Tko je Toni Ostoja?
Puno se lijepih fotografija i uspomena vezivalo proteklih dana uz Street Wine Fest, događaj koji je oživio Kunu, malo mjesto na Pelješcu, odnosno jednu Ulicu koja je na jedan dan postala centar dobre energije i zajedništva.
Jedan od komentara koji nam je posebno dirljivo odjeknuo glasio je ovako: Na ovoj maloj taraci što gleda na Ulicu je znala sidat moja baba Keti. Težak život ju je naučio da ‘štedi svaki dinar’ tako da je bio izazov nagovorit je da nam kupi sladoled. Zaledila bi ona domaće breskve sa šećerom i govorila ‘evo vam sladoled’… eh, još mogu osjetit miris i neopisiv okus tih breskvi, nema toga i takvih više… da sad imam taj ‘sladoled’ ne bi ga minjala ni za kamion Ledovih. Uglavnom, baba je volila sve unuke, ali moj rođak Toni je uvik bio posebna kategorija. Možda zato što je od malih nogu bio mršav i slabo jeo, a babi je bilo važno da smo svi siti (jer težak život je naučio što znači prazan želudac), a možda samo zato što je bio (i jest) Toni, osoba koju ne možeš ne volit na najjače. Vjerojatno zato nikome od preostalih unuka taj poseban tretman nije smetao – zapisala je bodulka handmade na svom fb profilu ili kako u opisu kaže, jedna kreativna mama koja živi na jugu, uz more.
I ta njena priča dovela nas je do “tog” babinog miljenika.
Tonija Ostoje, čovjeka koji se prije nekoliko godina vratio u svoju Kunu s jasnom idejom kako probuditi ne samo svoje rodno selo nego cijeli Pelješac. Evo priče o njemu!
Kako ste, kad i zašto došli na ideju o pokretanju Street Wine Festa u Kuni?
Teško je odrediti točno trenutak kad je ideja nastala obzirom je nešto što se po mojoj glavi vrzmalo duže vrijeme. Napokon, prošle godine, odlučio sam i realizirati je. Podrška lokalne turističke zajednice, na čiji natječaj za organizaciju manifestacija ovakvog tipa sam se prijavio kao obrtnik, je nažalost prvu godinu izostala (za razliku od ove, hvala im) pa sam prvo izdanje Street wine festa financirao sam samcat uz podršku u organizaciji svega četiri člana svoje obitelji (od kojih je dvoje penzionera), još toliko članova najbliže rodbine i dva prijatelja s kojima sam odrastao u istoj ulici u kojoj se Street wine fest održava. Poanta ovog nabrajanja aktera u organizaciji Street wine festa nije da se pohvalimo, samo želim ukazati da se uz malo truda, promišljanja i dobre volje mogu napraviti lijepe stvari. Prošlogodišnje, prvo izdanje Street wine festa nas je ugodno iznenadilo, pomalo i zateklo, obzirom se pokazalo atraktivno van svih očekivanja, prepoznato od strane publike pa čak i struke. Šteta je bilo tako nešto ne ponoviti pa smo se potrudili organizirati ga i ove godine s ciljem da se pretvori u tradiciju i po mogućnosti u višednevno događanje.
Više je faktora koji su utjecali na nastajanje ideje. Evo najbitnijih.
– Smatram kako je na Pelješcu, kao od pamtivijeka primarno vinogradarskoj regiji, uključujući i sezonu, premalo događanja ovakvog tipa kojima se promoviraju vrijednosti i bogatstva pelješke eno i gastro scene, pogotovo ovakvog formata koji okupljaju nešto više izlagača i izuzev prodajnog, ujedno su promotivnog i edukativnog karaktera. Primjera radi, Street wine fest je okupio dvadesetak peljeških vinara što je otprilike jedna petina ukupnog broja proizvođača vina na Pelješcu. Ta jedna petina se pokazalo najveće okupljanje peljeških vinara na jednom mjestu unazad 30 godina, vjerojatno i više, što je pomalo i tragična činjenica. Apeliram ovim putem na lokalnu zajednicu, općine, turističke zajednice i druge na posvećivanje ozbiljnije pažnje u kvantitativnom i kvalitativnom segmentu po pitanju promocije peljeških eno-gastro vrijednosti. Vjerujemo da rezultati Street wine festa mogu poslužiti kao dobar primjer da to ima smisla.
– Želja nam je popularizirati pelješke destinacije koje se ne nalaze direktno na moru, gdje većina gostiju tijekom sezone boravi, a koje u eno-gastro smislu imaju što ponuditi, ako govorimo samo o vinima i više nego priobalje. Kuna je po tom pitanju odličan primjer. U ulici u kojoj se održava Street wine fest u krugu pedesetak metara nalazi se šest objekata u kojima se može probati preko pedeset vina ili kvalitetno jesti lokalni specijaliteti porijeklom s Pelješca. No nedostaje nam gostiju, vrlo je mali broj posjetitelja koji prolaze kroz Kunu. Jedan od ciljeva Street wine festa je pokazati i upoznati širu javnost s ponudom kunovskih proizvođača vina i hrane, pokazati im da se u Kuni ima što uživati svakodnevno, ne samo za vrijeme Street wine festa. Vrlo slična situacija je i u drugim pelješkim mjestima koja se ne nalaze na obali poput Potomja, Ponikava, Janjine i drugima. Nadamo se da ćemo s vremenom uz podršku lokalne zajednice, vinara, ugostitelja ili entuzijasta sličnih nama biti u mogućnosti organizirati događanja poput kunovskog Street wine festa diljem Pelješca, sve od Stona do Lovišta.
– Pelješac je u smislu eno-gastronomske promocije medijski prilično skromno eksponiran. Mislim da u tom segmentu značajno zaostajemo za nekim drugim domaćim regijama od kojih možemo puno naučiti ili se ugledati poput npr. Istre ili posljednjih godina Kvarnera. Ponudom sigurno ne zaostajemo, usudio bi se reći, ni na svjetskoj razini, ne samo razini države. No prilično smo neaktivni, neorganizirani, pomalo letargični, svi djelujemo pojedinačno sami za sebe, čak se za ovako malu regiju i međusobno vidimo previše kao konkurencija za što sam mišljenja da nema potrebe. Iz navedenih razloga kao motivacija i jedan od ciljeva Street wine festa je potaknuti subjekte pelješke eno-gastro scene na druženje, razmjenu iskustava, edukaciju i suradnju ne samo međusobno već i s drugim hrvatskim regijama. S tim ciljem na Street wine festu su svoja vina ove godine predstavili i vinari s Korčule, Komarne i Konavala, prošlu godinu smo kroz edukativnu degustaciju uspoređivali vina najznačajnihih sorti Pelješca i Kvarnera, ove organizirali predavanje uz degustaciju vina sorte plavac mali, pelješke, a i hrvatske najznačajnije crne sorte grožđa, usput rečeno, čak i osnovali udrugu Pelješac Age (Age je kratica od art, gastro, eno) ne bi li u tome uspjeli.
Čini se da je Vas rodno mjesto, malo mjesto po sredini Pelješca, Kuna ipak zvala natrag … kako biste nam opisali svoj život i i sva životna iskustva koja se nalaze omeđena godinom odlaska i povratka u Kunu?
-U tri riječi opis između odlaska i povratka dao bi se skratiti na “ruksak na leđima”. Od odlaska u srednju školu u Dubrovnik, preko fakulteta u Varaždinu, rada u Zagrebu pa sve do kratkoročnih izleta od po osam mjeseci života u inozemstvu u Irskoj i Finskoj doveli su do tog da je ruksak otežao, skupila se i koja godina, zamor od novih početaka svako malo i potreba za vlastitim mirom vratili su me u rodnu Kunu.
Mala mjesta – još ako su uz more, a što Kuna nije, idealna su ljetna odmorišta za izoliranje od svega i svakoga…ali ipak je puno izazovnije biti stalnim cjelogodišnjim njihovim stanovnikom. Kako to podnosite i kako ispunjavate dane u tako malenom mjestu, čime se bavite?
-Istina, nije to baš život za svakoga, teško ga je i dočarati ljudima koji su tu samo ljeti kad je živo. Mala sredina, nedostatak sadržaja, pogotovo u zimskim danima, ako se nemate čime baviti može biti izazovno. Osobno nemam tih problema, dapače ponekad bi volio da dan traje 48, a ne 24 sata. Prije nešto više od tri godine otvorio sam vlastiti obrt kroz koji se u okviru brenda Okusime.com bavim promocijom domaćih proizvođača hrane i pića uključujući i aktivnosti van mreže poput organizacije degustacija i događanja kao što je i Street wine fest zadnje dvije godine. Godinu prije Street wine festa otvorio sam u Kuni i vlastiti boutique, popularno zvan Taraca, gdje se može kušati, kupiti i uživati tridesetak artikala peljeških proizvođača vina, rakija, likera i maslinovih ulja. Paralelno se bavim izradom web stranica i webshopova za druge kolege i povremeno uslugama fotografiranja, uglavnom proizvoda, boca vina, hrane ili prostora poput konoba, restorana i slično.
Po fotografijama i odjecima na društvenim mrežama, čini se kako je iza vas jedno jako dobro izdanje festivala u Kuni… slažete li se i jeste li zadovoljni?
-Da, zadovoljni smo. Cilj je bio zadržati se makar na prošlogodišnjoj razini no ima pokazatelja poput posjećenosti, reakcijama publike i drugim koji govore u prilog tome da smo i organizacijski i sadržajno nadmašili prošlu godinu što izuzetno veseli i pruža motivaciju za nastavak i iduće godine.
Ne proizvodite, ali promovirate pelješka vina… koliko u tom dijelu posla ima prostora? Jesu li pelješki vinogradari i vinari dosta zastupljeni na tržištu i domaćem i stranom?
-U odnosu na rečeno prije, po pitanju manjka medijske eksponiranosti pelješke eno-gastro scene mislim da prostora ima. Nadalje, mnogi proizvođači, pogotovo manji, još dan danas nemaju ni vlastite web stranice, a kamoli internet trgovine pa im kroz Okusime.com omogućavam prezentirati se i prodavati svoje proizvode. U smislu promocije, pogotovo internet marketinga, mislim da nam nedostaje znanja, a i svijesti važnosti promotivnih aktivnosti. Iz vlastitih iskustava vidim da su proizvođači prilično teški po pitanje ulaganja u promociju bilo internet marketing, sudjelovanje na festivalima, sajmovima ili ocjenjivanjima vina. Razumijem da sve te aktivnosti koštaju, no dugoročno mislim da se isplate, sumnjam da bi ikome štetilo povećati prodaju svojih proizvoda.
Dio peljeških vinara koji proizvode veće količine i počeli su devedesetih godina prilično su dobro zastupljeni na domaćem tržištu i njihova vina su dostupna široj masi pa se mogu pronaći u većini trgovačkih lanaca, vinoteka ili priličnom broju ugostiteljskih objekata. Manji vinari koji ne raspolažu velikim količinama ili su kasnije krenuli nemaju taj privilegij. Ulaz u trgovačke lance prilično košta, ne mogu svojom proizvodnjom zadovoljiti potrebne količine tih centara, ako rade s distributerima moraju poprilično spustiti cijene i slično, tako da nije lako. Tu sam uvidio dodatan prostor za se baviti ovim poslom pa kroz Okusime.com nastojim okupiti što više malih obiteljskih proizvođača i učiniti njihova vina dostupnijima široj javnosti, svega uz par klikova i to uz besplatnu dostavu u Hrvatskoj.
U inozemstvu bi rekao da nismo baš najbolje zastupljeni iako polako idemo naprijed. Ima pojedinaca koji značajan dio svoje proizvodnje izvezu, no u manjini su. To je za Pelješac jedan priličan izazov obzirom na neke specifičnosti našeg kraja, a i općenito što zbog stanja državne što svjetske ekonomije, praksi i tržišta vina. Npr. činjenica je da je posljednjih godina u svijetu potrošnja vina pala, toliko čak da su u Francuskoj recimo, neki vinogradari odlučili posjeći vinograde. Vjerujem da kvalitetom možemo konkurirati bilo kome u svijetu, no cijenom u odnosu na druge europske i zemlje svijeta vrlo teško. Primjera radi, parcele vinograda su prilično rascjepkane, većina se obrađuje ručno pa je u startu cijena takve proizvodnje u odnosu na strojnu i broj potrebne radne snage prilično visoka. Niz je drugih problema, ne bi škodilo da nas država na neki način pogura, prepozna vrijednosti koje imamo, zaštiti i potakne na izvoz itd. itd. Držim fige da budućnost u tom smislu donosi bolje dane, neće biti lako, no ne damo se, borit ćemo se.
Koliko Kuna – tim više što nije na moru – ima turističkog potencijala i je li adekvatno brendirana, kao npr. mjesto rođenja velikog Celestina Medovića, živućeg stogodišnjaka Emila Bobanovića Čolića, kao mjesto u kojoj se u svakoj kući rodio netko tko je taleniran za umjetnost … vi i želite povezati, čini mi se vinogradarstvo kao temelj pelješkog identiteta i slikarstvo kao nešto što klija u Kuni na neki gotovo misteriozan način…
-Ne da imamo potencijala, nego već sad imamo prilično dobru ponudu. U Kuni je trenutno preko deset objekata koji nude vina i hranu. Već spomenutih 6 koji se nalaze u glavnoj ulici su vinarija Monte Cristo obitelji Totić, naš Okusime.com vinski boutique, vinarija Špaleta, Vinarija Violić, Vinarija Jurović i Agroturizam Antunović koji u stoljetnoj konobi nudi delicije iz vlastitog uzgoja poput, peke, domaćeg kruha, roštilja, ražnja, nekoliko vrsta kobasica i sira. Dodatno su tu u blizini i Vinarija Hilić, poljoprivredna zadruga Kuna 1898 te Vinarije Palihnić i Roso čija vina se mogu pronaći već i u velikim trgovačkim lancima.
Kao što ste spomenuli, za Kunu je karakterističan velik broj što samoukih, što akademski obrazovanih umjetnika poput Celestina ili Bobanovića Čolića. To se lijepo može uklopiti kao dodatna turistička atrakcija za privlačenje većeg broja posjetitelja organizacijom izložbi, kolonija i sličnih manifestacija. Moguće je da idućih godina Street wine fest postane Street wine and art fest, no o tom možda nekom drugom prilikom.
Nažalost za sve navedeno malo ljudi zna. Između ostalih razloga zato smo pokrenuli Street wine fest i osnovali udrugu Pelješac Age koja za cilj ima promociju ne samo Kune nego cijelog Pelješca kao značajne eno-gastro, kulturno-umjetničke i turističke sredine općenito.
Hoće li biti izuzetno izazovno, nakon ovogodišnje visoko postavljene ljestvice, organizirati sljedeći festival?
-Nadmašili smo prošli brojem izlagača, posjećenošću, sadržajem, ponudom hrane i radionicama. Potrudit ćemo se, vjerujem da možemo i bolje. Dio programa zamišljen za ovu godinu je otkazan obzirom se nije skupilo dovoljno sredstava pa ćemo ga nastojati održati iduće godine, ponešto nadodati, uočene sitnice popraviti i napraviti još upečatljiviji Street wine fest 2026.
