije odvjetnice u Gradskom vijeću, novi su izazovi za gradsku vlast. Borbena Viktorija Knežević će sve prije napraviti nego podilaziti, prešućivati, tražiti će pojašnjenja, ispitivati i pretumbavati pa i ono što će najmanje mirisati na kakvu aferu.
Neki su djetinjasto začuđeni kako je TikTok majstor Raguž osvojio dva mandata, a veoma aktivni dugogodišnji vijećnik Maro Kristić nije uspio prijeći izborni prag. Neki iskusniji na to daju jednostavan odgovor: Maru Kristiću nikad nije dana mogućnost da iz fotelje neke javne tvrtke zapošljava i dijeli novac. Tako kažu, na dušu im bilo.
Od 11 izbornih lista, pet ih je ušlo u Gradsko vijeće, kažu da ih je bilo toliko jer to ide na ruku HDZ-u, a tko je koga povukao za rukav kako bi famozni D’Hondt napravio svoje, ostaje u domeni izbornog folklora.
Ove koji nisu uspjeli sakupiti ni glasove šire obitelji, vjerojatno zbog toga “zaboli uvo”. Oni plivaju dalje, zadatak je odrađen.
