25.8 C
Dubrovnik
Nedjelja, 16 lipnja, 2024
NaslovnicaNaša čeljadBarbara Mandušić, meteorologinja iz Mokošice jednako dobro se snalazi u tornju kontrole...

Barbara Mandušić, meteorologinja iz Mokošice jednako dobro se snalazi u tornju kontrole leta i slatkoj kuhinji

Nema ljepšeg dara od onoga koji ste izradili svojim rukama. A Barbara Mandušić, magistra fizike i geofizike svoje prijatelje i obitelj upravo na taj način voli obradovati pa ih često iznenadi vješto izrađenim slasticama. Ova Ogulinka u Dubrovnik se preselila prije 11 godina, a mnogi je znaju kao profesoricu fizike jer je u dubrovačkim školama radila osam godina. Posljednje tri zaposlenica je Hrvatske kontrole zračne plovidbe jer je fakultet završila sa usmjerenjem meteorologije i oceanografije. Uz posao honorarno radi i kao tajnica u dubrovačkom Atletskom klubu i uz sve to, stiže raditi domaće kolače. Ljubav je to koju je uspjela prenijeti i na svoju kćerkicu, najvažniju pomoćnicu u njenoj slatkoj kuhinji.

Zapravo sam oduvijek voljela kuhanje i izradu slastica pa zapravo ni sama ne znam točno kada se je ta ljubav intenzivirala, no rekla bih da se to dogodilo tijekom proteklih nekoliko godina. Kada sam promijenila posao, odnosno posao profesorice fizike u školi zamijenila sadašnjim poslom meteorologinje u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, napokon sam dobila puno više slobodnog vremena koje sam sve više počela provoditi u kuhinji. Hrana je i u mojoj i suprugovoj obitelji uvijek bila nešto što nas povezuje i zapravo svi volimo fino jesti, a onda samim time i kuhati – otkriva svestrana Barbara o počecima svoje ljubavi prema kulinarstvu.

Od koga ste najviše učili?

Neke osnovne stvari sam naravno naučila od svoje mame. Kada sam se odselila od svojih roditelja, jako mi je falila mamina kuhinja, pa sam često kuhala po njenim uputstvima preko mobitela i na taj način naučila osnovne tehnike. Sve ostalo sam naučila i konstantno i dalje učim iz nekoliko omiljenih kuharica, ali i putem interneta. Mislim da je pozitivna strana interneta što su nam informacije danas zaista dostupne na sve moguće načine i zapravo svatko tko želi učiti i usvajati nova znanja, može to učiniti uglavnom besplatno. Recepata, kao i internetskih tečajeva je beskonačan broj, samo treba imati volje i vremena.

Koju vrstu kolača najviše volite raditi?

Najviše volim raditi ”sitne” kolačiće za Božić i macaronse. 

Koji vas miris vraća u djetinjstvo?

U djetinjstvo me vraćaju knedle sa šljivama koje nam je pravila baka i masnica s lukom – tradicionalno jelo ogulinskog kraja gde sam rođena i koju najbolje pravi mama.

Kod pripreme slatkoga treba se držati recepta, provjerene formule. Mogla bi to biti poveznica sa fizikom, ima li ih još? 

Da, slastičarstvo je zapravo puno striktnije od kuhanja. Zbog toga uglavnom kada se želim opustiti kuham neko slano jelo gdje se mogu ”igrati” sa namirnicama, jer slastice zahtijevaju fokusiranost i njihova izrada ne dozvoljava puno improvizacije. Poveznice sa fizikom su svugdje oko nas, pa tako i pri kuhanju i pravljenju slastica. Dobro je znati fiziku jer možemo bolje razumjeti i neke procese koji se događaju pri izradi hrane, a u današnje vrijeme sve je popularnija i takozvana molekularna gastronomija, gdje se pri izradi hrane koriste nove i inovativne kulinarske tehnike bazirane na određenim znanstvenim procesima. Rekla bih da danas kuhanje, uz napredak tehnologije, više nije samo stajanje ispred štednjaka, nego su mogućnosti i metode izrade hrane mnogobrojne i sigurno će ih u budućnosti biti još više. Nadam se i vjerujem da će se ipak u svemu tome zadržati i tradicionalne metode, iako nemam ništa protiv određene doze inovativnosti.

Što je najvažnije za dizana tijesta?

Iako nisam pretjerani ekspert za tijesta i na tome području trebam još puno učiti, rekla bi da su za dizana tijesta najvažniji dobar recept i puno strpljenja.

Radite li uvijek provjerene recepte ili se rado okušate i u novima, gdje pronalazite inspiraciju?

Ne radim uvijek provjerene recepte, iako se nekima koji mi se svide često vraćam i ponavljam ih. Rado isprobavam nove stvari i nove recepte, a uglavnom inspiraciju pronalazim u kuharicama i na instagramu s obzirom da pratim jako puno food bloggera i chefova, ali i običnih ljudi kojima je kuhanje hobi kao i meni. 

Jeste li ljubav uspjeli prenijeti na kćerkicu? 

Ljubav prema kuhanju i pravljenju kolača jesam i puno stvari u kuhinji radimo zajedno, a najdraža joj je izrada domaće tjestenine koju radimo baš često. Nažalost ljubav prema konzumiranju hrane još uvijek nismo uspjeli prenijeti na nju s obzirom da se radi o jednoj maloj izbirljivici koja od rođenja jako malo jede.

Pred nama je božićno doba, koji su kolači nezaobilazni na vašem stolu, jeste li tu tradicionalni?

Za Božić uglavnom radim tradicionalne ”sitne” kolačiće, ali se uvijek na Božićnom stolu nađe i jedna svečana torta. Nezaobilazni su linzeri, bijela pita, košnice, medenjaci, razne roladice, kuglice i vanilin kiflice, ovisno o količini slobodnog vremena. Lani smo prvi put radili i ”zidali” i kućicu od medenjaka i mislim da će to postati tradicija jer smo se baš super zabavili i ostalo nam je u lijepom sjećanju. 

Svojim slasticama obradujete često drage vam ljude, no kolače ne prodajete, jeste li razmišljali i o toj poduzetničkoj opciji? Tako bi konačno u Dubrovniku mogli kupiti macarones.

Kada bolje razmislim, veliku većinu slastica koje radim i podijelim s dragim ljudima. Po prirodi sam osoba koja voli darivati i uveseljavati ljude, tako da mi zaista nikada nije teško napraviti kolač kada znam da će ta gesta nekoga uveseliti jer takve stvari onda i mene vesele. Ljudi me često nagovaraju da se počnem ozbiljnije baviti izradom slastica, no trenutno želim da i dalje to bude samo moj hobi i da slatice radim neopterećeno i u trenucima kada za to imam motivacije i vremena. Inače sam svakom poslu jako predana i smatram da kada jednom nešto postane posao, pristup treba biti potpuno ozbiljan, što mi za izradu slastica trenutno uz druge obaveze nije opcija. 

Što se tiče makaronsa, oni su priča za sebe. To su definitivno tehnički najzahtjevniji kolači koje sam do sada naučila raditi, a prvi put su mi uspjeli iz trinaestog pokušaja. Obično kada mi neki recept ne uspije, neću ga puno puta pokušavati raditi iznova, no macaronsi su mi predstavljali izazov i nisam htjela odustati dok ih nisam naučila napraviti kako treba. Sam proces izrade je vrlo vrlo precizan i zaista sve treba biti  točno u gram, temperatura pripreme točna u stupanj, bez ikakvih odstupanja jer inače rezultat nije kako treba. Stoga me ne čudi činjenica da ih se rijetko nađe za kupiti jer je njihova priprema zaista zahtjevna dok se jednom ne savlada i ne izvježba.

Volite li kuhati slana jela?

Jako volim kuhati slana jela i zapravo sam više ”slani tip”. Tu se može više improvizirati i biti kreativan, što mi je stvarno super jer se na taj način može jako puno naučiti npr. o kombiniranju namirnica i začinima.

Koja je slastica koja vam je prva asocijacija na Dubrovnik? 

Sigurno je to rozata koju sam prvi put i probala kad sam se doselila u Dubrovnik prije 11 godina, no ipak moja omiljena je tradicionalna Dubrovačka torta od skorupa.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA