Nezadovoljstvo položajem mladih, koje se posljednjih mjeseci sve glasnije artikulira u europskim zemljama, dobilo je svoj odjek i u Hrvatskoj. Inicijativa Štrajk mladih u Hrvatskoj, kao dio međunarodnog pokreta International Youth Strike, najavila je za petak, 20. studenoga, cjelodnevni bojkot nastave na fakultetima i u srednjim školama u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Puli i Zadru.
Bojkotom mladi žele skrenuti pozornost na probleme priuštivog stanovanja i visokih životnih troškova, potrebu za poboljšanjem zdravstvenog sustava, protivljenje militarizaciji te snažniju zaštitu okoliša. Ujedno žele poručiti kako žele ostati i graditi svoju budućnost u Hrvatskoj, ali i da im se za to moraju osigurati odgovarajući uvjeti.
Iako za sada bojkot nastave nije najavljen ni na Sveučilištu u Dubrovniku ni u dubrovačkim srednjim školama, zanimalo nas je kako na ovu inicijativu gleda Mato Šundrica, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku, koji je nedavno preuzeo i dužnost predsjednika Hrvatskog studentskog zbora.
Šundrica smatra kako bi bilo neozbiljno zanemarivati nezadovoljstvo mladih, osobito kada je riječ o stanovanju i visokim troškovima života, problemima s kojima se posebno susreću studenti u turističkom gradu poput Dubrovnika. Ipak, ni on osobno ni Studentski zbor neće sudjelovati u najavljenom bojkotu. Ističe kako studentski zborovi ne bi trebali biti uključeni u prosvjede koji otvaraju šira društvena i politička pitanja, već ostati usmjereni na zastupanje interesa svih studenata, bez obzira na njihova različita stajališta.
Kako gledate na sve izraženije nezadovoljstvo mladih i njihovu potrebu da (konačno) javno iskažu svoje stavove?
– Nezadovoljstvo mladih je stvarno i bilo bi neozbiljno praviti se da nije. Stanovi su skupi, život je skup, i mnogi moji vršnjaci se pitaju hoće li si nakon fakulteta uopće moći priuštiti život u gradu u kojem su odrasli. Normalno je da to žele reći naglas i imaju pravo da to rade.
Svatko bira svoj način. Moj je da budem studentima na raspolaganju svaki dan i da njihove probleme “guram” tamo gdje se o njima odlučuje, dok se ne riješe. Nije spektakularno, ali to je moj posao i to dugujem studentima koji su me izabrali.
Kako komentirate njihove zahtjeve i način na koji su odlučili skrenuti pozornost na njih?
– Neke od tema koje otvaraju, poput stanovanja i troškova života, studenti itekako osjećaju na svojoj koži. No velik dio zahtjeva odnosi se na šira društvena i politička pitanja, a o njima studentski zbor ne treba govoriti u ime svih studenata. Studenti imaju različita mišljenja i svako zaslužuje poštovanje.
Zato smatram, kao i većina studentskih zborova u Hrvatskoj, da studentski zbor ne treba sudjelovati u prosvjedima. Mi nismo ničija produžena ruka, ni bilo koje inicijative ni bilo koje politike. Naša snaga je u tome što smo samo i isključivo uz studente.
Hoćete li sudjelovati?
Ne. Ni ja ni Studentski zbor nismo sudionici ni organizatori bojkota i nećemo sudjelovati. Svaki student sam odlučuje o sebi i nitko ga zbog toga ne smije osuđivati, ni ako ode, ni ako ne ode. Mi taj dan radimo ono što radimo i svaki drugi: odgovaramo na poruke, pomažemo s projektima i rješavamo probleme.
S kojim vam se poteškoćama studenti najčešće obraćaju?
Najviše nam se javljaju studenti koji imaju ideju i žele je ostvariti, bilo da je riječ o događanju, radionici, humanitarnoj akciji, sportskom ili kulturnom programu. Trebaju nekoga tko će im pomoći s organizacijom, otvoriti vrata i reći im “ajmo”. To mi je najdraži dio posla. Nema boljeg osjećaja nego kad vidiš da je nešto što je počelo kao ideja na kavi postalo stvarnost.
– Naravno, javljaju se i s problemima. U Dubrovniku je smještaj tema broj jedan, jer je teško naći stan koji student može platiti u gradu koji živi od turizma. Tu su i prehrana, prijevoz, ispitni rokovi i prava za koja studenti često ni ne znaju da ih imaju. Svaki upit shvaćamo ozbiljno, jer iza svakog stoji netko tko samo želi normalno studirati.
Koliko su zahtjevi i ciljevi koje ističu organizatori bojkota bliski problemima s kojima se susreću studenti u Dubrovniku? Može li Studentski zbor svojim djelovanjem utjecati na njihovo rješavanje i na koji način?
– Stanovanje i troškovi života tiču se i naših studenata, to je jasno. Studentski standard u Hrvatskoj je u mnogočemu dobar, od domova i subvencionirane prehrane do besplatnog studija i studentskog rada, i to je nešto što studenti u mnogim europskim zemljama nemaju.
Zato se borimo za bolju i kvalitetniju studentsku prehranu, jer student zaslužuje pošten obrok, a ne samo nešto da prezalogaji između predavanja. Borimo se i da se studentski rad prizna u mirovinski staž, jer godine u kojima su mladi radili i studirali ne smiju nestati kao da nisu postojale. Studentski zbor može utjecati, i to puno, kad je uporan, kad ne odustaje i kad nikome ne duguje ništa osim studentima.
Smatrate li da su mladi danas dovoljno aktivni i društveno angažirani? Što bi ih moglo dodatno potaknuti na sudjelovanje u javnom životu i donošenju odluka koje utječu na njihovu budućnost?
– Mladi su aktivniji nego što se o njima priča. Volontiraju, pokreću projekte, pomažu jedni drugima, samo se o tome ne piše toliko. Ono što ih koči nije lijenost, nego osjećaj da ih nitko ozbiljno ne shvaća.
To se mijenja jedino kad vide rezultat. Pravi primjer je naš studentski buvljak u Dubrovniku. Kad student jednom vidi da je njegova ideja zaživjela, više ne staje. Zato svima poručujem: ne čekajte da vas netko pita. Javite se, uključite se, pokrenite nešto svoje, kandidirajte se u studentski zbor. Glas mladih nije usluga koju nam netko čini, to je pravo i treba ga koristiti.
FOTO: Hrvatski studentski zbor








