Nezadovoljstvo srđevca, prof. Igora Miošića na pobjedu HDZ-a na gradskim kotarevima u Splitu urodila je izuzetno neprimjerenom komunikacijom na facebooku gdje je birače i ne po prvi put nazvao ološem, kao i vladajuće koje je nazvao i stokom. Na njegove riječi su reagirali gradonačelnik Mato Franković i gradska vijećnica Viktorija Knežević.
Sve kreće od facebook statusa Igora Miošića:
U srcu afere s otpadom u Lici i režirane nagodbe kninske Radosti, na izborima za gradske kotare u Splitu HDZ dobiva 22 od 34 kotara. Ili 24 od 32. Svejedno. Ološ, kao što davno rekoh, bira ološ. A pametnjakovići ne glasaju. Stoka vlada.
Što bi literarniji od mene rekli – jebo demokraciju – komentar je prof. Igora Miošića, vijećnika srđevaca u prvom njihovom mandatu u Gradskom vijeću.
Na ove neprimjerene i vulgarne riječi su reagirali i gradonačelnik Mato Franković i vijećnica Centra Viktorija Knežević.
Franković: BIRAČI NISU „OLOŠ”
Zgrožen sam objavom gimnazijskog profesora Igora Miošića. Nezadovoljan izbornim rezultatom, građane koji su glasali drukčije od njega naziva „ološem”, a objavu završava riječima „jebo demokraciju”.
Svatko ima pravo kritizirati HDZ, mene i svaku odluku vlasti. Ali vrijeđanje ljudi zbog njihova glasa i prezir prema demokratskom izboru zaslužuju jasnu osudu.
Što ovakva javna poruka profesora govori našoj djeci? Da je mržnja prema političkim neistomišljenicima prihvatljiva? Da demokracija vrijedi samo kada pobijedi onaj za koga navijamo?
Dubrovnik pamti Daksu, na kojoj su naši sugrađani ubijeni bez suđenja. Ta nas povijest obvezuje da odbacimo totalitarnu logiku podjele ljudi na podobne i nepodobne. Ne smijemo olako govoriti o odbacivanju demokracije.
Igore, s našom se politikom bori argumentima koliko god želiš. Ali građane koji glasaju drukčije poštuj. To je lekcija koju dugujemo i našoj djeci.
Knežević: NAČELA VRIJEDE I U PORAZU
Građani nam ne duguju svoj glas. Mi njima dugujemo poštovanje.
Zato mi je neprihvatljivo da Igor Miošić, gimnazijski profesor i oporbeni vijećnik, komentirajući izborni rezultat birače naziva „ološem”. To što dolazi iz oporbe ne čini takve riječi prihvatljivijima. Ono što bih osudila kod političkog protivnika neću opravdavati kod nekoga s kim dijelim protivljenje vlasti.
Razumijem razočaranje. Razumijem i bijes kada se trudimo nešto promijeniti, upozoravamo na ono što smatramo nepravednim, a onda dođe rezultat koji nas obeshrabri. Nije lako ostati miran kada nam se čini da ništa od toga nije bilo važno.
Ali jedno je reći ljudima da smatramo njihov izbor pogrešnim. Sasvim je drugo poručiti im da zbog toga manje vrijede kao ljudi.
Poštovanje nije nagrada za slaganje s nama. Njegov je pravi ispit upravo trenutak kada se duboko ne slažemo.
To ne znači da su svi politički izbori jednako dobri ili da biračke odluke ne smijemo kritizirati. Smijemo, i trebamo. Ali kako ćemo nekome pokazati da postoji bolja politika ako mu prvo poručimo da ga preziremo?
Ljudi koji su glasali drukčije i jutro nakon izbora ostaju naši susjedi, kolege i prijatelji. S njima dijelimo grad i svakodnevne brige. Njihova prava moramo biti spremni braniti jednako odlučno kao prava onih koji su glasali za nas.
Zadržati razinu pritom ne znači ublažiti kritiku vlasti. Možemo biti vrlo oštri, postavljati neugodna pitanja, tražiti dokumente, razotkrivati pogodovanja i zahtijevati ostavke. Pristojnost nas ne obvezuje na šutnju, a poštovanje birača ne oslobađa vlast odgovornosti.
Upravo suprotno: umjesto da vlasti omogućimo da se skriva iza naših uvreda, trebamo inzistirati da odgovori za svoje postupke.
Od ljudi koji imaju javnu riječ, osobito onih koji rade s mladima, očekujem da pokažu kako se može biti odlučan bez ponižavanja. Neslaganje nije razlog da drugome oduzmemo dostojanstvo, a razočaranje nije dozvola da odbacimo vlastita načela.
To vrijedi za vlast i oporbu. Vrijedi i za mene. Načela koja primjenjujemo samo na političke protivnike nisu načela, nego navijanje.
Ići visoko ne znači gledati druge svisoka. Znači sačuvati svoje vrijednosti baš onda kada je najlakše od njih odustati.
Građani ne moraju glasati za mene da bih stala u obranu njihova dostojanstva.
Ne možeš budali dati pravo glasa, a budala ima i previše….